Crnogorski bez gusala
Snovi se najlakše ostvaruju kad se probudiš, Domovino!
Oznaka Jovan Nikolaidis
Sivo u crno
Fluid je Crna Gora – malo dima na cigareti koga raznosi vjetar. Koga to vara naša politička vrhuška?! Orevuar Montenegro! Zatrpava nas sam život. Ko će razgrnuti hrpe koje zlo i pohara bacaju na nas. Zarobljeni smo, iluzija ostaje skrita u polutami od smeća što nam prekriva tijela. Crnogorska istina je spoj nekoliko vješto izgovorenih laži. I - Bog te jednom veselio!
Naša Palestina
Učini dobro: ne kaj se – učini zlo: nadaj mu se
Staro pismo, isto stanje
Moja želja je jednostavna, zato je valjda i teško ostvarljiva. POŠTOVATI RAZLIKE, OPLEMENJIVATI SLIČNOSTI!
Hypnos
U trideset tri godine misionarstva nagledah se sirotih naivaca.
Isposnika kako me slijede putem do Raspeća. I nijednom se
ne usudih da im rečem: okanite me se, starmali sam, možete
me ostaviti, a ja vâs neću nikada - svoj dug vama i obećanje
Bogu plaćaću sam.
Crnogorski san i java
Logika je dosad bila najslabija zaštita pred razbarušenom i nesavladivom snagom uspavane duše i uvijek budne mašte mog naroda. Da, sjetiću se, tada, nesmirljive boli nanesene nemilosrdnim tokom stvarnosti. Nevermore!
Jovan Nikolaidis: To je onaj ponor gdje sam pao i ja
Hajdemo na Popis! Njega organizuje Crna Gora, ne Montenegro, jer nema od čȅsa, niti sa kime. Viđes će se kakvi smo i đe smo za ono śutra. Vakat je
Dolcigno i Dolcignea
Budući da je u Servantesovom ”Don Kihotu” Dolćinea bucmasta, gegasta i glupasta, ostaje sumnja: pisac se u starogradskoj plemkinji – prevario. U srdžbi rad zarađenog on je najvjerovatnije prestao da pjevuši, ali je moguće da je u liku Kihotove izabranice stala sva jed na dane zatočeništva u Starom gradu. Koje mu, na kraju balade, nije lako palo. Jer on se za Dulćineu nije svezao. On se njome – objesio.
Kasaba Porto hendek panorama
A fukarluk i surovost nekih provoboraca i brzometnih partijaca (rjeđe tokom okupacije, redovito nakon rata), nad jadnicama iz „Vile golub“, pored ostalih opačina koje su, dok im se moglo, vršili u „narodnoj vlasti“, ostaje kao mučna uspomena u sjećanju nekih stanovnika Porto Hendeka: „Ko se jebā za vrijeme Italije, penziju je dobio, a ko je špijā balistima, ubačili su ga u UDBU“. Gadosti tih umišljenih načelnika iz kojekakvih odbora i sekretarijata pisac nema namjeru da šire opisuje.
Kišoviti septembar i olujni listopad 1943
U ratnom dnevniku Vermahta od 15 septembra 1943, kad je u pitanju buduća saradnja njemačke vojske sa dojučerašnjim saveznicima, nalaže se: italijanske vojnike koji su nam ostali vjerni poštujmo kao vjerne saveznike, neka im se ostavi oružje, da zajedno nastavimo borbu; ko ne želi dalje da ratuje, sa takvima treba postupati kao prema ratnim zarobljenicima; a ko nam pruža otpor i otvoreno sarađuje sa neprijateljem - oficire strijeljati, a vojnike slati kao radnu snagu na Istok.
Četvrti postjugoslovenski rat
Foto: Arhiv Jer ova nova okupacija, ova tranzicija bez korijenja i roda, ovaj procvat nemorala i kulminacija nerada, koja je kolonijalizovala i unutrašnji prostor naših bratskih zemalja, opasala je zapravo geografiju nekoć zadovoljavajuće socijalne pravde i jednakosti koje su, ipak,…
Odlomak iz romana: Lavirinti Valdinosa
Dafina Montiljo i Ercole di Bisanzio. Blistavo skadarsko proljeće, aprila 1942. Bio je italijanski poručnik, deset godina stariji od nje, na zadatku zapovjednika čete koja je čuvala fabriku duvana „Taraboš“ (Tarabosh). Inače prkosna, ocu je Dafina odmah rekla istinu. David…