Foto: Arhiv
Bijedna Naša – (pred)zadnja u Uniji po svemu što je ključno za pristojan život njezinih tzv. običnih/malih građana i (pred)zadnja po vrednotama primjerenima civiliziranom, demokratskom i ekonomski potentnomu europskom društvu – ma kakva da jest, uistinu ne bi zaslužila da tzv. desna politička opcija na predsjedničkim izborima koncem godine ovlada i ostatkom tzv. suvereniteta: obavještajnim sustavom, vojskom i vanjskom politikom u cjelini. Uskrate li birači drugi petogodišnji mandat Zoranu Milanoviću – nekidan je, očekivano, najavio svoju kandidaturu, Hrvatska će nedvojbeno ubrzati slobodni pad prema radikalizmom produbljenim politideološkim, svjetonazorskim, vjerskim i inim podjelama, s vrlo lošim posljedicama. Dugoročno. To, naravno, ne znači da je Zoran Milanović najpopularniji hrvatski političar od prvog do posljednjeg dana mandata, jedini, najbolji i najperspektivniji predsjednički izbor za budućih pet godina tzv. Samostalne, Neovisne i Suverene.
Ali sudeći po stanju rogova u CRO političkoj vreći, gdje će manje-više svi vidljiviji akteri istaknuti svoje protukandidate, teško je vjerovati da će se naći neki superiorniji “drčnom Zokiju”, npr. u HDZ-u. Svi su ostali autsajderi, a RH je jedna izborna jedinica i biračko se (ne)povjerenje dodjeljuje poimence – kandidatu po imenu i prezimenu, pa…
“Očekujem izbornu potporu SDP-a”, kazao je Milanović u najavi svoje druge utrke za mjesto glavnog stanara bivše Titove vile “Zagorje” na Pantovčaku. “Trebat će mi iz niza razloga, i organizacijiskih, dakle da me ne pokradu. Pitali ste me za kandidaturu (novinarima, op. a.), pa vam kažem. Eto, sad – bez suvišnih zašto. Imam najviše znanja i iskustva od svih mogućih protukandidata, ali, naravno, to nikad nije presudno. Ne mora biti ni sada, no to su moji aduti.“
Podjele “za” i “protiv” Zokija
Koliko god i prije neslavne predizborne SDP-ove afere “Milanovića za premijera” bilo predvidljivo/očekivano da će se aktualni predsjednik RH dati u drugu utrku za Pantovčak, njegova je najava značila bačenu rukavicu političkim oponentima te izazvala pravu buru reagiranja. Mediji su na početku tzv. sezone kiselih krastavaca jedva dočekali priliku za nabildati svoje naklade, gledanost i slušanost, a političari politikantskih gena priliku i za pametovanja, od kojih je pristojnom biraču unaprijed, je li, mučno u želucu. Podjele “za” i “protiv” Zokija vidljivo se prenose u javni prostor na način da režimski mediji, predvođeni tzv. javnom kućom HRT-om otvoreno drukaju za HDZ-ove predsjedničke interese.
Izvlače na vidjelo Milanovićevo navodno “prljavo rublje”. Apriorno ga nastoje diskvalificirati kao nevjerodostojnog kandidata, kršitelja Ustava RH, proruskog fana, štetočinu u vanjskoj politici koji se zamjera “našim prijateljima i prtnerima u SAD-u, Uniji i NATO-u i time nanosi štetu svojoj domovini” etc. S druge strane, protuhadezeovski mediji – navodno tzv. lijevi i desni – zasad špekuliraju s tim da će suprotni politički tabor ZNA SE opciji istrčati u predsjedničku kampanju sa svojim kandidatima te da Milanović u toj političkoj orbiti može računati samo na potporu SDP-a, što mu ne mora biti dovoljno za pobjedu. Naime, platforma Možemo! je već najavila da će imati svoga predsjedničkog kandidata, kao i tzv. krajnje desni Most nezavisnih lista, možebitno i Domovinski pokret (DP), koji još, je li, “razmišlja”. O čemu i kako, ne znâ ni sâm čelnik Ivan Penava.
