Ono što se dešava oko skorašnjeg nastupa Marka Perkovića na zagrebačkom Hipodromu posljednji je čin predstave koja oslikava hrvatsku stvarnost kao kloaku u bespuću povijesne zbiljnosti, usmrđenu na pola puta između nacionalističko-plemenske zatucanosti i obrisa ozbiljnog demokratskog društva. Oporbena ljevica sa svojih vječnih pričuvnih položaja pritom sekundira desnici, praveći se da šutnja, čak i u slučaju veličanja ratnih zločinaca, znači otpor, a ne pristajanje.
Dan državnosti Republike Hrvatske nije niti datum kad je Hrvatski sabor odlučio da se Hrvatska izdvaja iz Jugoslavije, niti kad je ta odluka stupila na snagu, niti kad je ZAVNOH još 1943. odlučio da Hrvatska ima pravo na obnovu svoje državnosti, niti kad su oslobođena područja koja je Pavelić poklonio Italiji. Dan državnosti Republike Hrvatske je datum kad je ozvaničena prva izborna pobjeda HDZ-a. U Socijalističkoj Republici Hrvatskoj kao dijelu Jugoslavije. Čitavih 13 mjeseci prije nego što je Stjepan Mesić, tada HDZ-ovac, postao predsjednikom Predsjedništva SFRJ. To je Hrvatska, država čiji su građani žrtve nacionalističkog povijesnog revizionizma.
„Slike Bleiburga“ nova je NDH budnica lažnog branitelja, lažnog domoljuba i lažnog katolika Marka Perkovića i njegovih koji u revizionističkoj grotesci kleveće današnju Hrvatsku da je nasljednica nacifašističke gnojnice. Menadžerski lukavo a ljudski podlo u javnost je plasirana u trenutku kad normalni ljudi obilježavaju 80. obljetnicu pobjede nad fašizmom, zlom koje „thompsonovci“ slavljenjem njenih zločina prizivaju. A hrvatska vlast zagovara Thompsonove javne nastupe istovremeno prešućujući obljetnicu pobjede nad fašizmom.
Ako je zaista ponavljanje majka znanja, nikada ne treba posustati u upozoravanju na to koliko je, pod krinkom znanja, oko nas zapravo sranja. I koliko je opasno ignorirati tu činjenicu. Na primjer, legendu o domoljubnoj ikoni Marku Perkoviću Thompsonu. Liku izmaštane biografije koji ne preza od krivotvorenja povijesti. Zarađujući na gluposti svoje publike. Rasplamsane njegovim slavljenjem zločina koje „prodaje“ pod nacionalistička „licitarska srca“. A oni koji bi trebali prepoznati opasnost od takvog sranja prave se da ne znaju ništa.
Koja je razlika između splitskih „navijača“ koji i dalje arlauču „Šugava Rijeko, puna si Srba, ne brini, Rijeko, ima još vrba“ i zagrebačkih koji su prestali to arlaukati jer im je odjednom iz guzice u glavu došlo da je „Rijeka dala ogroman broj branitelja“ te NN vandala koji su usred Rijeke šutke uništili izložbu posvećenu partizankama. Nema razlike. Svi su moronske nasilničke kukavice u čijim glavama ima svega, osim pameti. Stoga nisu u stanju dokučiti da je u devedesetima, oružjem na oružje, branjeno ono čega ne bi bilo bez partizana. Pa im, na ravnoj crti moždane neaktivnosti, u savršenom skladu stoje Republika Hrvatska, pozivanje na branitelje iz ’91. i mržnja prema braniteljima iz ’41. te „šugava Rijeka“ i „Srbe na vrbe“.
Ako ne znaju što je bilo, 'navijači' Marka Perkovića Thompsona mogu do besvijesti slušati i gledati dokaze da on slavi ustaške koljače, prkosno tvrdi da je pjevao „Jasenovac i Stara, to je kuća Maksovih mesara“. Te u stilu 'i opet će ako bude sreće' potiče opasnu 'endehazijsku' nostalgiju. Čak i među balavurdijom koja još ne zna ni gdje joj je dupe, a gdje glava. I opet neće shvatiti ništa. Osim radosne činjenice da ti dupe može biti i na ramenima ako ti glava ničemu ne služi. Jer vide da je ta priča o dobru i zlu ionako tek dosadna zajebancija.
