Sastanak zemlja Istočno krilo NATO, Varšava 23.02.2023. godine – Foto: Przemyslaw Keler/KPRP/Handout via REUTERS
Bosna i Hercegovina treba podržati poziv iz Poljske da NATO doktrina “ograničavanja” mora biti revidirana u doktrinu “suzbijanja zla u korijenu”.
Piše: Fuad Đidić
U najnovijem i najvažnijem dokumentu NATO Saveza od 23. februra 2023. usvojenom u Varšavi na zasjedanju zemljalja Istočnog krila, poznatog kao B-9, spomenuta je i Bosna i Hercegovina.
Ovdje je iskazana spremnost NATO snaga za podrškom i pomoći Bosni i Hercegovini. Ova konvencionalna i standardna fraza, koju smo pročitali u svim ranijim NATO papirima, ne bi bila toliko značajna da nije dodat još jedan, važan paragraf u ovoj Deklaraciji.
“Bosna i Hercegovina, pored Moldavije i Gruzije, najviše je ugrožena destabilizirajućim i zlonamjernim utjecajem Kremlja, istočno i južno od Saveza.”
Ovom Deklaracijom također, su po prvi puta, osuđeni “svi oni koji aktivno podržavaju agresivni ruski rat protiv Ukrajine.”
Ova osuda, iako uopštena, mogla bi se shvatiti kao direktna poruka Miloradu Dodiku i cijeloj rukovodećoj strukturi SNSD-a koji su pretvoreni u Putinovu produženu ruku na Balkanu.
Što je zapravo za nas u Bosni i Hercegovini važno u ovim, rekao bih, historijskim pomjeranjima u zemljama bivše Istočne Europe koje se izložene direktnoj ruskoj prijetnji.
Vjerujem da je na tom tragu neminovna promjena bitnih sadržaja NATO tradicionalne doktrine “obuzdavanja”. Ohrabruje činjenica da je NATO, pod pritiskom, prije svega, Poljske, ali i drugih zemalja regije koje su dugo bile pod ruskom čizmom, morao revidirati neke važne tačke svoje odbrambene strategije.
Podsjetimo da su se ove zemlje, poznate pod imenom B9 (Bukurešt-9) saglasile, za razliku od zemalja “stare Europe”, da – “Ukrajina ima legitimno pravo odbrane pred ruskom agresijom te, joj pripada pravo da u potpunosti oslobodi okupirane teritorije unutar međunarodno priznatih granica”
Drugim riječima kazano – pobjeda, i oslobađanje Ukrajine jedino je rješenje dostatno da se obuzda ruski razarajući uticaj.
Ovaj zaključak Varšavske deklaracije bitna je novina i predstavlja novi impetus za revidiranje nekih važnih tačaka NATO odbrambenog diskursa.
Američki uticajni časopisa “Foreign Policy” protekle sedmice objavio je odličan tekst sarajevskog profesora Hikmeta Karčića sa naslovom “Primite Bosnu u članstvo prije nego što bude prekasno!”
Autor je ovdje jasno pokazao na primjeru implementacije Daytonskog sporazuma, što u suštini znači i, koje ključne promjene u BiH je donijelo aktivno angažiranje NATO snaga u našoj zemlji.
No, važno je podsjetiti kako je ovim tekstom prof. Karčić poslao jasno i oštro upozorenje o tome kako Dodik, kao najodaniji saveznik Putina u ovom dijelu Europe bez “ikakvih posljedica provocira Zapada” te, da je njegova dosljedna pro-ruska politika u vrijeme izraženih ruskih prijetnji, postala “neskrivena i bjelodana”.
Što zapravo, znači ovaj Karčićev poziv NATO-u “Primite Bosnu prije nego što bude prekasno” u svjetlu pomenute Deklaracije iz Varšave?
Ovaj NATO dokument u dobroj mjeri razgrađuje tradicionalni NATO diskurs tako što unosi mnogo više “muškog”, mnogo više “hrabrog”, mnogo više “pro-aktivnog” u odnosu na dosadašnji stereotipni, uspavani, neinventivni, oklijevajući diskurs na kojeg je vrlo argumentovano ukazano u pomenutom tekstu upozorenja iz Sarajeva.
Tako da je Varšavska deklaracija primjerom iz Bosne Hercegovine dobila, svjesno ili nesvjesno, svoju punu i nedvosmislenu podršku.
Poljska je prodrmala NATO iz njegova drijemeža. Ona je dobila čvrstu podršku Bidena. Taj šok se još širi Europom. Rusija je u stanju pripravnosti. Rat ulazi u novu i znatno kompleksniju fazu. Europa je podijeljena na dva nova geostrateška entiteta – zemlje B9 i “stara Europa”. Makron je jučer promijenio svoj stav iz 2019. godine o tome da je “NATO mozak mrtav”, Njemačka u panici otkriva strašne posljedice “umirivanja” iz Merkelove ere sa vojskom koja je danas ispod svih NATO standarda…
Vjerujem da je upravo sada trenutak da mi ovdje, u Bosni i Hercegovini, podržimo i, pojačamo taj poziv NATO-u koji je došao iz Poljske.
