Foto: DPA – Je li australijski „kvalitetni ugalj“ stvarno manje štetan za klimu kako odgovorni žele dokazati?
Laburistička vlada Australije izdaje se za zelenu ali sa svemogućom industrijom uglja ne želi prekinuti. Može li jedan skandal dovesti do promjene razmišljanja?
Piše: Barbara Barkhausen – ipg-journal.de 25.1.2023.
Preveo i uredio: Ešref Zaimbegović
Godinama su Australijom vladali negatori klimatskih promjena. Dugo vremena su vodeći političari čak bojkotovali globalnu borbu protiv klimatskih promjena. Naprimjer dokumenti koji su procurili prije dvije godine pokazali su kako je ranija vlada pod premijerom Scott Morrisonom lobirala da bi se oslabio raport UN o klimi. Tek kratko prije samita o klimi u Glazgovu zemlja se priključila ostatku svijeta i najavila cilj nula emisije do 2050. Međutim, do 2030. trebala bi se realizovati samo redukcija emisije u visini od 26 do 28 posto u odnosu na nivo 2005. godine.
Naposljetku, australijsko biračko tijelo više nije željelo podržavati ovu neaktivnost i tako je savez desnog centra pod Morrisonom na australijskim parlamentarnim izborima u maju prije godinu dana doživio osjetljiv poraz. Do tog vremena skoro svaki Australijanac bio je već „žrtva“ posljedica klimatskih promjena: 2019/20 opustošili su razorni šumski požari istok zemlje – dugotrajne suše i visoke temperature stvorile su podlogu za požar. U proteklih dvanaest mjeseci zemlja je doživjela drugi ekstrem: Više regiona je ponovo bilo potopljeno vodenim masama. I poznati Great Barrier Reef već godinama pati od izbjeljivanja, hiljade korala su nakon valova vreline već izumrli.
Skoro svaki Australijanac bio je već „žrtva“ posljedica klimatskih promjena.
Nova, socijaldemokratska vlada pod premijerom Anthony Albaneseom prišla je zbog toga zakonu o klimi kao stvari od velikog značaja: Već nekoliko mjeseci nakon izbora zakonski je ustanovljeno smanjenje emisije CO2 za 43 posto do 2030. Sa ovim novim ciljem Australija se priključila zemljama kao što je Kanada (40 do 45 posto), Južna Koreja (40 posto) ili Japan (46 posto). Za zemlju, kojom su godinama vladali skeptici promjene klime i koja je internacionalno važila kao autsajder ovo se može vrednovati kao uspjeh.
Međutim, mnogo do toga šta nova vlada propagira je samo zamazivanje očiju. Jer i socijaldemokrati ne žele svemoćnoj industriji uglja u zemlji okrenuti leđa. Prošlog jula naprimjer odbio je Albanese zaustavljanje projekata sa fosilnim gorivom jer bi to imalo „katastrofalno dejstvo na australijsko gospodarstvo“, kako je on rekao. Istog mjeseca on je širio mit da je australijski „kvalitetni ugalj“ relativno čist – mišljenje koje je njegov liberalno konzervativni prethodnik više puta zastupao. Ako bi inostrani kupci kupovali ugalj iz druge zemlje povećalo bi to emisije stakleničkog plina. Australijski ugalj je kvalitativno visoko vrijedan i prouzrokuje manje emisija – glasi argumentacija.
Mnogo od toga šta nova vlada propagira pokazuje se na koncu kao zamazivanje očiju.
Prema nestranačkom poslaniku Andrewu Wilkie sve je to ipak velika laž. O tome je u novembru Wilkie obavijestio i australijski parlament. On se pozvao na “hiljade dokumenata” koje je navodno dobio od jednog whistleblowera – izgleda jednog vodećeg urednika preduzeća koje eksploatiše ugalj. Njegova optužba glasi da se kvalitet australijskog uglja uljepšava lažnim laboratorijskim rezultatima. Da bi odgovorni u inostranstvu ignorisali razlike i ne bi odbijali izvoz prema Wilkie teku novci za podmićivanje. Wilkie je to sve nazvao “podvodom” i “ekološkim vandalizmom” koji prave “fikcijom svu priču o neto nula emisijama do 2050.”.