Budući da je DP u vladajućoj tzv. neprincipijelnoj koaliciji s HDZ-om bio nakon parlamentarnih izbora prevario svoje birače, a HDZ će se sasvim sigurno suprotstaviti Milanoviću neki svoj “jaki adut” (Olega Butkovića s legendarnom kravom Milovom?!), pitanje je kako će se DP ponijeti na predsjedničkim izborima. U prvom krugu pustiti da mu kandidat padne, a u drugomu glasati za HDZ-ovog, jer je gotovo neupitno (?!) da će biti i drugoga izbornog kruga, u kojem će se suočiti samo Zoran Milanović i HDZ-ov protukandidat. U kojem slučaju, najvjerojatnijem scenariju – ne bude li izborne prijevare/namještaljke (HDZ im jaču stranačku infrastruktutu od SDP-a, više i disciplinije birače) – pobjđuje “drčni Zoki”.
Ne samo zato što će za njega u drugom krugu glasati sva tzv. ljevica nego i stoga što ima (ne)skrivenu potporu u dobrom dijelu političke tzv. desnice, uključujući simpatizere na tzv. tvrdim krilima HDZ-a i DP-a. Nije slučajno da unutar denver plave ZNA SE opcije ne spavaju mirno, pa se i predsjednik HDZ-a i vlade Andrej Plenković smjesta našao pozvanim iz Bruxellesa komentirati Milanovićevu kandidaturu:
“Očekivana je, ali i nelegitimna. Na prošlim izborima za Hrvatski sabor je kršio Ustav RH, kandidirajući se kao nekandidat, polukandidat, kvazikandidat, nelegalni kandidat… Doživio je težak poraz, kao i SDP i Peđa Grbin, koji je prije tri mjeseca praktički nestao s političke scene. Milanović sada, očito iz utjehe, ponovno želi biti predsjednik Republike. U skladu s političkom korektnošću, nakon kršenja Ustava RH i izbornog poraza, trebao bi odstupiti s mjesta predsjednika RH. HDZ će nakon unutarstranačkih izbora raspravljati o predsjedničkima i izabrati kandidata ili kandidatkinju koji će, uvjeren sam, pobijediti na izborima.“
“Ne vidim nijedan razlog, nijedan argument zašto SDP ne bi podržao Zorana Milanovića na predsjedničkim izborima”, kazao je stranački šef Peđa Grbin također iz Bruxellesa, gdje je sudjelovao na sastanku europskih socijalista. “Bez obzira na to što se nismo uvijek slagali o nekim pitanjima, stavimo li sve na vagu, preteže dobro što je učinio.“ E sad, na tom fonu Plenkovićeva animoziteta – zašto ne i straha budući da je Milanović sve vrijeme na Pantovčaku uvjerljivo popularniji političar od njega, prihvatljiviji šef države od ikoga vidljivog u možebitnoj konkurenciji – papagajski ga ponavljaju svi HDZ-ovi ministri i stranački fanovi. Te kršio Ustav, te s SDP-om izgubio izbore, te nelegitiman, te…
Hitrije od inih HDZ-ovaca, na društvenim se mrežama posprdno oglasio – zasad ne iz staje krave Milove – možebitni, je li, HDZ-ov predsjednički kandidat Oleg Butković, “proslavljeni” primitivnim humorom polemičar u predizbornomu parlamentarnom srazu s Milanovićem: “Budući da je predsjednik bio aktivan u parlamentarnim izborima, da je najavio kandidaturu za premijera, da je htio postati predsjednik vlade, naravno, u tomu nije uspio i pritom je kršio Usrav RH. Zato sam stavio tu objavu (na društvene mreže, op. a.) da me iznenadilo da sada više ne želi biti premijer, nego ponovno želi biti predsjednik RH. Nije tu bilo ironije.”
Budući da će glavni režimski medij, tzv. javna kuća HRT, opet biti posve upregnut u praćenje i predsjedničkih izbora na način da se drži štanga vladajućem HDZ-u – da je na vlasti SDP, onda SDP-u, sic transit – već se preventivno potrudio dovesti radikalno pristanu neprofesionalcu, bivšem dopisniku iz Šibenika Petru Vlahovu, politikantskog kameleona i HDZ-ovog tzv. žetončića Hrvoja Zekanovića (HDS) da nastavi anatemizirati Milanovića, kojemu inteligencijom i političkim diskursom nije dorastao, ali ponizno služi Plenkoviću u saborskoj tzv. stabilnoj većini sa samo dvjema ciljevima: petkom dizati ruku na daljinski i primitivno vrijeđati Milanovića, SDP i ostalu oporbu. Doduše, radi “ravnoteže”, u Studio 4 pripušten je i Krešo Beljak (HSS), koji se zalaže za drugi Milanovićev predsjednički mandat i kojemu Vlahov nije dopustio objasniti zašto DP “nije politička stranka, nego taj isti HDZ”.
