foto: Tanjug/AP
Đokovićevi navijači najčešće izvrnu tu tezu da, pošto je Novak iz Srbije, nikada neće biti voljen i obožavan kao Nadal ili Federer. Radi se o nečem potpuno suprotnom: uz oca, koji je deklarisani nacionalista, i neko ko je očito navigator Noletovih stavova, te uz srbijanski nacionalistički mainstream kojem mit o nebeskom narodu traje i hrani ego, naročito u porazu, prvi teniser svijeta je sa izjavama podrške teroristima, slikanjem sa četničkim zastavama… ustvari sam sebe ograničio da ne može biti svjetski car sporta koji važi za najgospodskiji.
Piše: Amer Obradović
Crna Gora je zemlja visine. Tamo se na sve gleda s visoka. Visoko se leti, još niže pada. ”Pod kojim uglom letiš u nebesa/ pod tim te čeka hladna Trebjesa”, kaže jedna pjesma. Svakakvih je tu pojava bilo, od Zelenog Melajća (”anđeo” koji se iz šume ukazuje nerotkinjama), pa do nedavno prokopanog tunela do sefa suda u Podgorici, ali jedna od najjačih je bio Šćepan Mali. On se niotkuda u Crnoj Gori poput Malajća ukazao 1766. godine. Bio je travar, liječio je ljude, ali je očito bio fantastičan marketinški stručnjak i ubrzo je postao influenser pa je Crnogorce ubrzo uvjerio da je on, ni manje ni više, nego ruski car Petar III, koji je utočište našao baš u crnogorskim brdima. Uzeo ih je na foru, jer su Crnogorci imali slike po crkvama i manastirima s likom ubijenog ruskoga cara, a Šćepan mu je bio vrlo sličan. I ”driblao” je dobro taj lažni car, oduševljavao Crnogorce, uvodio reforme, jačao centralnu vlast, mirio plemena, odupirao se Turcima, sve dok ga nije na nagovor skadarskoga paše ubio jedan njegov sluga… Ova bizarna historijska epizoda poslužila je Njegošu kao podloga za pjesničko djelo ”Lažni car Šćepan Mali”, kao i Velji Stojanoviću i Veljku Bulajiću da snime filmove.
I ima još jedan koji je porijeklom iz Crne Gore – kako kaže Ramo Amadeus – ”starinom” sa Durmitora i baš zbog toga je jasno zašto je i najbolji teniser na svijetu. ”On fenomenalno igra tenis baš zato što je sa planine. Na Durmitoru je najvažnija aktivnost kosidba. I on kad kosi to je forhend. A bekend – mora da vrati kosu. To mu je genetski. I sad treba onaj Murray nešto a taj kosu nikad vidio nije. Novak ga hvata na iskustvo, na starinu, na gen”, objasnio je to sjajno Rambo zašto je Đoković veliki teniser. On je taj koji je osvojio najviše Grand Slamova u historiji, koji je najduže bio broj 1 na ATP listi, koji je potukao brojne rekorde u tenisu i predstavlja se kao GOAT – Greatest Of All Time. Ali, ipak lažno kao Šćepan. Zašto? Michael Jordan je najveći košarkaš svih vremena, a nije zabio najviše koševa, više ih je puno dao LeBron James i nekoliko drugih, nije Michael osvojio niti najviše titula, legendarni centar Celticsa Bill Russell ih ima 11, pa čak je i Robert Horry osvojio sedam, jednu više od Jordana, ali MJ je najveći ikada. Biti GOAT je i stvar rezultata, ali i stvar držanja, stvar ponašanja i stvar poruka koje dajete. Vanredni događaji poput nedavnog terorističkog napada na Kosovu, u kojem je ubijen policajac i nakon toga četiri napadača, terorista, kako su ih službeno okarakterisala i Evropska unija, rastjeraju maglu i stvari često istjera na čistac, pa se tako o tome oglasio i Novak Đoković. On je na Instagramu uz emotikon molitve objavio fotografiju hrama svetog Save u Beogradu, gdje su Delije i Grobari palili svijeće i razvili transparent s natpisom “Svaka suza Boga moli, svakog Srbina duša boli”.
Zbog ovoga će ga mediji u Srbiji i RS-u, većina i javnosti, još više dizati u nebesa i tvrditi da ”on samo voli svoju zemlju i svoj narod”, ali to je zamka u koju upadaju oni čiji je talenat za sport manji od veličine kojom se mjeri čojstvo, viteštvo, ljudskost i kozmopolitizam. Đokovićevi navijači najčešće izvrnu tu tezu da, pošto je Novak iz Srbije, nikada neće biti voljen i obožavan kao Nadal ili Federer. Radi se o nečem potpuno suprotnom: uz oca, koji je deklarisani nacionalista, i neko ko je očito navigator Noletovih stavova, te uz srbijanski nacionalistički mainstream kojem mit o nebeskom narodu hrani ego, naročito u porazu, prvi teniser svijeta je sa izjavama podrške teroristima, slikanjem sa četničkim zastavama… ustvari sam sebe ograničio da ne može biti svjetski car sporta koji važi za najgospodskiji. Kako se ponaša pravi svjetski car, najbolje je pokazao legendarni Mate Parlov. Jednom je magazinu ”Dani” dao intervju u kojem je objasnio zašto nikada njegova ni noga niti riječ nije otišla u nacionalizam – ”Kako ja mogu biti nacionalist ako sam svjetski prvak?” E to je šampion. I sportski, i ljudski! Samo je Mate skočio lastu s ringa na beogradskoj Marakani poslije pobjede protiv Adinolfija 1976. godine, a legendarni bokser je do kraja života radio u vlastitom kafiću u Puli, pravio kafe gostima, pušio, pisao poeziju i ostao svjetski prvak zauvijek.
Novak Đoković je veliki teniser. Pobijedio je mnoge, ali izgleda da nije sebe. Zato što sam sebe svodi na ”srpstvo”, na nacionalizam koji ne može biti kozmopolitska stvar i to potvrđuje njegova posveta ljudima koji su učestvovali u terorističkoj akciji na Kosovu. Kad bi pitali ondašnje Crnogorce, veliki je car bio i Šćepan Mali. Ali i lažan. Lažan kao piramide u Visokom koje Đoković redovno hodočasti. I zato kada govorimo da li je Novak Đoković GOAT – najveći svih vremena, treba reći da nije dovoljno pobijediti Murrayja, Nadala, Federera ili Alcaraza. Biti najveći je, osim pobjeda i rezultata, i pitanje stava, načina života i ponašanja u kojom hladno možete ”laste” skočiti u beogradsku publiku da bi se radovali, ali i kada imate snage da čeljustima nacionalizma opalite bekend, ili strahoviti aperkat ljevicom kako je nekada to radio veliki Mate Parlov. Svjetski prvak koji nije mogao biti nacionalista.
