Kad nekoga SAD stave na crnu listu, to bi valjda trebala biti linija ispod koje se ne smije ići. Da prevedemo narodni tradicional Bećiroviću i Komšiću – ne kuju se konzuli po mjesecu, već po kriterijima i ozbiljnim diplomatskim preporukama. Dobro, ne mora biti Jean Davill, ili Konstantin Koča Popović, ali sa šušnjarima, hodžićima i tegeltijama duhovno ćemo ostati u onoj mehani iz serije ''Tale'', srkat ćemo kahvu i melanholično uzdisati za nekadašnjim peštanskim kuplerajima.
Ajna Jusić iz Bosne i Hercegovine jedna je od 12 ovogodišnjih dobitnica nagrade koju od 2008. godine dodjeljuje Ministarstvo vanjskih poslova SAD-a. Tim povodom objavljujemo tekst našeg Borisa Pavelića o ovoj heroini.
Njihov posao nije bio da zbog devet huligana zabrane dolazak na utakmicu hiljadu i po ljudi, koji su kupili ulaznicu i s nestrpljenjem odvojili svoj dan za odlazak na najvažniju utakmicu sezone. Njihov je posao bio da tim ljudima omoguće dolazak na Grbavicu i osiguraju da oni ne budu nikakva opasnost drugima na stadionu, kao i da sami ne budu izloženi nikakvoj opasnosti. Šta god mi mislili o navijačima i navijačkim skupinama, odbijanje je MUP-a KS da se upusti u ovaj izazov – kapitulacija.
''Nisam pisao mnogo, ali vjerujem da sam pisao dobro, a volio bih da sam pisao još manje, a još bolje '', rekao je jednom moj zemljak Mak Dizdar, a o njemu, o Homeru i Vergiliju koji su uticali više na njega nego narodna poezija, zavičaju od kojeg bi se čovjek morao prvo izliječiti, da bi mu se mogao vratiti, te o novinama i velikim redakcijama za koje radio kao novinar i urednik, o kojima bi mogao napisati ''knjigu mrtvih'', o današnjem brbljanju koje je zamijenilo novinarstvo, o srebreničkoj heroini, rahmetli Hatidži Mehmedović kojoj je posvetio pjesmu, govori Mile Stojić, akademik, veliki novinarski pisac i pjesnik. Čovjek čiji je zavičaj – jezik.
Nije Andrej Nikolaidis slučajno izabran za obred spaljivanja u kojem su piromani učestvovali obučeni u bele odore Kju-Kluks-Klana, sa glavama prekrivenim kukuljicama. Nikolaidis se našao na meti palitelja zato što već decenijama dosledno kritikuje upravo ideologiju i politiku velikosrpstva, koje baštine i lažne karnevaldžije i predstavnici vlasti iz Demokrata i bivšeg Demokratskog fronta u Herceg Novom.
To što je Daytonskim mirovnim sporazumom 1995. RS legalizirana u svrhu okončanja ratnih sukoba, ništa ne mijenja na stvari. Cijeli vojni i politički vrh ovog entiteta pravomoćno je osuđen za genocid, od Radovana Karadžića, Ratka Mladića, Momčila Krajišnika, Biljane Plavšić, Radislava Krstića, Drage Nikolića, Zdravka Tolimira, Ljubiše Beare, Milorada Trbića, Radomira Vukovića i Vujadina Popovića pa sve do niže rangiranih provoditelja odluke o genocidu.
Na popisu žrtava logora Jasenovac je nešto više od 83 tisuće imena. U Jugoslaviji je kanonizirana brojka od 600-700 tisuća žrtava, a Vlada RH komemoraciju odradi protokolarno. U Republici Srpskoj govori se o 803 tisuće žrtava, dok Bošnjacima taj logor nije bitan, pa je umjesto točke pomirenja Jasenovac mjesto koje dijeli
Krajem 1932. godine, u Sarajevo se iz Pariza vratila prva bosanskohercegovačka naučnica – matematičarka Vera Šnajder. U koferu je donijela naučni rad u oblasti matematike, prvi koji su ikada napisali autori ili autorice iz Bosne i Hercegovine.
„Vrijeme da malo razmislimo da li smo kao društvo spremni napraviti iskorak van ZAVNOBiH-a, da li smo spremni sebi priznati da pored toga što smo Srbi, Hrvati, Bošnjaci, da smo po svom nacionalnom opredjeljenju, ne etničkom, ipak Bosanci ili Hercegovci, da li smo spremni raditi nešto što je davno urađeno u evropskim državama, da li smo spremni graditi naciju“.
Čini se da ovi "moderniji" koji su vidjeli nešto svijeta, poput Hadžidedića, samo utvrđuju pazar onih "pravovjernih" tako što pakuju u celofan gotovo iste ideje o sveopštoj antimuslimanskoj zavjeri i prodaju je u novom svjetlu kao savremenu inačicu. Zahiragić u farmerkama.
Dvadeset i jednu godinu Dunja Hrnjičić čeka informaciju nadležnih službi o motivima, nalogodavcima i egzekutorima postavljanja eksplozivne naprave od koje je preminuo njen suprug Smail, a teško ranjen sin.
Nadležno tužilaštvo HNK-a kantona u više je navrata ovaj predmet pokušalo arhivirati kao još jedan u nizu nerasvijetljenih ubistava u Mostaru nakon završetka rata.
Kako bi se slučaj ubistva Smaila Hrnjičića nakon dvije decenije rasvijetlio, njegova supruga Dunja napisala je apel ljudima koji imaju bilo kakva saznanja o ovom događaju da ista prijave nadležnim.
Svaki put kad čovjek pomisli da živi u teatru apsurda i da ne može biti gore od toga, uvijek se nađu oni koji granice tog apsurda pomaknu još dalje, kao što se upravo događa s proizvodnjom lažnog skandala o navodnoj zabrani Pakovićeve predstave.
