„Izrael može raditi što god hoće, tako već desetljećima, to je potpuno jasno“, kazao je medijima u povodu bjesomučnog nastavka izraelskoga genocida nad Palestincima i sada agresije na Iran drugomandatni predsjednik RH Zoran Milanović i svoje stajalište objavio na službenoj internetskoj stranici Ureda predsjednika Republike. „Mislim da s takvom državom i s takvim državnim vodstvom ne treba imati pola. To je naprosto zločinačka politika koja ne vodi nikamo i koja, nažalost, ima podršku Washingtona. Zašto, po čemu je to u američkom interesu, ja ne znam. Netko želi izazvati svjetski konflikt, to radi nasilnički, pokvareno i radi američkim oružjem. Hrvatska treba priznati Palestinu.“
No, tzv. Samostalna, Neovisna i Suverena u dijelu državne vlasti pod ingerencijom HDZ-ova trećemandatnog premijera Andreja Plenkovića kukavički drži kriminalne ljestve istrebljivačkoj, vjersko-konzervativnoj vlasti izraelskog premijera Benjamina Netanjahua. Zajedno sa SAD-om i Izraelom glasa u Općoj skupštini UN-a (veleposlanik Vladimir Drobnjak, bivši Vjesnikov novinar, sic transit!) protiv mirovne rezolucije o Pojasu Gaze. Izloženom najkrvavijem genocidu nakon Drugoga svjetskog rata i nacističkog tzv. konačnog rješenja za židovski narod.
Protivno volji 143 od 193 zemlje članice Svjetske organizacije, uključivo Sloveniju, koje su priznale samostalnu, neovisnu državu Palestinu, RH to nije učinio niti je HDZ-Plenkovićeva vlada osudila izraelski genocid nad Palestincima u Pojasu Gaze, istrebljivački aparthejd na okupiranima Zapadnoj obali rijeke Jordana te u istočnom Jeruzalemu i sad razarajuću vojnu agresiju na Iran pod izgovorom o „preventivnoj samozaštiti, jer Iran ne smije imati nuklearno oružje na kojem radi“.
Politikantsko laprdanje
Tu izraelsku mantru „Iran ne smije imati atomsku bombu“ – a Izrael je smije imati, sic transit!? – papagajski opetuju nuklearne sile SAD, UK, Francuska i nenuklearni dio EU-a, uključivo kukavičko i poltronsko odobravanje Banskih dvora. Upravo je smiješno i karikaturalno, ako ne i tragično, zloslutno za budućnost globalnog mira i sigurnosti, slušati arogantno, politikantsko laprdanje drugomandatnih, je li, šefice Europske komisije Ursule Röschen/Ružice von der Leyen i američkog Donalda Johna Trumpa o tomu što, npr. Iran, Ruska Federacija, Kina, Sjeverna Koreja i još mnogi na Kugli „ne smiju“, a „smiju“ oni i tzv. partneri.
Svijet se krizno usložnjava i iznova se zauzimaju strane nakon hladnog rata i raspada tzv. komunističkog lagera s osovinom SSSR-om, a RH je ustavno „uškopljen“ obavezom sukreiranja vanjske politike između šefa države i premijera. A Zoran Milanović i Andrej Plenković – najodgovorniji za smjer i sadržaj vanjske CRO politike i pozicioniranje tzv. Samostalne, Neovisne i Suverene u međunarodnoj zajednici – ne slažu se u ključnim sastavnicama toga što bi imala biti službena vanjska politika RH.
Pojas Gaze, Ukrajina i izraelska vojna agresija na Iran – pod američkim patronatom, američkim oružjem i mogućim izravnim angažmanom na izraelskoj strani – izravno ruše svaku mogućnost da Pantovčak i Banski dvori složno, jedinstveno i jednoznačno tretiraju vrišteće vanjskopolitičke teme i probleme što guraju Kuglu u propast pod atomskom gljivom. Nije tajna kako su CRO premijeru Plenkoviću tiha patnja i nedosanjani san upravo vodeće pozicije u Uniji, možda i u NATO-u i na sličnim globalno utjecajnim čukama, pa će svoju samonedostatnu u svakom smislu miš-državicu bez pardona opteretiti svakom takvom hipotekom.