Milorad Dodik je politička životinja koja može promijeniti retoriku, iako teško i samo kad je dotjeran do zida. Kao nakon jasne poruke ‘gubernatora’ BiH Schmidta da bi mogao završiti u zatvoru nastavili li kršiti državni Ustav. I novih sankcija SAD protiv njegovih posilnih. Čak je pomirljivo najavio hrvatsko obilježavanje obljetnice ‘Oluje’ u akciji ‘saniranja štete’. Ali istovremeno cinično organizira srpsko obilježavanje obljetnice ‘Oluje’ tamo gdje su Srbi istrijebili nesrbe. I nameće kriminalizaciju klevete kako bi zaštitio svoj ‘lik i djelo’ od javnih kritika.
Nogometni klub Dinamo političkom je odlukom osnovan nakon Drugog svjetskog rata, ali se njegov rođendan slavi na dan kad je, prije 113 godina, osnovan Građanski. Ako je Dinamo zapravo Građanski, koji je osnovan 1911, jer ima plave dresove i sličan grb, kako je moguće da je Hrvatska 'rođena' 1991? A u istim je granicama u kojima je 1945. postala federalna jedinica Jugoslavije, zastava joj je slična zastavi SR Hrvatske, a postala je samostalna država – političkom odlukom. Povijesni revizionizam počinje od naoko nevažnih manipulacija.
SDP je gubitnik jer nije iskoristio “poguranac" Zorana Milanovića; Možemo jer su htjeli sami ono što ne mogu; manjine jer se njihovi predstavnici brinu samo za sebe; Most jer bi “malo piškili, malo kakili“; Plenković jer su mu se “kroz prozor“ vratili oni koje je izbacio “kroz vrata“, a sad mora trpjeti da ga ucjenjuju. Domovinski (čitaj: Imovinski) pokret dobio je gotovo sve što je htio, ali hoće još i mnogo više. Na kraju će i ta ekipa biti gubitnička jer će ih “usisati“ bratski HDZ. Ali do tada će načiniti strahovitu štetu. Najkraće – izgubila je Hrvatska.
Proglašavati zločince herojima, ili barem mirnim susjedima koji šeću za život i/ ili pišu bezazlene knjige o vinu, te najavljivati ozakonjenje političkog terora nad kulturom i medijima sto puta je gore od neprirodnog prekrajanja izbornih jedinica i od ‘izlaska na glasanje’ fantomskih birača, među kojima su i mrtvi. Hrvatska je izabrala vlast koja će je sunovratiti na samo dno. A time i dodatno uniziti one svoje građane koji ne pristaju biti ‘kotačići’ u kleptokratsko-nacionalističkom žrvnju.
Agencija za elektroničke medije kaznila je HRT jer voditeljica nije spriječila pjevačicu da u TV programu, u koji je pozvana, reklamira svoju modnu marku čarapa. Slično 'prikriveno oglašavanje' inače prolazi nekažnjeno. Uz to, HRT često, bez posljedica po tu 'katedralu hrvatskog duha', krši temeljne obveze javnog medijskog servisa. A AEM ne kažnjava niti medije koji šire mržnju.
Sisački biskup, Vlado Košić, neka je vrsta Crkvinog Ivana Pernara, s razlikom u tome što su Košićeve javne predstave mnogo opasnije jer nastupa u ime moćne institucije. Kao kad je u ovogodišnjoj božićnoj čestitki vjernicima zavapio da je iz Adventa Djed Mraz izbacio Isusa. To je nepojmljiva drskost duhovnika koji svojim istupima krši temeljne vrline koje Crkva Isusu pripisuje. Istovremeno Košić podupire one što vjeru zloupotrebljavaju da bi od ljudske intime pravili javne cirkuse.