I da dodamo – Vaše, NATO poštapalice, koje nam šaljete o tome kako ste “spremni pomoći BiH” nažalost, više ne donose ništa novog. One ništa više ne “sprečavaju”, nikog ne “obuzdavaju”, ništa ne “sprečavaju”. Ozbiljniji rezultati izostaju već dvije decenije. Ne postoji sila koja išta više “ograničava”. Naprotiv. Stanje se rapidno pogoršava. Rastu frustracije i ogorčenje. Sigurnost je sve neizvjesnija. Komotno, arogantno i, bez otpora, zemljom se širi razorni, opasni “zlonamjerni” uticaj Kremlja na Bosnu i Hercegovinu i njenu euro-atlansku sudbinu. Uzdrman je ovaj strateški važan dio Europe. Zemlja sa ovakvim OHR je u očajnom stanju konfuzije i nesigurnosti.
Proces odlučnosti “čelične pesnice” i “jačanja muškosti” NATO-a, upravo otpočet u Poljskoj, opisan Deklaracijom koju potpisuje još 8 članica, mora biti zaokružen i završen na Balkanu, u Bosni i Hercegovini.
Ovdje, u BiH, leže za NATO novi, složeni i, do sada, ne tretirani i prigušeni izazovi. Sveprožimajući, ruski prodor u Bosnu i Hercegovinu, ojačan je tihim i puzajućim uticajem Kine. Domaći igrači, kako oni otvoreni tako i ovi prikriveni, vješto skriveni iza ciničnih proklamacija o EU i europskim vrijednostima, svakodnevno, uz pomoć i jednih i drugih, uslovljavaju NATO, ruše svaku nadu o nekoj boljoj i sigurnijoj zemlji za sve ljude. Sve ove nove izazove, sa kojima se suočava Bosna i Hercegovina, NATO ne može vidjeti kroz staru optiku.
NATO nažalost, ne može zahvatiti ove izazove starim frazama i razumjeti starim diskursom.
Putin, niti je bio ograničavan, niti suzbijan, niti sprječavan da sa tenkovima uđe na Krim 2014. godine, Putin isto tako, nije bio ograničavan da od 2015. do 2018., silno naoruža Srbiju, Putina niko nije mogao spriječiti da 2018. godine na “vojnu” paradu u Banja Luku pošalje jedinicu “Sivih vukova”, niti je bilo ko, mogao spriječiti ruskog ambasadora da iz lože visokih zvanica njima aplaudira, Putin je zbog svega toga, ovdje, ove 2023. godine odlikovan. NATO-u se danas ovdje postavljuju uslovi… Slično tome Kina je ovdje, pred vašim očima, raširila svoju inicijativu “Belt and Road”, snabdjela Srbiju borbenom opremom i opremom za prisluškivanje i kamerama za prepoznavanje lica, tiho se uvukla u R. Srpsku u gradnju autoputeva…
Ne znam da li NATO može radikalno promijeniti tradicionalnu doktrinu ograničavanja i suzbijanja na kojoj toliko dugo gradi svoj pogled na svijet. Ali, u slučaju Bosne i Hercegovine, kao i u slučaju Poljske, i zemalja B-9, očito je da ova doktrina mora biti revidirana, ojačana sa mnogo više hrabrosti, života, muškosti, dinamike, agresivnosti…
Što bi to u slučaju Bosne i Hercegovine, značilo mnogo više “muškosti”, “agresivnosti”?
To bi zapravo, značilo više političkih, informacijskih, reaktivnijih izjava, poteza, akcija…
Mnogo više agresivnije diplomatije, bez umirivanja, podaništva, laskanja.
To znači u najkraćem – stvaranje osnova za ulazak Bosne i Hercegovine u NATO.
U najmanju ruku, potrebno je uklanjanje sa vlasti Putinove klike koja u ime, i za račun Kremlja iz Banja Luke, ili Beograda, upravlja, mrcvari i uništava ovu zemlju. Za račun Putina ova zemlja se destruira kako bi ovdje bio onemogućen dolazak NATO snaga u trenutku kada to bude potrebno za odbranu “stare Europe”.
Koliko god da NATO iznova potvrđuje svoju “spremnost za podršku i pomoć” mi ne možemo dobiti tu “pomoć i podršku” koju nam pružate. Jer, naša zemlja sada se nalazi u “kandžama Kremlja” i zlonamjernog ruskog uticaja. Ovom zemljom u suštini vlada jedan, Putinov podanik koji se zove Milorad Dodik i, koji ovdje, stvara bazu za destabilizaciju cijele regije i legitimira Putinovu “rusku ispostavu” za Europu.
U Deklaraciji iz Varšave od 23. februara, NATO potvrđuje kako je “Bosna i Hercegovina” najviše ugrožena destabilizirajućim i zlonamjernim uticajem Kremlja.”
Ovaj historijski zaključak međutim, neće vrijediti, neće imati svoju mobilizirajuću snagu, sve dok NATO u slučaju Bosne i Hercegovine, kao u slučaju zemlja B-9, ne promijeni, ne osnaži, ne oživi, svoju doktrinu suzbijanja i preimenuje je u doktrinu “suzbijanja agresije i zla u korijenu”.
Poljska je mobilizirala Europu. NATO dobiva posve novi zamah. Sutra, Finska i Švedska, a kasnije i Austrija ulaze u NATO. Tu, u ovom novom zamahu, obnovljenom i ojačanom NATO-u, vidim šansu za Bosnu i Hercegovinu.
Sve ovo užasno što Holbruk nije htio ili nije mogao suzbiti u korijenu, potrebno je učiniti sada.
