Posljedice Plenkovićevog skretanja bijedne naše oštro udesno tek dolaze na naplatu. Knjiga “Holokaust u Zagrebu” je jeziva opomena o koju se ne bi smio oglušiti nitko s makar dva zrna soli u glavi, pogotovo ne ti što se javno prse na vlasti da su “preuzeli odgovornost”
Ne sanira li se tzv. slučaj Pupovac u ovih tjedan-dva saborske stanke, moguća je destabilizacija vladajuće većine i prije no što se očekivalo. Istodobno, Hrvatskim je suverenistima, Mostu nezavisnih lista i Možemo! pao taj slučaj kao mana s neba da ismijavaju DP: „Ha-ha-ha, pjenili ste se protiv SDSS-ove participacije u trećoj uzastopnoj HDZ-ovoj koaliciji, a Milorad Pupovac je na vlasti zajedno s vama?!“ Ni sâm vrag ne znâ, je li, kako onda DP-ov – zapravo pravi vođa – Mario Radić kani na koalicijskim sastancima (opet utorkom?) kontrolirati Plenkovića. Navodno, samo radi te kontrolne uloge nije želio ući u vladu
Nakon Zekanovićeva krvožednog ispada usred Hrvatskog sabora na konstituiranju 11. saziva, nereagiranja tzv. pravne države i nove političke vlast te mutavog SDP-ova odgovora na prijetnju smrću, bijedna naša sljedećih mjeseci – ako ne godina do kraja mandata? – može svašta očekivati. Samo ništa dobroga od tog buljuka tzv. ljudi nahvao (dum Marin Držić), zlih u duši, kvarnog karaktera i opasnih namjera.
HDZ je rasadnik gaulajtera (gauleitera). Najpoznatiji od njih su bili Tomislav Merčep, Branimir Glavaš, Gojko Šušak i Đuro Brodarac. Oni su bili istinski gospodari života i smrti. Gaulajteri su nasilnici koji drže svu vlast u svojim rukama, odani su vođi a narod preziru.
Kako sa svakom plemenitom idejom o naseljavanju nekog zaostalog područja stvari pođu u krivo, tako se bojim da i planovi Domovinskog pokreta neće dobro završiti. Plemenit je to poriv vratiti domicilno stanovništvo, i na to utrošiti dvadesetak milijardi eura i ništa u tom domoljubnom porivu ne bi bio problem osim u tome što mi radosno, jedva čekamo da se ta sredstva utroše u jedne tako domoljubne planove.
U državi u kojoj se opozicijski mediji mogu nabrojiti na prste jedne ruke, poput portala Telegram, Index… ili tjednika Novosti - sve ostalo u rukama je moćnih korporacija, oglasima i raznim drugim ustupcima navezanima na vlast - nazvati premijeru nesklone medije „osovinom zla“ isto je kao kada je Franjo Tuđman novinare Ferala nazivao stranim plaćenicima, izdajnicima i činio sve da uguši taj tjednik, sve do naprasne i opasne mobilizacije tadašnjega glavnog urednika Ferala.
Povijesni će revizionizam novije/daljnje hrvatske prošlosti biti službeno priznata istina... DP je, uz HDZ Plenkovićevu svijeću, razbio manjince te protivno Ustavu RH i međunarodnim uvjetima za državno priznanje RH segregirao i politički getoizirao Srbe.
SDP je gubitnik jer nije iskoristio “poguranac" Zorana Milanovića; Možemo jer su htjeli sami ono što ne mogu; manjine jer se njihovi predstavnici brinu samo za sebe; Most jer bi “malo piškili, malo kakili“; Plenković jer su mu se “kroz prozor“ vratili oni koje je izbacio “kroz vrata“, a sad mora trpjeti da ga ucjenjuju. Domovinski (čitaj: Imovinski) pokret dobio je gotovo sve što je htio, ali hoće još i mnogo više. Na kraju će i ta ekipa biti gubitnička jer će ih “usisati“ bratski HDZ. Ali do tada će načiniti strahovitu štetu. Najkraće – izgubila je Hrvatska.
Kapa dolje, majstore! Saša Antić je pod alter egom Alejuandro Buendija i uz pomoć umjetne inteligencije montirao rap sučeljavanje Zorana Milanovića i Andreja Plenkovića. Na svim razinama – političkoj, psihološkoj, glazbenoj i stihotvoračkoj – ta je stvar pokazala puni smisao natjecanja te dvojice političara
Hrvatska je tako, zaslugom vlastitog predsjednika Republike, pred neizvjesnim razdobljem koje može rezultirati dvama politički raspletima, od kojih nijedan nije dobar: nastavkom koruptivnog klizanja k autokraciji koje je posljednjih osam godina predvodila vlada Andreja Plenkovića, ili zbrkanom neizvjesnošću nekakve desno-lijeve vlade Zorana Milanovića, bivšeg ljevičara koji sve više sliči Donaldu Trumpu.
Budući da vođe tzv. mainstream lijevih i desnih stranaka još nisu i valjda nikad neće biti spremni za zajednički nastup na parlamentarnim izborima, jer su nesposobni i za ujediniti se i unutar svojih politideoloških torova, HDZ može mirno spavati i Plenković može računati na treći mandat. Eventualno, pravodobno se pobrinuti što će, najvjerojatnije, sa svojom relativnom izbornom pobjedom. A etika je voda duboka, pa... Nije li s njom – gledajući i hrvatska politička iskustva – isto što i s poviješću: pišu je pobjednici?
To, pak, što se čuje u sabornici između HDZ-ovih i oporbenih zastupnika, osobito nekih i s jedne i s druge strane politideološke barikade, mlaka je voda prema rječniku kojim se bez ikakve zadrške služe dvojica državnih lidera, predsjednik Zoran Milanović i premijer Andrej Plenković. Ne samo najodgovornijih za stanje u zemlji i njezin imidž u tzv. međunarodnoj zajednici nego i ljudi koji bi i s obzirom na ustavne norme i obaveze trebali biti primijerom uljuđene komunikacije lišene govora mržnje.