Povijesna istina i pravda, sloboda i ljudsko dostojanstvo „europejskom“ Plenkoviću nemaju nikakvo značenje, jer u protivnom – s hrvatskim, je li, iskustvom iz Drugoga svjetskog, pa i iz Domovinskog rata – ukrajinski bi rat vagao trampovskim utezima, a glede&unatoč vjersko-konzervativnog izraelskog režima ne bi sekundu čekao sa snažnom, izravnom i jasnom osudom. Zašto ne i prekidom diplomatskih odnosa s ubojicama cijelih naroda, i to u njihovoj domovini i milenijskoj pradjedovini?
„O izraelskoj se politici mora otvoreno razgovarati jer to što je bilo prije sto godina, holokaust, za to ja nisam odgovoran, niti je odgovoran bilo tko iz današnje hrvatske politike“, tvrdi Milanović to što Plenković ne bi izustio valjda ni pred streljačkim strojem ako sa strane gleda Ursula von der Leyen. „Dakle, moramo govoriti bez ikakva kompleksa i eventualnog, meni neprihvatljivog, osjećaja nekakve rezidualne prastare krivnje (zbog ustaškoga genocida u tzv. NDH nad Srbima, Romima i Židovima, op. a.). Kriminalce treba nazvati pravim imenom, a dio vodstva izraelske aktualne vlade su kriminalci. A što o tome ima reći izraelska ambasada ovdje ili njihovo ministarstvo vanjskih poslova, to me se uopće ne tiče.“
Naravno da se, interno, ni Plenkovića ne tiče to što se Milanovića nešto ne tiče, ali eksterno itekako u potaji grize nokte od bijesa budući da ga u tzv. velikom svijetu kamo se gura i laktovima ne doživljavaju baš ozbiljno. Znaju da se i predsjednika države, ustavnog sukreatora vanjske politike i službenoga državnog stajališta, mora nešto pitati eda bi se zaključilo za što RH međunarodno validno jest ili nije.
Umjesto da snažno, jasno i nedvosmisleno osudi američko jataštvo i genocidnu izraelsku agresiju na palestinski i iranski narod u kojoj dnevno ginu stotine nedužnih civila pod američkim bombama, što predsjednik Milanović jest osudio riječima o čijem značenju nema nikakve sumnje, zapadnobalkanska kiflić-država – ne perec kako ju je nazvao tzv. prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman crtajući je na salveti Jeremyju Johnu Durhamu „Peddyju“ Ashdownu na londonskoj večeri svojatajući Cazinsku krajinu – gura u prvi plan karikaturalnog ministra Gordana Grlića-Radmana. Selo gori, a baba se češlja!?
Taj se, navodno, bavi evakuacijom iz Izraela šake hrvatskih hodočasnika da ih ne pobiju iranske rakete i desetak Hrvata iz Teherana, koji Izraelci razaraju američkim projektilima. A arogant iz Bijele kuće besramno se hvali: „Zagospodarili smo iranskim nebom!“ Otkud mu to pravo, i da jest istina!? Odakle mu pravo prijetiti i ucjenjivati suverenu državu time što smije ili ne smije imati, odnosno Benjaminu Netanjahuu kakav režim Iran (ne) smije imati!? Takve toksične politike diktata i ucjene, „discipliniranje“ silom jačega i bolje naoružanog guraju Kuglu – u nepovrat. Zajedno sa SAD-om i Izraelom. I s onima koji su za ili protiv njih. Bude li stani-pa’ni, nitko neće biti pošteđen, nitko pobjednik i nitko se neće spasiti.
Nevjerojatno je, primjećuje danski znanstvenik Jan Oberg, da se u Europi „sustavno potiskuju mirotvorne strategije za račun militarizacije i medijske promocije militarističkih strategija koje su eskalirale ReArm planom, odnosno Readiness 2030“. Umjesto investiranja u sigurnost i mir, u mirotvorne razgovore i dogovore, eskalacija napetosti i ratni izazovi haraju svijetom, pa i CRO Plenković hvata ritam s tom kobnom svirkom i zvecka oružjem.