Prema Wilkie je nekoliko velikih koncerna upleteni u optužbe za podvod. Parlamentarac je naveo australijsku Macquarie Bank kao i rudarske firme Terracom, Anglo American, Peabody i Glencore, koje su optužbe u najvećoj mjeri odbacile. Tim Buckley, direktor think tanka Climate Energy Finance, koji je i sam vidio dokumente dostavljene sudu, ubjeđen je da optužbe imaju osnovu. On je siguran da su u igri bili „podvod, prevara, krađa i podmićivanje“, rekao je on. Sada se postavlja pitanje koliko je to bilo sveobuhvatno. Sve to je „nacionalna sramota“ za Australiju. Buckley je doduše priznao da se postupak ne može jednostavno dokazati. Industrija uglja je postupala izuzetno vješto. Podaci su minimalno prilagođavani, „jedan procenat ovdje, jedan tamo“ a novac nije išao direktno nego zaobilaznim putevima kao naprimjer „Odmor prve klase u Njujorku“.
Nakon govora Wilkiea u parlamentu vlada želi stvar bar ispitati i zatražila je informacije kako od ureda za nadzor Asic tako i od ministarstva industrije. Međutim, ne može se očekivati da industrija uglja dobije više od kritike i novčane kazne. Previše biračkih glasova i previše poreskog novca ovisi o industriji koja održava oko 50 000 radnih mjesta.
Doduše novi 43 procentni cilj i njegovo zakonsko ustanovljavanje su važan znak ali provedba još zapinje: Za Australiju postoje „mnoge mogućnosti da se emisija jednostavno redukuje“, piše Frank Jotzo, klimatski stručnjak na australijskom nacionalnom univerzitetu u Kamberi, u jednom stručnom prilogu u akademskom magazinu The Conversation. Naprimjer mogao bi se prelazak sa uglja na obnovljive energije bar ubrzati. Jer izvora obnovljive energije ima mnogo: Pored vjetra, plime i oseke, valova i geotermičke energije je prije svega potencijal solarne energije velik. Potreba poboljšanja postoji kod teme energetske efikasnosti a prelazak na elektro auta mogao bi se jače podsticati. I industrija i poljoprivreda mogle bi prema Jotzou zahvaljujući čistijim procesima ostvariti značajne uštede.
Klima skeptici stalno koče napredak.
Klima skeptici međutim stalno koče napredak sa argumentom da je doprinos koji Australija može dati u globalnoj uštedi veoma mali. 26 miliona stanovnika su konačno odgovorni za samo nešto više od jednog procenta globalnih emisija. Posljednji argument međutim, ne spominje da je Australija odgovorna i za emisije fosilnih goriva koje zemlja izvozi. A time se cifra penje već na 3,6 posto.
Australijanci bi zapravo imali finansijske koristi od prelaska na gospodarstvo s niskom razinom ugljika, kako su izračunali analitičari iz Deloitte Access Economics. Prema stručnjacima prelazak bi vodio do gospodarskog rasta od 680 milijardi australijskih dolara, preračunato oko 443 milijarde evra i 250 000 novih radnih mjesta do 2070. godine. Uprkos tome sa obnovljivim energetskim projektima ide teško. Jedan od medijski najpraćenijih projekata imenom Sun Cable, kojim bi sunčana energija podmorskim kablom trebala teći do Singapura je prema medijskim izvještajima pred propašću. Da li se projekat, koga podupiru dva najbogatija australijska preduzetnika, još može spasiti, je više nego upitno.
Barbara Barkhausen je novinarka i TV i radio producentkinja. Ona živi u Australiji i kao inostrani dopisnik izvještava za njemačke, švajcarske i austrijske medije. Ona je osim toga autor više knjiga o Australiji.
