Za mnoge Nijemce, jedini prihvatljivi judaizam je cionizam, što zapravo nije nikakva vrsta judaizma. Kada su primorani da se bore sa perspektivama koje su u sukobu s ovom toksičnom pričom ili sa jevrejstvom koje nije u skladu s njihovim razumijevanjem toga, njihov bijes izbija na površinu nasilno, eksplozivno. “Anti-Deutsche” naoružava fetišizaciju Jevreja kroz njihov opsesivni cionizam do ekstrema, predvodeći agresivne kampanje mržnje i klevetanja protiv onih koji ne dijele njihove stavove (uključujući anticionističke Jevreje). Kako se iko usuđuje, a prije svega Jevreji, dovoditi u pitanje autoritet Nijemaca u definisanju i odnosu prema judaizmu, antisemitizmu i genocidu.
Kada ljudi ne veruju da je promena moguća, većina ne čini ništa. Autoritarni režimi se oslanjaju na pasivno građanstvo. Totalitarni režimi mobilišu svoje podanike da oponašaju političku aktivnost, ali na način koji nikada ne donosi promene. Velika većina se povinuje. Ali mala manjina to ne može da podnese. Disidenti su ljudi koji radije podnose psihičku cenu izopštenja, jer je ono što je Vaclav Havel nazvao „život unutar laži“ još gore.
Pritisak za prekid vatre intenzivirao se posljednje sedmice kada je više od 100 civila ubijeno tokom dostave pomoći u Gazi, što je izazvalo bijes evropskih lidera.
Preminulo je sedmero djece, a još šestero pate od neuhranjenosti i dehidracije
Ugled države Izrael u svijetu vjerojatno nikada nije bio manji no što je danas. U Izraelu bi iz vlastite tragične povijesti morali naučiti da je nemoguće u potpunosti uništiti jedan narod, a pogotovo palestinski. Narod je to koji se Palestine nikad neće odreći
I oni koji šute zauzeli su stav – istih onih koji podržavaju zločin, silovanja, genocid, etnička ćiščenja. Punih 75 godina cilj je Izraela bio stvaranje jednog sigurnog mjesta za sve Jevreje u svijetu. Tu politiku zasnovanu na ideologiji u kojoj se sigurnost i bezbjednost stvara ubijanjem i bombardovanjem hiljada djece, staraca i žena, treba definisati jasnim imenom – barbarizmom.
Egipat želi posredovati između Izraela i Hamasa. Međutim Kairo odbija zahtjev da prihvati palestinske izbjeglice.
Iako Izrael nije ničim dokazao da su zaposlenici UNRWA-e sudjelovali u Hamasovim napadima na Izrael, države su suspendirale polovicu budžeta te agencije o kojoj ovisi opstanak Palestinaca u Gazi
Insajderi tvrde da pritisak s vrha rezultira lakovjernim izvještavanjem o tvrdnjama izraelske strane i utišavanjem palestinskih perspektiva.
Svakako, postoje vremena kada valja nadići uskoću nacije i tobožnju svetost identiteta, ne biti tek Nijemac, Izraelac, Hrvat…, ne-pripadati, biti beskućnik, to jest. Tada se može zauzeti makar moralni stav da se djecu ne smije ubijati. I stati na stranu Palestine danas, kao Bosne jučer, ili Židova prije 80 godina.
Posle Jomkipurskog rata Izrael je ponizno pognuo glavu i razmislio. Država je bila u traumi, okrenula se sebi i žalila. Ovog puta sve je drugačije: arogancija, bahatost i obožavanje vojne sile.
Obično u konfliktnim situacijama proširena porodica brine o djeci, ali to je teško u Pojasu Gaze jer su mnogi raseljeni, rekao je glasnogovornik UNICEF-a.