Ne brani žrtvu i ne osuđuje krvnika, ponaša se politički pristrano i nezrelo ne bi li halapljivo pokupio koju mrvicu više sa stola tih koji ga, zapravo, ne trebaju niti uvažavaju kao ravnopravnog lidera moćnog etata. Da nije drčnog Zorana Milanovića, ustavno ovlaštenog za vrhovno zapovijedanje vojskom, „hrvatska puška na hrvatskom ramenu“ već bi odavno pucala po Rusima u Ukrajini, a ovako… „Dok sam ja predsjednik države RH i vrhovni zapovjednik Oružanih snaga, ni jedan jedini hrvatski vojnik neće sudjelovati ni u jednom tuđem ratu“, tvrdi Milanović. „Ukrajinski rat nije hrvatski rat i tamo hrvatska vojska nema što tražiti.“
Hrvatsku vanjsku politiku, koje zapravo nema, ništa ne stoji da otvoreno, diplomatski verbalizira protivljenje nasilnicima tipa sprege SAD – Izrael, jer sutra i sama može biti žrtvom takvih genocidnih predatora. Baš zato što je Hrvatska mala, slaba i želi biti slobodna, demokratska zemlja, ne smije zatvarati oči pred nepravdom i rijekama krvi u svom, je li, bližem i daljem susjedstvu.
Svjetski konflikt
Predsjednik Milanović, naravno, nije otkrio toplu vodu opaskom kako, je li, „netko želi izazvati svjetski konflikt, to radi nasilnički, pokvareno i radi američkim oružjem“. Na stranu to da izraelski premijer Netanjahu, na Međunarodnom sudu zajedno sa svojim režimom/“državom“ optužen za genocid, nema opstanka bez eskaliranja sukoba i agresije na susjede, bez pljačkaškog otimanja tuđih domova i zemlje. Ključna je opasnost što na tzv. proameričkom Zapadu postoje vrlo toksične skupine/politike radi izazivanja svjetskog konflikta a da HDZ-Plenkovićev režim drži ljestve i odobrava tu vrst globalnog sunovrata, potvrđuje izbjegavanje osude ljudi i politika zauzetih upravo globalnom destabilizacijom.
À propos, nedavno je poslao specijalce naoružane do zuba da grubo potrpaju u „marice“ skupinu djevojaka i mladića jer su s palestinskom zastavom i njihovim nacionalnim maramama prosvjedno pjevali pred Grlić-Radmanovim ministarstvom i izvikivali parole protiv izraelskoga genocida. Nisu imali razloga prosvjedovati pred Uredom predsjednika RH, on osuđuje Izrael i ne želi imati posla s njegovim diplomatima. Istini za volju, na Pantovčaku ih ne bi ni hapsili.
Vrijeme će vrlo brzo pokazati ishod aktualnoga izraelsko-iranskog rata i to hoće li on zapaliti žešći plamen na Bliskom istoku, i šire. Ako se SAD uključi (Trump: „Možda ću to učiniti. Možda neću. Mislim da nitko ne zna što ću učiniti“), a posredno je itekako uključen, kao i Francuska i Velika Britanija, pa Bruxelles etc., na drugoj će se strani jamačno naći Rusija, Kina, Sjeverna Koreja, neke EU-zemlje bliske Moskvi. I eto ti ga, ne daj Bože da je Milanović u pravu, svjetskog konflikta? Izazvanog nasilnički, pokvareno, američkim oružjem, koje će nužno aktivirati i oružja drugih u konfliktu, a onda kom’ pita, kom’ tepsija!
Komu će, ako uopće bude vremena, odgovarati CRO Plenković bude li Zagreb u tom slučaju – zašto bi to bilo nemoguće!? – pogođen nuklearno naoružanim 9K720 Iskanderom, ne više nenaoružanim dronom Tupoljev TU-141 Striž zbog kojega se vojno neuki Plenković, hodajući tog ožujka 2022. oko rupe, neznanjem sramotio pred cijelom javnošću?
