U svom višedecenijskom djelovanju najjača bošnjačka stranka uspjela je ući u skoro sve pore bosanskohercegovačkog društva. Od zastupljenosti u državnim institucijama, preko stavljanja pod kontrolu Islamske zajednice kao jedne od ključnih institucija Bošnjaka, pa sve do kadroviranja svojih ljudi na mikronivou općina u kojima su vladali uspjela je ostaviti neizbrisiv trag u suvremenoj historiji naše države. Kakav je to trag?
Veliko vijeće Evropskog suda za ljudska prava jučer je odbacilo žalbu Slavena Kovačevića, čime je preinačena prvostepena presuda donesena u njegovu korist 2023. godine. Ova odluka u suštini znači da Bosna i Hercegovina nije u pravnoj obavezi da mijenja Ustav i Izborni zakon, čime se zadržavaju postojeće etničko-teritorijalne barijere pri izboru za Predsjedništvo i Dom naroda.
Uhapšen je general Fikret Prevljak koji je za sebe rekao da je poltron porodice Izetbegović. Objašnjavajući zašto Prevljak nosi listu SDA u Sarajevu, predsjednik SDA Bakir Izetbegović je rekao da "Prevljak nije sa Sorbone, već je narodni čovjek". Podsjećamo na tekst koji je za Tačno.net napisao Dino Mustafić redatelj i direktor Narodnog pozorišta u Sarajevu. "Neuspjela ironija prema rijetkim elitistima i intelektualcima u sopstvenim redovima sa metaforom Sorbone karakterizira kakvo društvo i kadrove želi Izetbegović u BiH."
O načinu na koji različiti nivoi vlasti štite izvorište vode Sarajevsko polje, a samim tim i 80 postotno vodosnabdijevanje građana Sarajeva pitkom vodom najbolje ilustrira činjenica da se u prvoj vodozaštitnoj zoni nalazi niz smetljišta kao i ilegalna deponija građevinskog otpada. Međutim, odlaganje otpada samo je jedan segment decenijskog izostanka zaštite ovog područja.
Tako su nastajale i mnoge druge stranke. Od „odmetnika“ iz onih starih. Pa se niko nikada nije upitao odakle novac nekoj tek osnovanoj stranci, za tolike predizborne plakate, plave. zelene, narandžaste jakne i kabanice, odakle pare za opštinske oganizacije, letke, kancelarije, telefone i sl.
Poznati mostarski pisac Elvedin Nezirović, dobitnik nagrada „Stevan Sremac“ i „Predrag Matvejević“, u velikom istraživačkom eseju o početku opsade Mostara, donosi detalje početka napada na grad HVO-a i Hrvatske vojske te analizira koje su ideologije i pojedinci utjecali na krvavu i zastrašujuću opsadu hercegovačke prestolnice.
Čini se da ovi "moderniji" koji su vidjeli nešto svijeta, poput Hadžidedića, samo utvrđuju pazar onih "pravovjernih" tako što pakuju u celofan gotovo iste ideje o sveopštoj antimuslimanskoj zavjeri i prodaju je u novom svjetlu kao savremenu inačicu. Zahiragić u farmerkama.
U Sarajevu je Trojka mogla sama, bez opstrukcija Mostara i Banje Luke, uspostaviti novu politiku, ali se odlučila za stari model raspodjele vlasti, što se uvijek svede na raspodjelu resursa.
Jasno je bilo nakon prošlih izbora da je Stranka demokratske akcije izgubila i politički legitimitet i moralni integritet za participiranje u bilo kakvom ozbiljnom obnašanju vlasti. Vrijeme će uskoro pokazati da je federalna Trojka od strane Dodika i Čovića procijenjena kao „slabija“ karika čak i od tako destruirane i bespomoćne SDA!? Odnosno, da su sada oni omiljeni, pažljivo odabrani partneri-protivnici.
Nemoguće je ne postaviti pitanja poput onog kako to da je do juče izdajnička Trojka odjednom za SDA postala, kako kažu, opcija sa kojom je moguće lakše realizirati svoje politike? Ili, kako to da je mrska, korumpirana i kakva sve ne SDA sa kojom je nemoguće raditi odjednom za NiP i SDP postala poželjan partner?
Ključna ograničenja Konakovićeve taktike leže u činjenici da je Zukorlić dovoljno mrtav, da nije u mogućnosti potvrditi ili opovrgnuti Konakovićevu tvrdnju o njihovom bliskom prijateljstvu. Ovaj potez sugerira Konakovićevu osjetljivost na nedostatak vlastitog autoriteta među Bošnjacima te pokušaj kompenzacije, koristeći ugled rahmetli lidera, koji, iako vispren, obrazovan i elokventan, također nije bio imun na političke greške, pa čak i na vrlo nesmotrene poteze, koji su samo išli naruku separatističkim težnjama dijela rukovodstva bosanskih Srba, a posebno Miloradu Dodiku.
Tri su pretpostavke antiintelektualizma – mediji, demokratija i internet. Umberto Eko je pisao da internet dovodi do invazije imbecila, svjedočim da se to najbolje vidi u našoj twitter zajednici. Pitanje je dana kada će internetski batinaši SFF-a umjesto tastature uzeti stvarne palice. A tada više nema potrebe za filmom, drugi su prioriteti.
