Što nama, ljudima koji iz udobnosti svojih domova gledamo prijenos genocida, znači Gaza? Kad kažemo Gaza, mislimo li na grad kojeg više nema i o čijem nekadašnjem postojanju svjedoče samo još neprepoznatljive ruševine, razasut pijesak i gomile betonskih krhotina što ga, prekrivajući hiljade grobova njegovih stanovnika, iz dana u dan čine sve manje domom, a sve više nekropolom? Ili, kad kažemo Gaza, mislimo na stanovnike grada i okolnog područja, ljude koji su poput nas živjeli zaokupljeni svakodnevnim brigama i mislima o jedinstvenoj prilici da od svog života učine nešto iznimno, radili i ljenčarili, družili se, raspravljali i prepirali, brinuli kako prehraniti djecu i omogućiti im sretnu budućnost, gledali filmove i slušali glazbu kakvu i sami slušamo, plesali, voljeli, tugovali i veselili se? A onda su i grad i ljudi postali meta ostvarenja zastrašujuće ideje jednonacionalne, jednorasne i jednokonfesionalne države koja se u osnovi ne bi mnogo razlikovala od stare nacističke ideje njemačke države „jednog naroda, jednog carstva i jednog vođe”.
Izraelske snage su, prema podacima UNICEF-a objavljenim 28. maja 2025., pod vodstvom premijera Benjamina Netanyahua, oružanim napadima i izgladnjivanjem tijekom 18 mjeseci ubile 54 hiljade palestinskih civila te ranile još 120 hiljada. Pokušajmo zamisliti koliko bi nogometnih stadiona trebalo da na njih stanu ovi ljudi i, dok računamo, razmislimo usput o tome što se, kvragu, dogodilo s našom ljudskošću, kad nam je postalo moguće pročitati da je Izrael ubio i ranio više od 50 hiljada djece i slegnuti ramenima uz konstataciju da za njih ne možemo i nismo učinili ništa. „Djeci Gaze je potrebna zaštita. Potrebni su im hrana, voda i lijekovi. Potrebno im je primirje. Ali, više od svega, potrebna im je hitna, kolektivna akcija da se ovo jednom zauvijek zaustavi”, rekao je direktor UNICEF-a za Bliski Istok Edouard Beigbeder.
No, niti nalog Međunarodnog kaznenog suda za hapšenje izraelskog premijera Netanyahua i bivšeg ministra obrane Yoava Gallanta zbog ratnih zločina i zločina protiv čovječnosti, ni tužba za genocid podignuta protiv države Izrael pred Međunarodnim sudom pravde nisu rezultirali jednoglasnom i nedvosmislenom međunarodnom osudom cionističkog režima i genocida koji provodi. Umjesto toga, SAD zajedno s dijelom europskih zemalja i dalje podržava te vojno i na mnoge druge načine pomaže Izrael, a njihovo istovremeno slanje humanitarne pomoći Palestincima tek je cinični pokušaj da s figom u džepu umanje vlastitu grižnju savjesti. Hrvatski predstavnici u UN-u glasali su protiv Rezolucije o prekidu vatre u Gazi te bili suzdržani o primanju Palestine u članstvo te međunarodne organizacije. Teško je zamisliti da bi mogao postojati ijedan valjani razlog koji bi mogao opravdati podizanje ruke protiv mogućnosti prekida vatre u Gazi. Čini se da politički oportunizam uvijek nekako uspije nadići moral, ljudskost i dostojanstvo. Premijer Andrej Plenković na pitanje o tome bi li Hrvatska izručila Netanyahua tek je hladno i s podsmijehom odgovorio kako „neće biti te situacije”.
A Netanyahuovi zlosutni planovi, uopće nisu tajni. Otvoreno je objavio namjeru trajne okupacije palestinske zemlje i njeno naseljavanje židovskim doseljenicima što uključuje i prisilno preseljenje onih Palestinaca koje oružjem i izgladnjivanjem ne uspije ubiti. Pa iako ovim planom krši norme međunarodnog prava, istovremeno uživa podršku mnogih. Na licu izraelskog ministra nacionalne sigurnosti Itamara Ben-Gvira nema nelagode dok govori kako treba nastaviti s potpunom blokadom hrane, vode i lijekova civilima u Pojasu Gaze, koju je Izrael počeo provoditi 2. marta 2025. oživotvorujući staru cionističku ideju rođenu zajedno s državom Izrael 1948.. Uz povremene pokušaje njenog ostvarenja, ta užasna ideja preživjela je punih 77 godina čekajući povoljan trenutak za „konačno rješenje palestinskog pitanja”. Izgladnjivanje preostalih civila do smrti ne ostavlja mnogo prostora raznolikim interpretacijama budući da njihovo preživljavanje u potpunosti ovisi o humanitarnoj pomoći koja više ne dolazi.
Nekad je Gaza bila grad sličan našim gradovima, pun mirisa, okusa i zvukova Mediterana, te kolijevke europske kulture. Narodi koji su od davnina nastanili obale Sredozemnog mora razvili su specifičan senzibilitet i način života kojeg je krasila odvažnost, imali su hrabrosti misliti slobodu i osmisliti demokraciju kao potrebu zaštite ljudskih prava. Ukoliko preživi, Gaza će opet biti grad slobode. No, da bi to bilo moguće ne smijemo više okretati glavu od izgladnjele i ranjene djece i odraslih ljudi, moramo naći način da im pomognemo jer to nije naša dobra volja, nego naša ljudska dužnost, unatoč sramnim politikama onih koji nas samo naizgled predstavljaju.
Gaza je otvorila mnoga pitanja, suočila nas je s našim najvećim strahovima i slabostima. Znači li više išta međunarodno pravo ili je u Gazi s hiljadama ubijene djece sahranjen i Zapad? Antičkim Grcima izraz „pravi čovjek” ujedno je značio i „pravedan čovjek”, u njihovoj svijesti to je bilo neraskidivo povezano. No, svijet se sada promijenio, više nije onaj koji smo stoljećima gradili puni povjerenja u njegov kontinuiran napredak. Morat ćemo preispitati svoju vjerodostojnost iskrenoj privrženosti ideji slobode, zaštiti ljudskih prava i jedinstvu čovječanstva u zaustavljanju nasilja, okrutnosti i svake nepravde. Odnosom prema Gazi legitimirali smo pravo jačega da čini što god ga je volja i pritom cinično naziva antisemitom svakog tko ga u tome pokuša zaustaviti. U okončanju ovog genocida zato posebno mjesto imaju hiljade i hiljade hrabrih Židova koji nisu zaboravili holokaust pa, čuvajući sjećanje na tragediju vlastitog naroda koji je jedva preživio pokušaj istrebljenja, širom svijeta svakodnevno glasno poručuju – „Ne u naše ime!” svjedočeći da borba protiv fašizma ne smije biti poistovjećena s antisemitizmom.
Svoje službeno priopćenje Edouard Beigbeder zaključio je riječima: „Koliko će još mrtvih djevojčica i dječaka biti potrebno? Koji nivo užasa mora biti prenošen uživo prije nego se međunarodna zajednica u potpunosti angažira, iskoristi svoj utjecaj i poduzme hrabre i odlučne akcije kako bi okončala ovo nemilosrdno ubijanje djece?”
