Oznaka aleksandar vučić

Zašto je Vučić gotov

Gotovo, fajront, kraj priče, nema više. Kako i kad će Vučić formalno pasti sa vlasti tehničko je pitanje, legitimitet je odavno izgubio, ako ga je ikada i imao, a građani iz dana u dan jasno pokazuju da ga više ne žele, da mu je došao vakat da se čisti. I da iz kabineta na Andrićevom vencu pređe u neki manje udoban smeštaj, na primer u Centralni zatvor ili Zabelu, ako pre toga ne uspe da se evakuiše u neku zemlju sklonu davanju utočišta autokratama i tiranima, na primer u Rusiju.

Kriptonit

Foliranti prvi put ne znaju kako da se foliraju. Studenti su iskopali kriptonit i samoproklamovani supermen kopni pred očima svojih do nedavno omiljenih kamera.

Magbetovski crvena

U tekstu o izložbi slika Vase Pomorišca u Novom Sadu u februaru 2024. godine napisala sam: Novi Sad, nekada moje redovno izletište postaje ili je, pak, već postao stecište novogradnje, nereda, prljavih ulica i urbicida baš kao i Beograd.

Srpska pravoslavna crkva: Vaistinu na pogrešnoj strani istorije

Sve od blagosiljanja Karadžića i Mladića pa do novije istorije hibridnog režima „srpskog sveta“ nema protesta u kojima velikodostojnici Srpske pravoslavne crkve nisu stali uz politički vrh režima s obje strane Drine. Od masovnih protesta grupe „Pravda za Davida“ pa sve do aktuelnih studentskih protesta i blokada, SPC se čvrsto drži uz Milorada Dodika i Aleksandra Vučića, a sve u svojstvu „medijatora“. No, je li „vjernog naroda“ sve manje?

Pod nadstrešnicom studentske pobune

U toj psihološkoj igri ratni logori i stratišta masovnih i brutalnih egzekucija pretvaraju se u svetilišta, zločin se pretvara u svetost, a najbrutalniji zločinci proglašavaju se herojima i svecima. Tako „uzvišeni zločin“ postaje djelom „etničkog identiteta“, koji definiše „zločin kao nužnost“, što izaziva nesigurnost žrtve u efekat „pobune“, što menja odnose između zločina i žrtve, s čime „etnički zločin“ izrasta u inspiraciju „univerzalnog zločina“, šutnje i pokornosti.

Teofil Pančić: Pad režima jedini je pravedan rasplet u Srbiji

Što je sada tako različito u odnosu na sve prethodne proteste? To što nikada nije ovako jasno i ogoljeno demonstrirano da država Srbija, to jest ljudi koji ju vode, nema zazora ni prema ubijanju vlastitih građana, ako se oni makar i slučajno nađu na putu mafiokraciji koja je preuzela sve, kaže novinar i politički komentator i kolumnist te dobitnik regionalne novinarske nagrade Srđan Aleksić

Čuda prirode: šupci, a pičke

Mislili smo, eto, da niko nema šta Srbin imade, a sad ispalo da ima i Australija. Sa tom razlikom što u Australiji SNS živi na dnu okeana i parazitira na morskom sunđeru, a u Srbiji živi na dnu društva i parazitira na državnom budžetu

Staša Zajović: Dolaskom Vučića na vlast, Milošević je pobedio

Neverovatna je energija koja krasi našu sagovornicu Stašu Zajović, mirovnu aktivistkinju, feministkinju i jednu od osnivačica i koordinatorki organizacije “Žene u crnom” u Beogradu. Nju mesto ne drži, sa strastvenom željom da pomogne žrtvama rata da povrate dostojanstvo juri po zemljama bivše Jugoslavije, evo već decenijama. Ni pandemija joj ništa ne može. Traga za pravdom, promovišući ravnopravnost, ulažući neverovatan napor da se ceo region, a posebno Srbija, suoči sa istinom o zločinima koji su počinjeni tokom devedesetih godina prošloga stoleća u ovim našim jezivim ratovima

Krstićevo priznanje, kamen spoticanja za negatore genocida

Ljude poput Krstića, najgore zločince, Vučić, Dodik, nacionalistička javnost, mediji, intelektualci – veličaju kao heroje upravo zbog zločina koje su počinili, sve dok ih negiraju. A sada im isti taj zločinac kaže da je to šuplja priča, da on zaista jeste učesnik u genocidu. I da je cela kampanja protiv Rezolucije UN-a o genocidu u Srebrenici sumanuta, promašena i osuđena na propast.