Oznaka Gaza

Trunčica nade

Pred očima svijeta – genocid
Proračunatost ne osjeća stid
Jedan brod plovi morem izdaje
Morem neutralnih od kojih niko se ne kaje
Zbog ruku krvlju namočenih

Ako umrem, želim glasnu smrt

„Ne želim biti samo udarna vijest ili broj u grupi, želim smrt koju će svijet čuti, utjecaj koji će ostati kroz vrijeme i bezvremensku sliku koju ne može zakopati vrijeme ili mjesto.“ (foto-reporterka Fatima Hassouna, ubijena u izraelskom bombardiranju Gaze).

Kapital i moralni kapital

Za ljude u Gazi retoričke promjene u istupima zapadnih političara i medija još ne znače ništa – i dalje su izloženi ubijanju i izgladnjivanju. No, valja se zapitati odakle su one došle. Uvjerljivim se tumačenjem čini ono koje naglasak stavlja na geopolitičke i poslovne interese

Gaza Tribunal: “U Gazi sam vidjela nezamislivo!”

Inicijativa Gaza Tribunal, koja okuplja intelektualce i borce za ljudska prava iz cijelog svijeta, okupila se u Sarajevu i donijela deklaraciju s ciljem dokumentovanja zločina Izraela u Gazi i pritiska da se zločini prepoznaju kao genocid, a počinioci kazne

Djeca Palestine i novo bratstvo ljudskosti

Palestinska djeca, ni kriva ni dužna, postala su metafora svih zaboravljenih. Ona više ne brane samo sebe. Ona brane holokaust od zaborava, Srebrenicu od poricanja, Sarajevo od zaborava, Ruandu od geografskog zatvaranja, Ukrajinu od zamora empatije. Svaki antisemitski ispad, svako poricanje genocida danas vrijeđa ne samo Jevreje i Bošnjake – nego i Palestince. Jer djeca nisu podijeljena po vjeri. Ona su braća po suzama.

Ćutanje Nemačke

Nemačka nema pravo da ćuti. Ona je prva morala da digne glas protiv onoga što se dešava u Pojasu Gaze. Ali ona, uz nelagodu, ćuti. A morala bi da se pobuni, ne samo u ime prošlosti, već i zbog indirektne odgovornosti za Nakbu koja se bez Šoe ovde verovatno ne bi dogodila. Nemačka delom ima i moralnu odgovornost prema palestinskom narodu.

Vesna Rajnović: Gaza – grobnica ljudskosti

Odnosom prema Gazi legitimirali smo pravo jačega da čini što god ga je volja i pritom cinično naziva antisemitom svakog tko ga u tome pokuša zaustaviti. U okončanju ovog genocida zato posebno mjesto imaju hiljade i hiljade hrabrih Židova koji nisu zaboravili holokaust pa, čuvajući sjećanje na tragediju vlastitog naroda koji je jedva preživio pokušaj istrebljenja, širom svijeta svakodnevno glasno poručuju – „Ne u naše ime!” svjedočeći da borba protiv fašizma ne smije biti poistovjećena s antisemitizmom.

Gaza

Televizija Al jazeera upozorila je gledaoce na uznemirujuće snimke. Ali, jesmo li baš takve mogli očekivati? Ili smo mislili da smo već sve vidjeli padom Vukovara u Hrvatskoj '91. i tjeskobnom kolonom prognanih Hrvata iz toga grada, ili one autobuse kojima su Bošnjaci u Srebrenici masovno odvođeni u smrt? Ili kadrove krvavog masakra na sarajevskoj tržnici za vrijeme četverogodišnje opsade Sarajeva, ili iscrpljene zatočenike u hrvatskim logorima za Bošnjake u Dretelju, Heliodromu…? Ne, s ekrana su nas zatekle tamne oči slatke djevojčice u bolničkom šatoru. U Gazi. Ona ima dvije godine i teška je jedva sedam kilograma. Sedam kilograma kostura, tankih nožica i ručica, obavijenih majčinom očajnom spoznajom da joj dijete umire od gladi.

Rat uništenja

U Izraelu ima dosta političara i javnih ličnosti koji pozivaju na završetak rata. Ima ih puno koji se bore za oslobađanje talaca. Još više je onih kojima je stalo do pada ove vlade. Postoje i oni koji brinu o statusu Izraela kao izopštene zemlje. Mnogi su uznemireni i zbog cene koju će zbog toga platiti izraelska ekonomija i društvo.

Plenkoviću, potpora genocidu ne u naše ime!

Brus, Plenkoviću, izraelske vojne akcije protiv milijunskog nenaoružana naroda pod platnenim šatorima, na kiši i hladnoći, izgladnjelog, bolesnog i progonjenog, smišljena je akcija istrjebljenja ljudi s njihovog tla na kojem su im najprije razoreni domovi, škole, bolnice, komunalna infrastruktura...