U vrijeme kada je Milorad Dodik suočen s nikad većim sankcijama, optužnicama i mogućim novim istragama, te teškom finansijskom situacijom u entitetu kojim suvereno vlada, na raspolaganju mu je dato rekordnih 1,45 miliona maraka za obilježavanje neustavnog Dana Republike Srpske 9. januara. Savršena prilika za samopromociju, prkošenje, provokacije, politički marketing, regrutovanje biračkog tijela i sakrivanje iza naroda…
Dodik preko zagrebačkog tjednika samodopadno obznanjuje: “Sada imamo desetak, petnaest zemalja koje su iskazale spremnost podržati Republiku Srpsku.” U Europskoj uniji ili u svijetu? “I u Europskoj uniji i u svijetu.” I to im je, kaže, dovoljno. “Nama ne treba više.” “Snažno usidren u europski proces” - kako ga on shvaća - Milorad Dodik izvrgava ruglu i Europsku uniju, i Bosnu i Hercegovinu, i Hrvatsku, i sve nas zajedno – a ratne žrtve ponajviše. I navlači nad kontinent tamnu sjenu Radovana Karadžića
Činjenica jeste da se još uvijek redovno isplaćuju penzije i plate budžetskim korisnicima, ali je tačno i da entitetska vlada, prema Žurnalovim izvorima, od februara uopšte ne izmiruje obaveze prema dobavljačima, jer za to nema para. Nastojeći da održi svoj narativ o RS kao o „boljem i stabilnijem entitetu“, Dodik se hvališe pričom o navodnoj najnižoj stopi zaduženosti RS i najvećim brojem zaposlenih ikada. No, stvarnost je drugačija.
Foto: Arhiv IT stručnjaci ističu da cijela situacija izgleda kao da je vlast u RS bila prisiljena da registruje drugu domenu, što realno može veoma lako da se ostvari obzirom da top-level domenom “.net” upravlja američka kompanija “Verisign” i “migracija”…
Milorad Dodik i njegov sin Igor (u pozadini), arhivska fotografija, foto: Reuters U bh. entitetu u kome je najniža penzija 275 maraka, odnosno oko 140 evra, a minimalna plata 700 maraka (357 evra), javna pomoć se dodjeljuje djeci “istaknutih” političara.…
Pojedinci koji se čvrsto pridržavaju načela i uvjerenja jesu nepoželjni u egzistencijalnom prostoru političara, označeni su kao neprijatelji ili najčešće izdajnici naroda jer im je vrijednosni sklop usmjeren prema izabranim ciljevima koji daju svrhu, smisao i kvalitet svačijem životu, a ne isključivo sebi, licemjerno skriveno kroz brigu o kolektivitetu
Dodikova najava da će se pojaviti pred Sudom BiH, ako se u međuvremenu nije predomislio, ukazuje da je njegovo dugogodišnje osporavanje državnog suda i tužilaštva samo farsa, te da je svjestan da bi ignorisanje sudskih poziva bilo prerizično za njega
Prošlog vikenda, nakon što je na stranačkom Kongresu SNSD-a Milorad Dodik najavio, jubilarni milioniti put, ispisivanje Republike Srpske iz Bosne i Hercegovine, jedan moj prijatelj je to komentirao ovako: „Nema od toga ništa, barem u narednih godinu dana.“ Obrazloženje za svoju tvrdnju nije crpio iz političkog, niti ekonomsko-socijalnog polja, nego sa sportsko-nogometnog: „Da se ozbiljno misli otcjepljivati, ne bi on i njegovi jarani toliko ‘šiljili’, ‘štelili’ i sve moguće radili da njihov Borac bude prvak Bosne i Hercegovine.“ Zaključak (mu) je: „Kakvog smisla i kakve fajde će imati od šampionske titule ako će, pokušaju li se izdvojiti iz Bosne i Hercegovine, ostati bez evropskih takmičenja, kvalifikacija za Ligu prvaka. Sjeti se kako je to izgledalo sa Slovencima i Hrvatima, prvo su im klubovi napustili jugoslovensku nogometnu ligu, pa su se kasnije politički izdvojili iz bivše Juge.“
foto: avaz Ovog oktobra se održava osmi kongres Stranke demokratske akcije i moguće je da među lojalnijim članovima stranke sa sumnjivim diplomama ima i onih koji bi se dali ubijediti da je oktobar baš sudbinski dobio ime po latinskoj riječi…
Naravno da se postavlja pitanje šta učiniti u situaciji kada pravna država ne funkcioniše, kada otuđena, kriminogena, na sve spremna vlast čvrsto drži u rukama sve represivne i kontrolne mehanizme, kad je protestni potencijal mase ozbiljno urušen stampedom mladog i inteligentnog stanovništva prema Zapadu, kad su svi ti slobodni mediji, nevladine organizacije i (stvarna!) opozicija (ako uopšte i postoji) tek izuzeci od pravila, bez realne snage, pa i obračun s njima nije motivisan strahom od štete koju mu mogu nanijeti nego glupošću samoljubivog diktatora koji ne trpi kritiku i kome će možda upravo neostavljanje nikakvih društvenih ventila (a ne ti ventili) doći glave.
Foto: N1 Razlog iza poruke ”Granica postoji” leži upravo u tome da se srpski nacionalizam kao propagandno sredstvo srpskih tajkuna mora postaviti tako da na svaki način brani upravljanje koje ovi tajkuni uživaju. Piše: Nemanja Tubonjić Nedavno su se po Banjoj…
Političari sa područja Republike Srpske i Srbije među najglasnijim su javnim ličnostima koje negiraju genocid u Srebrenici. Aktivno poricanje genocida, relativizacija, podrška počiniteljima i priznavanje zločina ali ne i genocida samo su neki od primjera kojim pojedini političari pokušavaju zamijeniti teze o dešavanjima tokom rata u BiH.
