Moj građanski grijeh je što ne odstupam od svog dubokog uvjerenja da naš pravi identitet ne određuju nacionalnost, vjera, jezik i porijeklo, već duhovne i civilizacijske vrijednosti koje oblikuju ljudsko dostojanstvo
Kažu da je pozorište najbolje ogledalo istorijskog i kulturnog razvoja jednoga društva. Pitam se što će kazati sutra istoričar, teatrolog komparirajući stvarne činjenice našeg društvenog razvoja i našeg pozorišnog repertoara pred koji se često postavlja komercijalni imperativ u broju prodanih karata ili ostvarenih sponzorskih prihoda. Naći će se u čudu! Jer, ili nije istina da je pozorište ogledalo društvenih zbivanja ili mi pozorište živimo izvan tih društvenih procesa, pa, prema tome, u neku ruku postajemo bespredmetni. Ko je tome kriv?
Većina mojih prijatelja dolaze iz umjetničkog svijeta i jedan od njih jeste Ivica Šarić, koji ne skriva da ne može bez pozorišta. Ne znam da li nas je prije spojila bezuslovna ljubav prema teatru ili samokritičan odnos prema sopstvenom radu, u kojoj otvoreno pričamo o umjetničkim strahovima i slabosti.
Pozorišni i filmski režiser, profesor na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu Dino Mustafić za Tačno.net piše i postavlja pitanje" Ko su stvarni izdajnici Bosne i Hercegovine?"
U novoj kolumni za Tačno.net Dino Mustafić piše o napadu bugarskih desničara na glumce i podsjeća na slične stvari koje su dešavale kod nas, kada su desničarske skupine pokušale zabraniti izvođenje predstave Olivera Frljića u Narodnom pozorištu u Sarajevu. Zašto se desničari plaše umjetnosti i slobode?
Uhapšen je general Fikret Prevljak koji je za sebe rekao da je poltron porodice Izetbegović. Objašnjavajući zašto Prevljak nosi listu SDA u Sarajevu, predsjednik SDA Bakir Izetbegović je rekao da "Prevljak nije sa Sorbone, već je narodni čovjek". Podsjećamo na tekst koji je za Tačno.net napisao Dino Mustafić redatelj i direktor Narodnog pozorišta u Sarajevu. "Neuspjela ironija prema rijetkim elitistima i intelektualcima u sopstvenim redovima sa metaforom Sorbone karakterizira kakvo društvo i kadrove želi Izetbegović u BiH."
Kolumnist portala Tačno.net, poznati bh. režiser Dino Mustafić, ponovno je osvojio nagradu. Na 41. Internacionalnom teatarskom festivalu u Brčkom, sa dramskom predstavom "Majka", Mustafić je osvojio nagradu za najbolju predstavu i najbolju režiju.
Ovdje su se ljudi ubijali radi imena i vjere, a sada se tim istim politikama kliče. U ovom društvu prožetom srdžbom kultiviše se zazor od slobode i zazor od svega što je drukčije, različito i disonantno mišljenje u odnosu na većinu.
Kolumnist portala Tačno.net, poznati bosanskohercegovački režiser Dino Mustafić ponovno je osvojio nagradu. Na 8. Internacionalnom teatarskom festivalu "Othello", sa dramskom predstavom "Jedan je Muhammad Ali", Mustafić je osvojio nagradu za najbolju predstavu i najbolju režiju, a Ermin Sijamija nagrađen je za najbolju mušku ulogu.
Po svjetonazoru sam uvjereni ljevičar i antifašist i to ću braniti do kraja života. Lijeva politika jest projekt razuma. Počiva na ideji da čovječanstvo, pod uvjetom da za to postoje pravi uvjeti, može iskoristiti razum kako bi bolje razumjelo svijet i kolektivno djelovalo na njegovoj promjeni.
Borba za apsolutnu nevinost i žrtvu vlastitog naroda jeste konstanta susjednih politika i “kulture sjećanja” u Srbiji i Hrvatskoj. A BiH je zemlja puna starih i novih stratišta, masovnih grobnica, jama i mučilišta i najstrašnije je što takva politika sjećanja potire i prezire stvarnu veličinu i smisao žrtava i njihove patnje – jednako tuđih kao i svojih, jer ih pretvara u puko sredstvo, oduzimajući im individualnost, brišući neponovljivost i užas konkretne patnje. Bosanskohercegovački susjedi se licemjerno “kunu” u prijateljstvo i poštivanje teritorijalnog integriteta države koju su svojim vojnim formacijama htjeli pokidati. Danas to očito i pred očima cjelokupne javnosti nastavljaju političkim sredstvima donoseči Deklaracije, Rezolucije, Specijalne veze i druge “demokratske tekovine” skrivajući svoje stvarne, teritorijalne ciljeve, pod brigom za svoje narode. Istupi njihovih najviših zvaničnika skoro svakodnevno se dotiču BiH, demagozi, glupost, laż i propaganda, brbljanje i vulgarnost pokazuju njihove najniže ljudske instikte sve dok neizbježno u skupštinskim klupama opet ne rode ono kopile demokratije: FAŠIZAM!
Pred nama je pitanje da li smo još uvijek sposobni shvatiti poruku demokrata stare Atene koji su pozivali na "stvaranje ljudskih bića koja žive u ljepoti, koja žive u mudrosti, ljubeći zajedničko dobro"? Ako ubrzo ne odgovorimo kao zajednica na ovo pitanje onda će dramatična poruka Maxa Webera: "Onaj koji traži spas duše svoje i duše drugih, ne bi ga smio tražiti na stazama politike" imati pojačan smisao srži angažmana odlučnih demokrata da zaustave fanatizam i nepopustljivost populista.
