Sjetili su se nakon 33 godine staviti spomen ploču na zgradu Banovine, do rata Komandu Vojno-pomorske oblasti JRM, a danas sjedištu splitske birokracije, na kojoj će pisati: „Saško Gešovski, Kavadarci, 31. 10. 1971. - Split, 6. 5. 1991. Nesretno stradao 6. svibnja 91.godine.“
Dakako da je odavno jasno da mahniti premijer želi u potpunosti zavladati državom i strpati pod HDZ-ove skute i jedinu preostalu „neprijateljsku“ instituciju, onu predsjednika države, ali optuživati političke oponente kao ruske špijune doista su potezi moralnog bijednika.
Već godinama reditelji/redateljice i drugi filmski djelatnici ne mogu naplatiti naknade koje su im zakonima Bosne i Hercegovine zagarantovane kroz reemitiranje njihovih sadržaja putem kablovskih operatera. Uzrok leži u pokušajima političke kontrole bh. kinematografije, ali partikularnim interesima pojedinaca.
Dr. Aleksandra Bosnić nova je saradnica portala Tačno.net. Jedna od najboljih poznavatelja totalitarnih režima piše o stravičnom teroru koji kineska Vlada sprovodi nad manjinskim Ujgurima i jasno kaže: "Kada je reč o nevidljivim zatočenicima Sinđana, svaki apel i svaka glasnost su neophodni doprinos dokidanju ravnodušnosti na genocidne radnje i zločine protiv čovečnosti koji su i u 21. veku civilizacijske mrlje na savesti čovečanstva, jednako kao što su to bili i tokom 20. veka i ranijih decenija. I obrnuto, svako poricanje i svako nereagovanje, istovremeno znače i saučestvovanje."
Velike poplave i s njima povezana klizišta u Jablanici, Kiseljaku, Konjicu, Kreševu i Fojnici ujedinili su zaklete rivale, navijače Velaža i Zrinjskog u pomoći nastradalima. Pomoć su pružili i Milorad Dodik, Andrej Plenković, Aleksandar Vučić, patrijarh Porfirije i mnogi drugi. To je svijet u kojem želimo živjeti.
I taj poslušni lutak, računa premijer, imao bi postati šef države, pa da zajedno budu „čvrst branik svakoj korupciji“. U to ime predlažem da im taj „branik“ učvrste i dvije notorne barabe, inače braća šefa HDZ-a u Splitu, koji – svjedočim tome iz prve ruke – svim tužbama unatoč, godinama odvaljuju velike površine otoka, kopaju i prodaju skupi kamen. Sve nelegalno, sve kriminalno. Sve spaljena zemlja po prokušanom receptu HDZ-a.
Da nije bilo krika dječaka, žrtve u Narodom pozorištu u Sarajevu, Moamer Kasumović, presuđeni seksualni nasilnik koji je otkupio svoju slobodu, i dalje bi bio popularni glumac iz naše mahale koji reprizno uveseljava regiju. Kako je zavjet šutnje ogolio propast ljudske empatije u našem društvu.
To je eto sažeti odgovor onima s početka priče zašto isti tekst '93., '94., '95. i 30 godina kasnije. Zato jer se Hrvatska nije makla s mjesta, devastirana ekonomski i demografski, i još gore - ukopana u ideologiju radikalnog nacionalizma. Kao društvenu normalnost.
Profesor mediavelistike na Filozofskom fakultetu u Sarajevu nije tipičan primjer ovdašnjeg obrazovnog establišmenta. Iako pripada mlađoj generaciji, njegova promišljanja i profesionalizam odudaraju od površnog nacional-romantičarskog diskursa kojeg među historičarima, ili barem onima koji nose te titule, čujemo širom nekadašnje Jugoslavije. Rodom je iz Krajine, iz Ključa, gdje je završio osnovno i srednje obrazovanje, a diplomirao je 2006. na Odsjeku za historiju Filozofskog fakulteta u Sarajevu, gdje ga je zapazio i profesor Dubravko Lovrenović, te ga je uzeo za asistenta. Magistarsku tezu “Viteštvo u srednjovjekovnoj Bosni” odbranio je 2009. a doktorsku disertaciju “Bosansko kraljevstvo i Osmansko carstvo (1386–1463)” 2014. godine. Profesor Emir Filipović u razgovoru sa novinarom i historičarom Amerom Obradovićem odgovara na pitanja zašto političari idu u prošlost da biju svoje današnje bitke, ko i zbog čega želi da privatizira bosansko srednjovjekovlje, o stećcima, bosanskim vitezovima, dinastiji Kotromanić, spomeniku kralju Tvrtku u Sarajevu, o nebulozama članice Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika BiH da nije bilo bosanskog kraljevstva i njenih kraljeva, spomenicima Bogdana Bogdanovića, te zašto politika ne mora biti poštena, a povijest mora…
Prisvajajući Tvrtka srpski nacionalizam prisvaja teritorij kojim je Tvrtko vladao, tj. Bosnu. Prisvajajući Bosnu srpski nacionalizam realizuje ideju ''srpskog svijeta''. Prisvajajući Bosnu srpska političko-ekonomska elita prisvaja novi teritorij, nova tržišta, novu imovinu i putem ugnjetavanja drugih naroda i eksploatisanja vlastitog bogati uske krugove vlasnika, što rade i ostali nacionalizmi.
Smijem se. U glavi gluho glamočko kolo i rečenica Predraga Lucića: “Bolje umrijeti od smijeha nego dati život za državu”.
Priču o Groblju mira dugo je obavijala tišina, da bi danas postalo jasno kako je to isključivo politički projekt hrvatskih vladajućih nacionalista s obje strane granice, oslonjen na kurentno žrtvoslovlje i revizionizam, o čemu je izvrsno pisao ugledni teolog, fra Ivan Šarčević, ukazujući na licemjerje hrvatskih nacionalnih i crkvenih vođa koji „podižu megalomansko 'groblje šutnje', kako ne bi morali progovoriti o vlastitim zločinima u Drugom svjetskom ratu i u ovom posljednjem“.
