Oznaka Roko Markovina

Addio, Gringo (u spomen Milanu-Gari/Gringu Kovačeviću)

Sve ima svoje doba i svaki posao pod nebom svoje vrijeme.
Vrijeme rađanja i vrijeme umiranja; vrijeme sađenja i vrijeme čupanja posađenog.
Vrijeme ubijanja i vrijeme liječenja; vrijeme rušenja i vrijeme građenja.
Vrijeme plača i vrijeme smijeha; vrijeme tugovanja i vrijeme plesanja.
……………………………………………………………………………………
Vrijeme šutnje i vrijeme govorenja. Vrijeme ljubljenja i vrijeme mržnje;
vrijeme rata i vrijeme mira.
(Biblija: Propovjednik, 3- Smrt)

33 godine poslije

Ima vječna zvijezda zlatna, na nebesima negdje trepti
Ne vidje je smrtno oko, samo srce za njim hlepti.
Srce samo zvijezdu sluti, ideja je vječna sama,
Adamovo teži pleme njojzi krvlju i suzama.
Il' su lažni ideali, ili laže ovo doba?
Tko će otkrit ovu zvijezdu, s ovu stranu našeg groba?
(„Misao svijeta“, S. S. Kranjčević, Vijenac, 1896.)

Tužno slovo – In memoriam Mehmedu Nazečiću

Smrt ne bira. Ona, jednostavno, uzima. Bez reda. Samo u ovome mjesecu uzela je najprije Zdravka Đotu Ivkovića i Marija Stanića, a sada još jednog Mostarca od imena i renomea. Preminuo je Mehmed Meho Nazečić, dipl. el. ing., sin Rukije i Safeta, a brat Jesenkin, u dalekom Stavangeru u Norveškoj, 20. 10. 2024. Tiho i mirno, kako je i živio.

Roko Markovina: Nek’ naše posljednje riječi budu – Mostar u srcu, Velež do groba

„Treba činiti dobro do iznemoglosti.Treba užasnuti svemir dobrotom onako kako smo ga mi užasnuli količinom zla na svijetu.Treba činiti dobro do granice gluposti, i preko nje. I kada nema nikakvoga razloga, treba činiti dobro. Treba namjerno, svaki dan, nekome stopliti dušu. Treba zbuniti svemir. Treba činiti dobro i kada se dobro dobrim ne vraća. Treba, usprkos svemu. Treba, jer je to jedino i ništa drugo nema smisla. I jer je jedini udar na besmisao-to dobro. Treba činiti dobro i kad pomisao na činiti dobro nema smisla. Samo besmisleno dobro mi miriše na neki smisao. Savršeno, čisto dobro, bez ikakvoga smisla“. (Slobodanka Boba Đuderija 2016.godine)

Moj ponovni susret s pjesnikom

Pa, stoga, hvala Ti na svemu onom što si učinio za Grad u svome kratkome životu, kao i na svemu onom što sam od Tebe naučio. A moglo se puno toga. O svemu. A najviše o mostarskome zajedništvu… o „ostajte ovdje“, kao što smo i mi se vraćali… i ostajali.

Roko Markovina: Nijaz Duraković-uz dvanestogodišnjicu smrti

Nijaz Duraković je bio čovjek za kojega je dana riječ bila…zakon i svetinja, velike energije, snage, volje i samoprijegora i čovjek koji nikada nije bio na prodaju, a jedino se tako moglo i izdržati sve ono što je, za njegovih, prerano ugašenih 63 godine život sijao i smrt žela, koji je uvijek imao, ako ne uvijek ispravan, onda uvijek uspravan stav, koji je rekao NE Slobodanu Miloševiću kad je to bilo najteže reći…