Šta žele Rusi?
O namjerama Moskve u Bosni i Hercegovini. O Zapadu
Kategorija Politika
Mala zemlja za veliku sramotu
Nije se igrati sa sudbinom CRO turizma, s gospodarskom granom koja donosi državnoj blagajni cca 20% prihoda, jer ne može računati na dodanu vrijednost od industrije i poljoprivrede, proizvodnje hrane za domaće potrebe i izvoz. U tzv. gospodarski normalnim zemljama turizam puni državni proračun s 12–15%. Industrija u tzv. Samostalnoj, Neovisnoj i Suverenoj gotovo više ne postoji budući da su kriminalnom pretvorbom 1990-ih godina i ratnim profiterstvom uništeni gotovo svi tzv. socijalistički mastodonti, a poljoprivreda je doživjela istu sudbinu, pa Bijedna Naša, zemlja kadra prehraniti 20-25 milijuna gladnih usta, uvozi 65% hrane
Dino Mustafić: Ljevicu treba da odlikuje beskompromisna borba za ljudska prava
Po svjetonazoru sam uvjereni ljevičar i antifašist i to ću braniti do kraja života. Lijeva politika jest projekt razuma. Počiva na ideji da čovječanstvo, pod uvjetom da za to postoje pravi uvjeti, može iskoristiti razum kako bi bolje razumjelo svijet i kolektivno djelovalo na njegovoj promjeni.
Prof. dr. Emir O. Filipović: Bolja je jedna stručna knjiga o Tvrtku nego pet njegovih spomenika
Profesor mediavelistike na Filozofskom fakultetu u Sarajevu nije tipičan primjer ovdašnjeg obrazovnog establišmenta. Iako pripada mlađoj generaciji, njegova promišljanja i profesionalizam odudaraju od površnog nacional-romantičarskog diskursa kojeg među historičarima, ili barem onima koji nose te titule, čujemo širom nekadašnje Jugoslavije. Rodom je iz Krajine, iz Ključa, gdje je završio osnovno i srednje obrazovanje, a diplomirao je 2006. na Odsjeku za historiju Filozofskog fakulteta u Sarajevu, gdje ga je zapazio i profesor Dubravko Lovrenović, te ga je uzeo za asistenta. Magistarsku tezu “Viteštvo u srednjovjekovnoj Bosni” odbranio je 2009. a doktorsku disertaciju “Bosansko kraljevstvo i Osmansko carstvo (1386–1463)” 2014. godine. Profesor Emir Filipović u razgovoru sa novinarom i historičarom Amerom Obradovićem odgovara na pitanja zašto političari idu u prošlost da biju svoje današnje bitke, ko i zbog čega želi da privatizira bosansko srednjovjekovlje, o stećcima, bosanskim vitezovima, dinastiji Kotromanić, spomeniku kralju Tvrtku u Sarajevu, o nebulozama članice Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika BiH da nije bilo bosanskog kraljevstva i njenih kraljeva, spomenicima Bogdana Bogdanovića, te zašto politika ne mora biti poštena, a povijest mora…
Lažni teniski car Novak Mali
Đokovićevi navijači najčešće izvrnu tu tezu da, pošto je Novak iz Srbije, nikada neće biti voljen i obožavan kao Nadal ili Federer. Radi se o nečem potpuno suprotnom: uz oca, koji je deklarisani nacionalista, i neko ko je očito navigator Noletovih stavova, te uz srbijanski nacionalistički mainstream kojem mit o nebeskom narodu traje i hrani ego, naročito u porazu, prvi teniser svijeta je sa izjavama podrške teroristima, slikanjem sa četničkim zastavama… ustvari sam sebe ograničio da ne može biti svjetski car sporta koji važi za najgospodskiji.
Lokalni izbori 2024: Izbori koji ne trebaju nikom
Dakle pred nama su izbori koje niko ne želi i koji ne trebaju nikom. Njihovi rezultati neće ništa značajno promijeniti, a energiju, vrijeme i ljude bi bilo pametnije uložiti u nešto drugo.
