Najmanje 15 ljudi je ubijeno, a deseci su ozlijeđeni jučer navečer u izraelskom bombardiranju škole pretvorene u sklonište za raseljene Palestince u kampu Nuseirat u središtu Pojasa Gaze, priopćila je lokalna Civilna obrana, a čelnik Svjetske zdravstvene organizacije izvijestio da su uspjeli doći do dvije bolnice.
Tragedija je u tome što Izrael, proistekao iz evropskog osećaja krivice posle Holokausta, sada postaje simbol evropskog ugnjetavanja i kolonizacije. Preživelima iz genocida Evropljani su dali zemlju koju su drugi ljudi već vekovima naseljavali. To je taj prvobitni greh koji, još neokajan, ne dopušta da se tišina i mir spuste na bliskoistočni front.
Povijesno je 7/10. važniji i bitniji u određivanju budućnosti svijeta nego što je bio 9/11.
Prošlotjedno izraelsko ubojstvo čelnika Hezbolaha Nasrale gurnulo je Bliski istok na rub. Izrael je započeo ograničenu kopnenu invaziju na Libanon, Iran je izveo ozbiljniji raketni napad na Izrael, dok izraelski radikali i američki neokonzervativci zastupaju totalni rat.
Samo što većina Izraelaca još nije pojmila dimenzije poraza u Gazi. Oni nisu stigli ni do očiglednog zaključka da bi bilo bolje da Izrael nije ni ušao u taj rat, a već hrle ka libanskom Sidonu. Kao i u slučaju s Rafijahom – nema protivljenja. Ljudi demonstriraju, ali ne protiv rata.
Zemlja je bila mnogo više šokirana (nečuvenim) hapšenjem mlade Jevrejke koja je na telavivskoj plaži bacila pesak na Itamara Ben-Gvira, nego pucnjavom u kojoj je ubijena nejevrejska demonstrantkinja, prožeta visokim etičkim vrednostima ništa manje od devojke iz Tel Aviva.
Kad nešto ima tako pretencioznu odrednicu kao što je „saga“, mora se nekako spomenuti i čabar. Furiosa je nešto kao inter-prequel (prethodno-između), priča o liku Imperator Furiosa iz Puta besa (2015) u njenoj teškoj i žalosnoj mladosti. Bude li sreće, napraviće se i filmska priča o njenoj strini. Žanr koji završava kao cucla za male dizelaše više nema perspektive zbog nekoliko razloga, zbog kojih se jedino može, u smislu opomene, gledati ovaj film.
Iznenađenje, iznenađenje. Nasilni otpor Palestinaca na Zapadnoj obali je promolio glavu. Ljudska čudovišta su se probudila i krenula da se raznose pomoću eksploziva. Teroristi samoubice su se vratili u naše živote, a armija izraelskih analitičara ima za to naučno objašnjenje: u pitanju je iranski novac. Bez njega bi Zapadna obala bila mirna, ljudi su spremni da se ubiju da bi dobili novac. To je ta iranska hobotnica.
Nekadašnji izraelski vojnik i vodeći povjesničar genocida Omer Bartov smatra kako više nije moguće negirati da je cilj izraelske kampanje uništenje ili prisiljavanje stanovništva Gaze na odlazak.
Otkad su širom Sjedinjenih Država počeli protesti u kampusima, ne mogu da se načudim verbalnim vratolomijama kojima mnogi pisci pribegavaju da bi izbegli suočavanje s težinom izraelskog napada na Gazu – jedne od najbrutalnijih kaznenih vojnih kampanja u modernoj istoriji – i razumevanje studentskog moralnog gneva.
Dvostruki aršini i servilnost međunaroodne zajednice gledanja kroz prste cionističkim zločinima ostaviće velikog traga na međunarodne političke prilike i odnose u svijetu, a samim time i na naše živote! Cionizam se po svojoj prirodi nimalo ne razlikuje od fašizma i aparthejda. Zagovornici cionizma u odbrani barbarizma i počinjenih zločina prišivaju epitet antisemitizma kritičarima njihove politike, što je, naravno, nonsens. Ja hoću da vjerujem da genocid počinjen u ime cionizma nad palestinskim narodom neće ostati nekažnjen! Isto onako kako svijet nije oprostio nacistima, antisemistima i počiniocima holokausta nakon 1945!
Samo nekoliko sati je delilo sastanak Entonija Blinkena i Binjamina Netanjahua u Jerusalimu od impresivnog govora predsednika Sjedinjenih Država Džoa Bajdena na konvenciji Demokratske stranke u Čikagu. Ali razdaljina između plemenitih stvari koje je izgovorio Bajden i kapitulacije njegovog državnog sekretara je neshvatljiva.
