Kategorija Politika

„Bijeli Zagreb grad“ crvena predizborna krpa

Zagrebački proračun za sljedeću godinu vrijedan je 2,532 milijarde eura, što je više od svih proračuna lokalne/regionalne samouprave u RH zajedno. Gradonačelnik Tomislav Tomašević tu je financijsku zbilju, predizborno zericu nabrijanu, sažeo u optimizam: „Nakon dvije i pol godine odgovornog upravljanja Gradom, koje je rezultiralo stabilizacijom financija, što su potvrdile i svjetske kreditne agencije povećanjem više puta kreditnih izgleda i rejtinga Grada, proračun možemo usmjeriti na gradnju i obnovu čak sedam strateških projekata. A kad je riječ o odronu 'planine smeća' na Jakuševcu, nismo obavijestili građane, jer taj događaj nije bio štetan za zdravlje. Notorna je laž to što tvrdi HDZ“.

S puta po Kosovu

Bio sam neuvjerljiv, baš kao i oni međunarodni birokrati koji to isto pričaju nama u BiH. Uče nas, koji smo vijekovima dijelili i dobro i zlo, kako da zajedno živimo. Postidjeh se na kraju, svog međunarodnog iskustva. Bolje da sam ga zadržao samo za sebe, a ne pričao šarene birokratske laži. Ipak, na svakom od silnih putešestvija izbjegličkim putevima spoznah: na svim su stranama ljudi i neljudi. Zamrznute konflikte neće odmrznuti zamrznuti nacionalistički političari. I oni domaći i oni međunarodni. Zarad svojih interesa. Žurimo natrag

Nikola Vučić: Kako oprostiti neoprostivo?

Ova tzv. 'bolja budućnost' pravila bi se preko moralnog tretiranja onih koji su izgubili, a ne onih koji su pogubili, poubijali druge, nazdravljajući svojim zvjerstvima, i trideset godina kasnije otvoreno ih poričući unatoč svim dokazima i presudama relevantnih međunarodnih institucija. Pozvati nekoga na oprost, s jedne strane, i naložiti opraštanje kao obavezu od koje zavisi sudbina svijeta, s druge strane, nije isto i ne može se na jednak način razumijevati prilikom promišljanja o ljudskim kapacitetima, mogućnostima i htijenjima, u krajnjoj liniji.

Paviljon 22

I nema tamo makar sitnog znaka sjećanja na žrtve, ne, Paviljon 22 danas je Laser tag arena, igraonica naime koju reklamira čak i zagrebačka turistička zajednica. Jedna se zlokobna „igraonica“ živim ljudima pretvorila, eto, u radosnu igraonicu laserima, komercijalna je boja novca prekrila tragove krvi i zločina. Kultura sjećanja? Ne, nego odvratno, kolektivno ironiziranje povijesti

Zašto je važna seljačka buna?

Sada svi znamo – kmetstvo i seljaštvo ove zemlje – što nam je raditi. Ako nemate što svojoj djeci staviti na stol, a plemstvo i velikaši kupaju se u trudu vašeg znoja, netko vam je za to kriv. Ako vam zadnje što imate, svinju, da prehranite obitelj ubiju na vaše oči, netko treba odgovarati, jer ionako više izgubiti bogzna što i nemate