Dok Beljak vidi Milanovića kao “svjetlo na kraju tunela hrvatske politike”, Zekanović je ustvrdio da je aktualni predsjednik RH “uličar, kršio [je] Ustav RH, nije želio abdicirati, izgubio je simpatije birača i svojim diskursom bi se mogao savršeno uklopiti u debatu Donalda Trumpa i Joe Bidena u SAD-u”. Beljak preporučuje Milanoviću “da ostane kakav jest sa svojim manama i vrlinama, kao i svaki čovjek. U RH postoje dva političara, Plenković i Milanović, koji odskaču iznad svih ostalih. To je prva liga političara. Svi mi ostali smo ne druga, nego treća, četvrta ili prta liga. U tom kontekstu, Zoran Milanović je jedini koji se može suprotstaviti kršiteljima Ustava RH i gotovo svih zakona, a to je HDZ, pravomoćno osuđena kriminalna organizacija, što gospodin Zekanović cijelo vrijeme zanemaruje. Siguran sam da će mu dati glas birači ne samo ljevice i lijevog centra već dobrim dijelom i desnice”.
Osokoljeni HDZ
“Ako je Milanoviću jedino dobro to da nije lopov”, pametuje Zekanović, “stavit ću jedan mali upitnik. Siguran sam da je i Andrej Plenković pošten čovjek, ali njihova retorika nije usporediva. Jedan je uličar, a drugi uglađeni europski političar. Možda bi neki desni birači mogli poduprijeti Milanovića, ali njih je sve manje. Desnim biračima itekako još odzvanja njegov pokušaj abolicije Perkovića i Mustača (CRO udbaša osuđenih u Njemačkoj zbog ubojstva emigranta Stjepana Đurekovića, op. a.) te bacanje HOS-ovih ploča u smeće i postavljanje ćiriličnih ploča (koje su nahuškani u HDZ-u ‘branitelji’ čekićali na javnim zgradama u Vukovaru, op. a.). Milanović je jako liberalan prema woke ideologiji i to bi ga moglo stajati dijela desnih birača. Danas mu je pozicija drukčija, razotkrio se.“
Nije bez vraga ni kuloarska vijest o tomu da će se u predsjedničku utrku upustiti i Mostova disidentica Marija Selak-Raspudić (Klub nezavisnih saborskih zastupnika i stranke Fokus), znanstvenica, bioetičarka, koja se vrlo brzo afirmirala u politici i stekla simpatizere i slijeva i zdesna. Ona, kaže, “u specifičnoj je situaciji i trenutno radimo na osiguranju logistike”. Dalija Orešković (Klub zastupnika HSS-a, GLAS-a i DOSIP-a) pak tvrdi da “nas čeka najprljavija od svih izbornih kampanja što ih je Hrvatska ikad vidjela. To se može iščitati iz ponavljanja jedne te iste HDZ-ove mantre da je Milanović kršitelj Ustava RH”.
“Smatram da Zoran Milanović treba ići i pobijediti u još jednoj utrci za mandat predsjednika Republike”, nedvosmislen je SDP-ov saborski zastupnik Arsen Bauk. Nije jedini. Ali to nije dovoljno, jer osokoljeni HDZ relativnom pobjedom na parlamentarnim izborima i također relativnim opstankom njegovih europučana na vlasti u Uniji neće prezati ni od čega da osvoji i preostala tri bastiona hrvatske državne utvrde, u kojima nema neupitan upravljački suverenitet: obavještajnu zajednicu, vojsku i vanjsku politiku. Navodno, višekratno je kazao aktualni predsjednik RH Milanović, “nisam se želio povući s Pantovčaka kako ne bih bez ispaljenog metka prepustio korumpiranom HDZ-u baš svu vlast u zemlji”.
I što sada? Milanovićevo to be or not to be (biti ili ne biti)?! Budući da je cijela Hrvatska jedna izborna jedinica kad je riječ o izboru predsjednika/ce Republike, postotak izlaznosti na birališta bit će presudniji no ikad prije. Pa, je li, kako narod odluči, imat će. Opet dva ovna na sklizavom političkom brvnu koji se ne mogu zamisliti ni nacrtani, ali “veselje” za mase koje uživaju u sudaranju tvrdim glavama, ili pak…?
