Od prvih poslijeratnih izbora 1996. godine do danas, planeta Zemlja se okrenula oko svoje ose 10.221 put. Internet i društvene mreže postale su sastavni dio života, NASA je u procesu testiranja tehnologije sigurnog slijetanja ljudi na Mars, a likovi bh. političara poput Halida Genjca, Željka Komšića, Dragana Čovića ili Nikole Špirića postali su sastavni dio kolektivne memorije. Psihološke posljedice izloženosti generacija rođenih nakon rata djelovanju bh. političara još uvijek nisu dovoljno istražene.
Dvije konferencije za medije ministra vanjskih poslova Bosne i Hercegovine Elmedina Konakovića, koje su mnogi označili kao bespotrebne ispade, mada je očigledno bilo riječ o raspadu, odnosno meltdownu.
Ovo je priča o KTK. I ne, ne radi se o onoj čuvenoj kožnoj konfekciji iz Visokog, nego u stilu rječnika slenga otkrivamo poveznicu tri riječi koje počinju sa slovima K, T, K: kokain – Tito – kum, koje su o jadu zabavile svjetsku policiju i domaću političku scenu.
Na temu bošnjačkog nacionalizma, kako se on manifestira te koji su njegovi pojavni oblici za Tačno.net pisat će politolozi i univerzitetski profesori sa područja bivše Jugoslavije. Feljton o bošnjačkom nacionalizmu započinjemo tekstom univerzitetskog profesora Vahidina Preljevića.
Pored blistavih eseja, polemika, analiza i satira Ivančić se ogleda i u „čistoj“ beletristici. Već naslovna sintagma njegova romana Vita activa, posuđena od njemu bliske Hannah Arendt, nekom je vrstom dijagnoze sindroma od kojeg pate ljudi tranzicijskih društava: aktivitet koji se tu pripisuje biću i postojanju jeste mimikrija, lažna maska svijeta koji, usprkos vanjskim promjenama, ostaje dubinski statičan i ukočen, a to znači podijeljen i omeđen u svojoj crno-bijeloj zadanosti. Tom svijetu spasa nema, jer staro manihejstvo ostaje na snazi čak i onda kada su uloge nanovo podijeljene, a iza maski u cijelom tom krabuljnome plesu ne nazire se ljudsko lice, već samo bijelo, sablasno lice smrti. Put iz tame socijalizma vodi ravno u mrak nacionalizma.
A onda se na Titovu legendarnu poruku iz filma - Prozor mora pasti! - nadovezala ovih dana ona: Kuća cvijeća mora pasti!, budući da je privremeni gradonačelnik Beograda odlučio - ako dobije izbore - odmah izbaciti Broza iz njegova mauzoleja, jer da je Tito bio „veliki zlikovac srpske istorije“, da je nedopustivo da počiva na elitnom Dedinju, unatoč „svom zlu koje je naneo srpskom narodu, ubijajući ga u Prvom svjetskom ratu, a onda preko 35 godina zatirući mu seme na svaki mogući način, nacionalno, politički, sociološki, kulturološki“.
Teško je danas gledati kako su u ofanzivi oni koji žele da unište našu državu, a ovi koji bi trebali da je brane politički, intelektualno i na svaki drugi način – nisu dostojni borbe iz devedesetih. Spartanske majke su davale štit svojim sinovima i govorile im da se vrate: “Il’ sa štitom ili na njemu”, a to je bilo geslo i naših majki, majki boraca Armije RBiH. I zato smo opstali na ovom prostoru, a Hujka je bio i ostao simbol tog otpora, slobode i vječnosti.
Ostat će zapisano u turbulentnoj historiji ovih prostora da su tog petka, 12. aprila, tačno u podne, Baščaršijom prošetali predstavnici bošnjačkih stranaka iz regiona, na čelu sa domaćinom Elmedinom Dinom Konakovićem, liderom Naroda i pravde, te ministrom vanjskih poslova BiH. Pratili smo skup i u nastavku slijedi reportaža sa događaja koji je obilježio jedan petak u našim i vašim životima.
Neka mi je sretna bosanska zemlja s ljubavlju koju nosim sa sobom“, napisao je u pismu i potpisao se “Vaš Jovan, Bosanac i Hercegovac, sa dna kace”.
Teško je objašnjiva, ali mnogo puta potvrđena spremnost Bosanaca i Hercegovaca na praštanje. Proizašla iz strahovite patnje koju je ovaj narod bio prisiljen proživjeti, kao i iz nade da se takva bol više nikada i nikome ne ponovi, želja za pomirenjem i manjak osvetoljubivosti u Bosni i Hercegovini osjeća se na mnoge i često neočekivane načine. Ona dokazuje da ovi ljudi nisu izgubili čovječnost, jedino što je, uz sam goli život, u ratu bilo važno sačuvati, a ujedno i najlakše izgubiti
Tokom opsade Sarajeva ubijeno 1.601 dijete. Najmanje 53 djece u Sarajevu ubijeno je snajperom, a više od 14 hiljada ih je ranjeno. Djeca su najčešće ubijana na igralištima. Do danas bh. pravosuđe nije procesuiralo niti jednog snajperistu iako su njihova imena uglavnom poznata.
Treća republika međutim traži upravo sistemsku promjenu, smanjenje golemog birokratskog aparata pod kontrolom HDZ-a - time i oslobađanje institucija - ali i korjenitu ideološku reviziju, za državu temeljenu na zakonima za građane, ne na plemenu i partiji. Ima li, međutim, ovaj SDP i njegov favorit, šef države, snagu da - uz važno micanje s vlasti HDZ-ove bande - uništi i uzroke bolesti nastale još 90-tih, ukoliko dobiju izbore? Oprez? Da, jer duh kobnog vođe Prve republike itekako je živahan. A i mio predsjedniku Hrvatske.
