Oznaka Saša Leković

POGLED IZBLIZA Fenomen Thompson: Budala se ponosi onime čega se pametan stidi

Ako je zaista ponavljanje majka znanja, nikada ne treba posustati u upozoravanju na to koliko je, pod krinkom znanja, oko nas zapravo sranja. I koliko je opasno ignorirati tu činjenicu. Na primjer, legendu o domoljubnoj ikoni Marku Perkoviću Thompsonu. Liku izmaštane biografije koji ne preza od krivotvorenja povijesti. Zarađujući na gluposti svoje publike. Rasplamsane njegovim slavljenjem zločina koje „prodaje“ pod nacionalistička „licitarska srca“. A oni koji bi trebali prepoznati opasnost od takvog sranja prave se da ne znaju ništa.

Pogled izbliza: Je li Hrvatska obranjena da bi je mogli sramotiti militantni šovinistički idioti?

Koja je razlika između splitskih „navijača“ koji i dalje arlauču „Šugava Rijeko, puna si Srba, ne brini, Rijeko, ima još vrba“ i zagrebačkih koji su prestali to arlaukati jer im je odjednom iz guzice u glavu došlo da je „Rijeka dala ogroman broj branitelja“ te NN vandala koji su usred Rijeke šutke uništili izložbu posvećenu partizankama. Nema razlike. Svi su moronske nasilničke kukavice u čijim glavama ima svega, osim pameti. Stoga nisu u stanju dokučiti da je u devedesetima, oružjem na oružje, branjeno ono čega ne bi bilo bez partizana. Pa im, na ravnoj crti moždane neaktivnosti, u savršenom skladu stoje Republika Hrvatska, pozivanje na branitelje iz ’91. i mržnja prema braniteljima iz ’41. te „šugava Rijeka“ i „Srbe na vrbe“.

Pogled izbliza: Ko bi reko čuda da se dese ili bajka o štovatelju zločinaca kao simbolu slobode

Ako ne znaju što je bilo, 'navijači' Marka Perkovića Thompsona mogu do besvijesti slušati i gledati dokaze da on slavi ustaške koljače, prkosno tvrdi da je pjevao „Jasenovac i Stara, to je kuća Maksovih mesara“. Te u stilu 'i opet će ako bude sreće' potiče opasnu 'endehazijsku' nostalgiju. Čak i među balavurdijom koja još ne zna ni gdje joj je dupe, a gdje glava. I opet neće shvatiti ništa. Osim radosne činjenice da ti dupe može biti i na ramenima ako ti glava ničemu ne služi. Jer vide da je ta priča o dobru i zlu ionako tek dosadna zajebancija.

Što ga bolnije jači od njega ’tuku po prstima’ Dodik će se više cinično iživljavati na onima na kojima može pa makar bili i mrtvi

Milorad Dodik je politička životinja koja može promijeniti retoriku, iako teško i samo kad je dotjeran do zida. Kao nakon jasne poruke ‘gubernatora’ BiH Schmidta da bi mogao završiti u zatvoru nastavili li kršiti državni Ustav. I novih sankcija SAD protiv njegovih posilnih. Čak je pomirljivo najavio hrvatsko obilježavanje obljetnice ‘Oluje’ u akciji ‘saniranja štete’. Ali istovremeno cinično organizira srpsko obilježavanje obljetnice ‘Oluje’ tamo gdje su Srbi istrijebili nesrbe. I nameće kriminalizaciju klevete kako bi zaštitio svoj ‘lik i djelo’ od javnih kritika.

POGLED IZBLIZA: Dinamu želim sretan rođendan koji ‘dinamovci’ ne žele slaviti

Nogometni klub Dinamo političkom je odlukom osnovan nakon Drugog svjetskog rata, ali se njegov rođendan slavi na dan kad je, prije 113 godina, osnovan Građanski. Ako je Dinamo zapravo Građanski, koji je osnovan 1911, jer ima plave dresove i sličan grb, kako je moguće da je Hrvatska 'rođena' 1991? A u istim je granicama u kojima je 1945. postala federalna jedinica Jugoslavije, zastava joj je slična zastavi SR Hrvatske, a postala je samostalna država – političkom odlukom. Povijesni revizionizam počinje od naoko nevažnih manipulacija.

Pogled izbliza: Na hrvatskim parlamentarnim izborima najveći je gubitnik – Hrvatska

SDP je gubitnik jer nije iskoristio “poguranac" Zorana Milanovića; Možemo jer su htjeli sami ono što ne mogu; manjine jer se njihovi predstavnici brinu samo za sebe; Most jer bi “malo piškili, malo kakili“; Plenković jer su mu se “kroz prozor“ vratili oni koje je izbacio “kroz vrata“, a sad mora trpjeti da ga ucjenjuju. Domovinski (čitaj: Imovinski) pokret dobio je gotovo sve što je htio, ali hoće još i mnogo više. Na kraju će i ta ekipa biti gubitnička jer će ih “usisati“ bratski HDZ. Ali do tada će načiniti strahovitu štetu. Najkraće – izgubila je Hrvatska.