Dobri ljudi pobjeđuju
Ništa se na ovim prostorima ne događa slučajno, pa ni Srđanovo spašavanje Alena i njegovo herojsko djelo. Ma koliko danas izgledalo da smo podijeljeni i zavađeni, da nam šalju strance kako bi nas učili zajedničkom životu, mi smo mnogo prije njih naučili i šta je život i šta je suživot, šta su tri civilizacije, kulture i religije.
Kordiću ne pakovati!
Bez obzira na privatne motive, Kordićevo “sve bih ponovio”, odnosno “nije mi žao”, predstavlja najsažetiju artikulaciju hrvatske državne politike u 30-godišnjem kontinuitetu. Jedan od gadnijih elemenata te politike je cinično previđanje hrvatskoga mi u Kordićevu ja
Filip David: Proevropska, miroljubiva i tolerantna Srbija je nedostižan san
Beogradski književnik i dramaturg Filip David reći će početkom devedesetih za sebe da je “izdajnik”, i da jedina časna stvar koju građanin Srbije u tom periodu agresije, ratova i zločina može učiniti – jeste da se priključi velikom spisku srpskih “izdajnika” koji su se protivili Miloševićevoj politici, koja je u paramparčad rasturila jednu ozbiljnu državu. “Izdajnik” je bio i njegov veliki prijatelj Mirko Kovač, koji je u tom periodu pobegao iz Srbije da bi sačuvao glavu, a da se u Beograd praktično nikada više ni ne vrati. Prethodno, “izdajnik” je bio i drugi Filipov prijatelj, Danilo Kiš, koji je dvadesetak godina ranije prošao “toplog zeca” beogradske čaršije, jer je bio drugačiji, jer je bio protiv totalitarizama, nacionalizama i provincijalizama. Čuvena Knjiga pisama koja su razmenjivali David iz Beograda i Kovač iz Rovinja, tokom naših ratova, trebalo bi da se nađe u školskim lektirama ukoliko ikada ova naša društva budu želela da izađu iz nacionalističke histerije.
Vesna Rajnović: Milanović obnavlja politiku Franje Tuđmana prema BiH, moramo ga spriječiti u tome
“Mislim da primarni problem nisu predrasude o BiH u hrvatskoj javnosti, nego one kojima HDZ BiH obmanjuje vlastite birače uporno ponavljajući mantru o njihovoj navodnoj ugroženosti dok istovremeno ucjenama uspijeva blokirati državu i njene institucije. Nije mi jasno kako je moguće da ljudi ne shvaćaju štetnost politike koja se samo deklarativno bori za interese bosanskohercegovačkih Hrvata, a koliko joj je do njih stvarno stalo najbolje pokazuje “brigom” o Hrvatima u Republici Srpskoj i kantonima u kojima HDZ nema većinu.”
Imaš kuću/stan, prodaj – apartman
U većini prvih reagiranja u RH na tzv. poreznu reformu uvođenjem poreza na nekretnine, osim vlasnicima koji u njima žive ili su ih dali u dugoročan najam – čime se navodno želi aktivirati fond od cca 600.000 praznih stambenih jedinica u zemlji, sniziti cijene svih novoizgrađenih stanova i dutrajnih najamnina (npr. podstanarima), omogućiti mladim obiteljima brži i priuštiv krov nad glavom i sl. – prevladava pozitivno stajalište, ali se upozorava na niz kolateralnih problema. Koji pak mogu biti i puno kobniji no što se pretpostavlja
Tomislav Marković: Srbija treba priznati Kosovo
Niko ne pominje dugogodišnji teror nad Albancima, slanje tenkova na Kosovo, policijsko maltretiranje, masovno otpuštanje s posla, aparthejd; niko ne pominje hladnjače sa telima albanskih civila, masovne grobnice u Batajnici u kojima su pronađeni klikeri, dečja odeća, leš jedne bebe i jednog fetusa; niko ne pominje masakr u Suvoj Reci ili masovnu grobnicu kod Vučitrna, niko se ne seća proterivanja 900.000 Albanaca tokom NATO bombardovanja…