Oznaka Roko Markovina

Tužno slovo – In memoriam Mehmedu Nazečiću

Smrt ne bira. Ona, jednostavno, uzima. Bez reda. Samo u ovome mjesecu uzela je najprije Zdravka Đotu Ivkovića i Marija Stanića, a sada još jednog Mostarca od imena i renomea. Preminuo je Mehmed Meho Nazečić, dipl. el. ing., sin Rukije i Safeta, a brat Jesenkin, u dalekom Stavangeru u Norveškoj, 20. 10. 2024. Tiho i mirno, kako je i živio.

Roko Markovina: Nek’ naše posljednje riječi budu – Mostar u srcu, Velež do groba

„Treba činiti dobro do iznemoglosti.Treba užasnuti svemir dobrotom onako kako smo ga mi užasnuli količinom zla na svijetu.Treba činiti dobro do granice gluposti, i preko nje. I kada nema nikakvoga razloga, treba činiti dobro. Treba namjerno, svaki dan, nekome stopliti dušu. Treba zbuniti svemir. Treba činiti dobro i kada se dobro dobrim ne vraća. Treba, usprkos svemu. Treba, jer je to jedino i ništa drugo nema smisla. I jer je jedini udar na besmisao-to dobro. Treba činiti dobro i kad pomisao na činiti dobro nema smisla. Samo besmisleno dobro mi miriše na neki smisao. Savršeno, čisto dobro, bez ikakvoga smisla“. (Slobodanka Boba Đuderija 2016.godine)

Moj ponovni susret s pjesnikom

Pa, stoga, hvala Ti na svemu onom što si učinio za Grad u svome kratkome životu, kao i na svemu onom što sam od Tebe naučio. A moglo se puno toga. O svemu. A najviše o mostarskome zajedništvu… o „ostajte ovdje“, kao što smo i mi se vraćali… i ostajali.

Roko Markovina: Nijaz Duraković-uz dvanestogodišnjicu smrti

Nijaz Duraković je bio čovjek za kojega je dana riječ bila…zakon i svetinja, velike energije, snage, volje i samoprijegora i čovjek koji nikada nije bio na prodaju, a jedino se tako moglo i izdržati sve ono što je, za njegovih, prerano ugašenih 63 godine život sijao i smrt žela, koji je uvijek imao, ako ne uvijek ispravan, onda uvijek uspravan stav, koji je rekao NE Slobodanu Miloševiću kad je to bilo najteže reći…