Pogled izbliza: Vlast tipa ‘Pljenković & Pjenava’ nije samo sramota Hrvatske nego i ‘pljuvačka u lice’ zdravom razumu

Proglašavati zločince herojima, ili barem mirnim susjedima koji šeću za život i/ ili pišu bezazlene knjige o vinu, te najavljivati ozakonjenje političkog terora nad kulturom i medijima sto puta je gore od neprirodnog prekrajanja izbornih jedinica i od ‘izlaska na glasanje’ fantomskih birača, među kojima su i mrtvi. Hrvatska je izabrala vlast koja će je sunovratiti na samo dno. A time i dodatno uniziti one svoje građane koji ne pristaju biti ‘kotačići’ u kleptokratsko-nacionalističkom žrvnju.

Zakon o ‘cajkama’: Slučaj Breninih čarapa

Agencija za elektroničke medije kaznila je HRT jer voditeljica nije spriječila pjevačicu da u TV programu, u koji je pozvana, reklamira svoju modnu marku čarapa. Slično 'prikriveno oglašavanje' inače prolazi nekažnjeno. Uz to, HRT često, bez posljedica po tu 'katedralu hrvatskog duha', krši temeljne obveze javnog medijskog servisa. A AEM ne kažnjava niti medije koji šire mržnju.

Biskup Košić, pop koji je ukrao Božić

Sisački biskup, Vlado Košić, neka je vrsta Crkvinog Ivana Pernara, s razlikom u tome što su Košićeve javne predstave mnogo opasnije jer nastupa u ime moćne institucije. Kao kad je u ovogodišnjoj božićnoj čestitki vjernicima zavapio da je iz Adventa Djed Mraz izbacio Isusa. To je nepojmljiva drskost duhovnika koji svojim istupima krši temeljne vrline koje Crkva Isusu pripisuje. Istovremeno Košić podupire one što vjeru zloupotrebljavaju da bi od ljudske intime pravili javne cirkuse.

Povijesna rehabilitacija Stepinca kao ideološko-vjersko-nacionalistički projekt – slučaj Ante Nazora

Ante Nazor povjesničar je s profesorskom titulom i doktoratom te ravnatelj Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata. Niie mu strano zloupotrebljavati svoju poziciju manipulativnm tumačenjem povijesnih činjenica. U najnovijem istupu na portalu Narod.hr zbog jedne rečenice o kardinalnu Alojziju Stepincu optužio je autore gimnazijskog udžbenika iz povijesti za čak tri grijeha: da sugeriraju kako je Stepinac bio zločinac, da vrijeđaju vjerske osjećaje učenika i da vrijeđaju čitavu Katoličku crkvu. Sporna rečenica je nedopustivo loše formulirana, ali nije faktografski netočna. No očito je svaki povod dobar za provođenje državnog projekta pretvaranja Stepinca u ono što nije bio. Kao i za očuvanje ideološkog-vjersko-nacionalističkog narativa kao dogme.

Odrekavši se samoga sebe Milorad Pupovac omogućio je Sandri Benčić da postane jedina politička svijetla točka vukovarske komemoracije

Sjećanje na vukovarske žrtve postalo je mučan politički igrokaz. Onih koji bi pristali na sve da ostanu na vlasti. Onih koji su se zbog mogućnosti sudjelovanja u vlasti odrekli samih sebe. I onih koji, da bi došli na vlast, ne prezaju niti od manipuliranja ratnim žrtvama. Vlast koju bi svi oni zajednički činili, a što uopće nije nemoguće, bila bi veća sramota i od aktualne vlasti. Koliko god se to činilo nemogućim

Hrvatski glas protiv UN-ove rezolucije o Gazi – kukavički čin i sramotno ”opravdanje”

Zapravo je sve vrlo jednostavno, iako ni slučajno nije bezazleno. Glasati za UN-ovu rezoluciju o Gazi i bez spominjanja Hamasa kao terorističke organizacije znači razumjeti da je apsolutni prioritet hitno prekinuti ratna djelovanja da se zaustavi humanitarna katastrofa užasnih razmjera. Biti suzdržan znači ne slagati se s nespominjanjem Hamasa, ali slagati se s idejom da je apsolutni prioritet uspostaviti humanitarno primirje. Glasati protiv rezolucije znači biti protiv prioritetnog uspostavljanja humanitarnog primirja, koliko god se Hrvatska vlada krila iza objašnjenja da je razlog protivljenju to što se izrijekom ne spominje Hamasov terorizam.

SADRŽAJ
INFORMACIJE
DRUŠTVENE MREŽE
Facebook Twitter Instagram Youtube

© Copyright 2010-2023 tacno.net. Sva prava zadržana.