Još tada je šeksologija postala primitivan, ali kurentan nauk, metoda posluha partiji, temeljem koje su neupitni „domoljubi“, sve s rukom na srcu, uništili demokratske institucije, naročito pravosuđe gdje je Šeks vedrio i oblačio, a ratni se zločinci promovirali u heroje, potom odmah proveli sumnjivu pretvorbu i privatizaciju svih društvenih dobara i do kosti popljačkali Hrvatsku.
Tko je uspio pobjeći, pobjegao je. Ostala je nezaštićena sirotinja. Najugroženija skupina među njima su siromašne i, iz dana u dan sve manje obrazovane žene. Imaju li one dovoljno snage da bi se suprotstavile talibanima? Čini se da su prepuštene sebi, svjetska pažnja sad je fokusirana na dva velika žarišta, koja oba imaju potencijal prerasti u velike pa čak i svjetske ratove – Ukrajinu i Palestinu. Nakon svih igara moći velikih svjetskih sila, afganistanske djevojčice i žene ostavljene su i zaboravljene zajedno s talibanskim zaboravom obećanja koja su dali prigrabivši vlast. Je li i njima 8. mart Dan žena?
Kada bi bili krajnje cinični, mogli bismo reći da je sama RS jedan veliki strani plaćenik. Sve ovo ima za cilj da stvori, ili bar pokuša, jedan hibridni režim u manjem bh. Entitetu, koji bi bio neka krnja replika Putinove Rusije ili Erdoganove Turske, formalno demokratija pod vlašću jednog čovjeka.
Zbog sličnosti sa ruskim Zakonom, koji je usvojen 2012. godine, a na osnovu kojeg su neke medijske kuće i organizacije označene kao strani agenti u Rusiji, brojne međunarodne organizacije kritikovale su Nacrt Zakona, navodeći kako se njime pokušava zastrašiti nevladin sektor.
Zahvaljujući jedinstvenim rafting turama na Neretvi, kao i turističkom atrakcijom koju nudi “Titov bunker” te naporu lokalnog stanovništva grad Konjic pozicionirao se kao nezaobilazna turistička destinacija. Samo pola sata vožnje od ovog grada nalazi se još jedan bh. grad koji svojim znamenitostima može postati turistička atrakcija. Međutim za razliku od Konjica, Jablanica se ne nalazi na turističkoj mapi BiH. Zašto?
O Muhamedu Aliju, geleru, onom zlatnom, vodi, boji slonove kosti, blinkeru, Tvrtku zbog kojeg je ostao u Sarajevu, ko je bio sarajevski Fantom slobode, u novoj “Mikrofoniji s Amerom” razgovaramo s Almirom Imširevićem, piscem, jednim od najvažnijih ljudi modernog bosanskohercegovačkog teatra.
Kad nekoga SAD stave na crnu listu, to bi valjda trebala biti linija ispod koje se ne smije ići. Da prevedemo narodni tradicional Bećiroviću i Komšiću – ne kuju se konzuli po mjesecu, već po kriterijima i ozbiljnim diplomatskim preporukama. Dobro, ne mora biti Jean Davill, ili Konstantin Koča Popović, ali sa šušnjarima, hodžićima i tegeltijama duhovno ćemo ostati u onoj mehani iz serije ''Tale'', srkat ćemo kahvu i melanholično uzdisati za nekadašnjim peštanskim kuplerajima.
Ajna Jusić iz Bosne i Hercegovine jedna je od 12 ovogodišnjih dobitnica nagrade koju od 2008. godine dodjeljuje Ministarstvo vanjskih poslova SAD-a. Tim povodom objavljujemo tekst našeg Borisa Pavelića o ovoj heroini.
Njihov posao nije bio da zbog devet huligana zabrane dolazak na utakmicu hiljadu i po ljudi, koji su kupili ulaznicu i s nestrpljenjem odvojili svoj dan za odlazak na najvažniju utakmicu sezone. Njihov je posao bio da tim ljudima omoguće dolazak na Grbavicu i osiguraju da oni ne budu nikakva opasnost drugima na stadionu, kao i da sami ne budu izloženi nikakvoj opasnosti. Šta god mi mislili o navijačima i navijačkim skupinama, odbijanje je MUP-a KS da se upusti u ovaj izazov – kapitulacija.
''Nisam pisao mnogo, ali vjerujem da sam pisao dobro, a volio bih da sam pisao još manje, a još bolje '', rekao je jednom moj zemljak Mak Dizdar, a o njemu, o Homeru i Vergiliju koji su uticali više na njega nego narodna poezija, zavičaju od kojeg bi se čovjek morao prvo izliječiti, da bi mu se mogao vratiti, te o novinama i velikim redakcijama za koje radio kao novinar i urednik, o kojima bi mogao napisati ''knjigu mrtvih'', o današnjem brbljanju koje je zamijenilo novinarstvo, o srebreničkoj heroini, rahmetli Hatidži Mehmedović kojoj je posvetio pjesmu, govori Mile Stojić, akademik, veliki novinarski pisac i pjesnik. Čovjek čiji je zavičaj – jezik.
Nije Andrej Nikolaidis slučajno izabran za obred spaljivanja u kojem su piromani učestvovali obučeni u bele odore Kju-Kluks-Klana, sa glavama prekrivenim kukuljicama. Nikolaidis se našao na meti palitelja zato što već decenijama dosledno kritikuje upravo ideologiju i politiku velikosrpstva, koje baštine i lažne karnevaldžije i predstavnici vlasti iz Demokrata i bivšeg Demokratskog fronta u Herceg Novom.
To što je Daytonskim mirovnim sporazumom 1995. RS legalizirana u svrhu okončanja ratnih sukoba, ništa ne mijenja na stvari. Cijeli vojni i politički vrh ovog entiteta pravomoćno je osuđen za genocid, od Radovana Karadžića, Ratka Mladića, Momčila Krajišnika, Biljane Plavšić, Radislava Krstića, Drage Nikolića, Zdravka Tolimira, Ljubiše Beare, Milorada Trbića, Radomira Vukovića i Vujadina Popovića pa sve do niže rangiranih provoditelja odluke o genocidu.
