Ljude poput Krstića, najgore zločince, Vučić, Dodik, nacionalistička javnost, mediji, intelektualci – veličaju kao heroje upravo zbog zločina koje su počinili, sve dok ih negiraju. A sada im isti taj zločinac kaže da je to šuplja priča, da on zaista jeste učesnik u genocidu. I da je cela kampanja protiv Rezolucije UN-a o genocidu u Srebrenici sumanuta, promašena i osuđena na propast.
Muamer Džananović, direktor Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti UNSA osvrnuo se na priznanje ratnog zločinca Radislava Krstića o genocidu u Srebrenici.
Za portal Tačno.net govori Almasa Salihović, glasnogovornica Memorijalnog centra Potočari – Srebrenica. Almasa je pričala o sveprisutnom negiranju genocida u Srebrenici unatoč Zakonu o zabrani negiranja genocida, činjenici da Tužilaštvo BiH nije podiglo nijednu optužnicu za negiranje genocida, o senzibilnosti bh. javnosti kada je u pitanju genocid ali i o tome koliko negiranje genocida vrijeđa preživjele i porodice žrtava.
Menachem Z. Rosensaft, njujorški advokat i aktivista jevrejske zajednice, nedavno je primio počasni doktorat Univerziteta u Tuzli u BiH. Ova nagrada je dodijeljena u znak priznanja za njegov značajan doprinos podizanju svijesti o genocidu u Srebrenici, kao i o Holokaustu, kroz borbu protiv poricanja zločina i falsifikovanja historijskih činjenica. Rosensaft, koji je Generalni savjetnik Emeritus Svjetskog jevrejskog kongresa i istaknuti lider u aktivnostima sjećanja na Holokaust, poznat je po svom radu u očuvanju sjećanja na genocid i promovisanja kulture sjećanja i pravde. U intervjuu za Tačno.net govori o važnosti priznavanja i pamćenja historijskih zločina, kao što su genocid u Srebrenici i Holokaust, te o potrebi za obrazovanjem i međunarodnom saradnjom u borbi protiv negiranja tih zločina.
Političari koji su sami sebi, bez mnogo osnova, dali za pravo da predstavljaju srpski narod i okupili su se u Beogradu na Svesrpkom saboru. Aleksandar Vučić, Milorad Dodik, ostaci crnogorskog Demokratskog fronta, Srpska pravoslavna crkva – reinkarnirali su ideju Velike Srbije, Srpskog sveta sa istom ideološkom potporom, ali drugim mehanizmima. I negiranje genocida u Srebrenici je dobilo novu interpretaciju, u kojoj su Srbi zapravo najveće (i jedine) žrtve.
Relativizacija i negiranje genocida počinjenog u BiH te veličanje osuđenih ratnih zločinaca civilizacijska je sramota.
Razgovor Bore Kontića sa Hasanom Nuhanovićem 2015. godine za Sarajevske sveske, povodom tadašnje 20. godišnjice od genocida u Srebrenici.
Kad vam Milorad Dodik predsjednik Republike Srpske, entiteta nastalog upravo zahvaljujući osuđenim ratnim zločincima poput Momčila Krajišnika, Biljane Plavšić, Radovana Karadžića, uoči presude izjavi da „Ratko Mladić ostaje legenda srpskog naroda“ postavlja se pitanje vode li pojedini politički predstavnici srpskog naroda u Bosni i Hercegovini politiku koja će Srbima u ovoj državi doživotno nametnuti kolektivnu krivnju za zločine počinjene navodno u njihovo ime?
Jeziva svedočanstva preživelih se ne smeju zaboraviti, a oni koji neprekidno poriču genocid – neka bar znaju šta tačno negiraju. I neka nastave sa svojom sramotom. Ako mogu.
Porodice žrtava traže da se prvi put obilježe neke od 80 grobnica u kojima su pronađeni članovi njihovih porodica, na način kako to predviđa Zakon o nestalim osobama koji postoji već 20 godina.
Kolona bajkera, koji učestvuju u moto maratonu "Da se ne zaboravi i ne ponovi", krenula je u srijedu iz Sarajeva ka Srebrenici, gdje će 11. jula biti obilježena godišnjica genocida nad Bošnjacima.
Rezoluciju GS UN o „Međunarodnom danu promišljanja i sećanja na genocid u Srebrenici“ možemo prihvatiti kao tačku okretnicu, čija je primarna funkcija da trajno obeleži genocid u Bosni i Hercegovini kao zaostavštinu naše prošlosti koji će služiti da u svima nama stvori svest o tome gde smo bili, i gde se nikada ne smemo vratiti.
