U novoj kolumni za Tačno.net Dino Mustafić piše o napadu bugarskih desničara na glumce i podsjeća na slične stvari koje su dešavale kod nas, kada su desničarske skupine pokušale zabraniti izvođenje predstave Olivera Frljića u Narodnom pozorištu u Sarajevu. Zašto se desničari plaše umjetnosti i slobode?
Uhapšen je general Fikret Prevljak koji je za sebe rekao da je poltron porodice Izetbegović. Objašnjavajući zašto Prevljak nosi listu SDA u Sarajevu, predsjednik SDA Bakir Izetbegović je rekao da "Prevljak nije sa Sorbone, već je narodni čovjek". Podsjećamo na tekst koji je za Tačno.net napisao Dino Mustafić redatelj i direktor Narodnog pozorišta u Sarajevu. "Neuspjela ironija prema rijetkim elitistima i intelektualcima u sopstvenim redovima sa metaforom Sorbone karakterizira kakvo društvo i kadrove želi Izetbegović u BiH."
Kolumnist portala Tačno.net, poznati bh. režiser Dino Mustafić, ponovno je osvojio nagradu. Na 41. Internacionalnom teatarskom festivalu u Brčkom, sa dramskom predstavom "Majka", Mustafić je osvojio nagradu za najbolju predstavu i najbolju režiju.
Ovdje su se ljudi ubijali radi imena i vjere, a sada se tim istim politikama kliče. U ovom društvu prožetom srdžbom kultiviše se zazor od slobode i zazor od svega što je drukčije, različito i disonantno mišljenje u odnosu na većinu.
Kolumnist portala Tačno.net, poznati bosanskohercegovački režiser Dino Mustafić ponovno je osvojio nagradu. Na 8. Internacionalnom teatarskom festivalu "Othello", sa dramskom predstavom "Jedan je Muhammad Ali", Mustafić je osvojio nagradu za najbolju predstavu i najbolju režiju, a Ermin Sijamija nagrađen je za najbolju mušku ulogu.
Moj građanski grijeh je što ne odstupam od svog dubokog uvjerenja da naš pravi identitet ne određuju nacionalnost, vjera, jezik i porijeklo, već duhovne i civilizacijske vrijednosti koje oblikuju ljudsko dostojanstvo
Po svjetonazoru sam uvjereni ljevičar i antifašist i to ću braniti do kraja života. Lijeva politika jest projekt razuma. Počiva na ideji da čovječanstvo, pod uvjetom da za to postoje pravi uvjeti, može iskoristiti razum kako bi bolje razumjelo svijet i kolektivno djelovalo na njegovoj promjeni.
Borba za apsolutnu nevinost i žrtvu vlastitog naroda jeste konstanta susjednih politika i “kulture sjećanja” u Srbiji i Hrvatskoj. A BiH je zemlja puna starih i novih stratišta, masovnih grobnica, jama i mučilišta i najstrašnije je što takva politika sjećanja potire i prezire stvarnu veličinu i smisao žrtava i njihove patnje – jednako tuđih kao i svojih, jer ih pretvara u puko sredstvo, oduzimajući im individualnost, brišući neponovljivost i užas konkretne patnje. Bosanskohercegovački susjedi se licemjerno “kunu” u prijateljstvo i poštivanje teritorijalnog integriteta države koju su svojim vojnim formacijama htjeli pokidati. Danas to očito i pred očima cjelokupne javnosti nastavljaju političkim sredstvima donoseči Deklaracije, Rezolucije, Specijalne veze i druge “demokratske tekovine” skrivajući svoje stvarne, teritorijalne ciljeve, pod brigom za svoje narode. Istupi njihovih najviših zvaničnika skoro svakodnevno se dotiču BiH, demagozi, glupost, laż i propaganda, brbljanje i vulgarnost pokazuju njihove najniže ljudske instikte sve dok neizbježno u skupštinskim klupama opet ne rode ono kopile demokratije: FAŠIZAM!
Pred nama je pitanje da li smo još uvijek sposobni shvatiti poruku demokrata stare Atene koji su pozivali na "stvaranje ljudskih bića koja žive u ljepoti, koja žive u mudrosti, ljubeći zajedničko dobro"? Ako ubrzo ne odgovorimo kao zajednica na ovo pitanje onda će dramatična poruka Maxa Webera: "Onaj koji traži spas duše svoje i duše drugih, ne bi ga smio tražiti na stazama politike" imati pojačan smisao srži angažmana odlučnih demokrata da zaustave fanatizam i nepopustljivost populista.
Kant nije smatrao zlo svjesnom opakošću radi opakosti same. Za njega čak i najizopaćeniji moraju priznati postojanje moralnog zakona. Kantova teorija o “radikalnom zlu” nije u mogućnosti da objasni ideološko i plitkoumno zlo, gdje akter poput Krajišnika motivisan idejom za njegov narod ne razmišlja o dobru i zlu, već to počinjeno zlo sada i želi naplatiti iz budžeta, novcem bh. entiteta RS kojeg pune i preživjele žrtve genocida i drugih zločina.
Naposljetku smo izgubili ono zbog čega volim svoju zemlju; Albert Camus je to nazvao “stara uvjerenost” koju je čovjek imao u sebi, zbog koje je vjerovao da uvijek može izmamiti ljudske reakcije iz drugog čovjeka razgovara li sa njim na jeziku zajedničke čovječnosti.
Reditelj Dino Mustafić, kolmnista portala Tacno.net je osvojio prvu nagradu na Green Montenegro International Film Fest-u sa dokumentarnim filmom "Panonica na zrnu solu" i to u kategoriji najboljih promotivno turističkih filmova.
