S glavom je, hvala na pitanju, sve u najboljem redu, a hrvatska desnica nije delulu. Postoje dobri razlozi zbog kojih je, tri i po decenije nakon raspada Jugoslavije, još uvijek opsjednuta bivšom državom toliko da njenu zastavu stavlja na jumbo plakate.
Nekad je, i to sve češće, hrvatska stvarnost toliko zabavna da je u njenoj analizi najbolje zanemariti alate historiografije, sociologije ili politologije, a pomoć tražiti od psihologije. Jer da je bilo tko drugi, osim HDZ-a, oblijepio čitav Zagreb jumbo plakatima s jugoslavenskom zastavom, uparenom sa zastavom duginih boja, ishod bi neupitno bio sljedeći: Sami plakati bili bi masovno vandalizirani, naručitelji bi momentalno bili pozvani u policiju na obavijesni razgovor zbog sumnji u rušenje ustavnog poretka, dok bi na HRT-u, isto kao na svim televizijama s nacionalnom koncesijom, ponajprije na Novoj TV, koja u Hrvatskoj ne funkcionira ništa manje na nacionalnim pozicijama od javne radio-televizije bile organizirane debatne emisije u kojima bi netko tko bi eventualno branio poziciju onih koji su plakate postavili, predstavljao klaunovsko opozicijsko mišljenje. Točno onako kako je to bilo u debatnim emisijama na temu Thompsona i njegovog rekordnog koncerta posljednjih dana.
Ako je zaista ponavljanje majka znanja, nikada ne treba posustati u upozoravanju na to koliko je, pod krinkom znanja, oko nas zapravo sranja. I koliko je opasno ignorirati tu činjenicu. Na primjer, legendu o domoljubnoj ikoni Marku Perkoviću Thompsonu. Liku izmaštane biografije koji ne preza od krivotvorenja povijesti. Zarađujući na gluposti svoje publike. Rasplamsane njegovim slavljenjem zločina koje „prodaje“ pod nacionalistička „licitarska srca“. A oni koji bi trebali prepoznati opasnost od takvog sranja prave se da ne znaju ništa.
Moja majka je svog oca, a mog djeda, krivila za moju opsjednutost sportom. Mali mora učit, a vas dvojica stvarno niste normalni. Crno-bijeli televizor Ei-Niš u mojoj kući bio je vječno na programu 2, s kojeg je uglavnom emitiran sport, i to sport u pravom svom smislu, dakle i skijanje zimi, nogomet, košarka, pa sve do stolnog tenisa.
Neprijateljske politike sećanja su istisnule kulturu sećanja. Svedočimo da svaka vlast piše svoju nacionalnu istoriju i da sudski utvrđene činjenice više nemaju prostora, kazala je u emisiji Vida info aktivistkinja Nataša Kandić.
Nijedna reforma ni najbolji programi neće unaprijediti školski sustav bez reafirmacije prosvjetne profesije. Dignitet struke i njezino samopoštovanje ostvaruju se, a negativna selekcija sprječava i pravednim plaćama koje prosvjeta čeka desetljećima.
HDZ/DP-Plenkovićeva tzv. Samostalna, Neovisna i Suverena kao slika Doriana Graya? Iznutra dozlaboga izjedena hrđom što kobno napreduje, a izvana se ljušti lažna ljepota tzv. demokracije i ljudskih prava za sve njezine žitelje.
Jer, ako se BiH vojska raspadne – što onda? Što će učiniti Hrvatska? Hoće li još jednom, kao i 1993., sramotno zajahati secesionistički val, ili će EU i NATO imati snage da je zadrže u luci razuma i podrške načelu nepromjenjivosti granica? To su ključna pitanja današnjice, o kojima, žalibože, na relevantnim adresama ni u regiji ni u svijetu nitko nema ni znanja, ni hrabrosti, ni želje da razmišlja – osim tipova poput Dodika i Lukašenka. Stoga, uznemireni, pitamo: je li, 32 godine kasnije, opet počeo slobodni pad?
Starka od 101 godine uzburkala je javnost svojom pričom o bitkama za Široki Brijeg, digli su se na noge tamošnji fratri i hrvatski desničari, a poseban se krimen stavlja na teret predsjedniku države čijoj je inauguraciji prisustvovala i Vjera Andrijić, kao posljednja živa partizanka i učesnica bitaka na Sutjesci i Neretvi. Pa se predsjednik Zoran Milanović ondanekim nemuštim jezikom ogradio.
„Domoljubna“ politička praksa HDZ-ovih vlasti već neko vrijeme grubo bagatelizira Starčevićevu opomenu o tomu da „narod koji zaboravlja svoju prošlost slijep ide u budućnost“, što sugerira – nema budućnost. Polit-ideološka revizija povijesne istine o novijoj hrvatskoj prošlosti, uvezena iz (pro)ustaške emigracije 1990-ih i dopuštenjem tzv. prvoga hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana luzerskoj svijesti da gurne u zapećak/zaborav antinacifašističku epopeju 1941.–1945. te sljedećih 45 socijalističkih godina, protustarčevićanski je bila oktroirala globalno najslavniji dio nacionalne povijesti kao protuhrvatsku ujdurmu.
HDZ će se morati dobro pomučiti da sačuva vlast u Varaždinskoj, Koprivničko-križevačkoj, Splitsko-dalmatinskoj i Zagrebačkoj županiji. Od gradova, vjerojatno će obraniti Osijek, no minimalne su šanse da osvoje Zagreb, Rijeku i Split. U Dubrovniku bi također mogli postati opozicija, a i u Zadru bi moglo biti neizvjesno.
Sve u svemu, ne vidi se svjetlo na kraju tunela. HDZ/DP-Plenkovićeva vlada, najodgovornija za ovo mučno stanje stvari, za tzv. Plenkovićevu inflaciju, ne znâ ili ne želi odgovoriti na temeljna pitanja svoje politike ekonomskog i socijalnog razvoja.
