Foto: Arhiv
Od 24. februara prošle godine kada je iznenada počela najstrašnija agresija Rusije na Ukrajinu, pa sve do danas – a sve se čini da tako i ostane – sve je svakome koga je ta drama interesovala bilo potpuno jasno. Onome kome nije, znatiželjnici mogu pronaći, ali apsolutno sve, na način koji je potpuno notoran, da se ne zamaraju nepotrebno: Eno Wikipedije, slobodne enciklopedije, i ogromnog, do u detalje preciznog, naravno neupitnog i jasnog niza dokumenata o tome – baš onako kako je to nekada tražilo klasično, pa sada prevaziđeno i smiješno novinarstvo: ko je tu zločinac a ko žrtva, kada je to počelo, gdje se dešava, kako se sve izvodi i još traje, i što je nekad bilo najvažnije, a danas se to uvijek unaprijed zna – zašto se sve to dešava.
Dakle, ispod naslova “Invazija Rusije na Ukrajinu 2022. godine”, sve ima, po poglavljima: Naziv rata, pozadina, Uvod, Tijek rata, Međunarodni odgovor na invaziju, Strana vojna pomoć (Ukrajini), Držanje ukrajinskih vlasti na okupiranom području, Ratni zločini, Bilješke, Izvori, Vidi još, Vanjske poveznice… Posebno su dvije kolone sa “Vizuelno potvrđenim gubicima od 24.2. do 26.9. 2022. godine. Ko nema živaca da sve čita, evo ukratko – u svemu pobrojanom “vizuelno” od uništenog oružja, Rusi su već poraženi… Kao što su i u Wikipedijinom tumačenju svih pomenutih poglavlja, ovako ili onako, Rusi sa Putinom na čelu neupitni zločinci i krivci i u nakanama sa operacijom, i sa izvedbom zločina i ciljevima koje, naravno, neće postići. Uostalom, taj narativ je realiziran i uz do sada rijetko viđen kadrovsko-tehnološki medijski angažman zabilježen planetarno od početka ruskog zločina. Uz proširenu percepciju protegnutu na čitavu rusku istoriju, kulturu, umjetnost, nauku, bezmalo do genetike.
Prošlo je, evo godinu i dva mjeseca kako je počeo “ničim izazvan” napad Putina i pratilaca na Ukrajinu, uz slutnje da se to zlo neće zadovoljiti samo pobjedom nad “Slavom Ukrajine”. Na sreću, svijet ima oružja dovoljno da najveći planetarni zločinac zaustavi. Vjerovatno je nešto ostalo i od onog što je prije trideset godina trebalo poslati u Bosnu, pa pravedne Ujedinjene nacije uvedoše embargo “agresorima iz Sarajeva”. Ostalo znamo… Danas, malo pomalo, mnoge istine evo procuriše, drugačije od onih u UN-u tada. Jedna od njih, pomenuta minulih dana neće, doduše, preko noći dopuniti na razne načine utvrđenu crno-bijelu “svjetsku” storiju o početku priče o Ukrajini, ali hoće dati argumente onima koji “izdajnički” misle i ponešto drugačije o svemu tamo ispod i iznad radara u Ukrajini.
Samo dva mjeseca nakon početka rata u Ukrajini, eto, pristigao je i do nas iz Amerike više nego zanimljiv dokumenat sa oznakom “povjerljivo”, a datiran i poslat na nekoliko najvažnijih, ciljanih adresa u Washingtonu. A taj “Istraživački sažetak” glasovite i utjecajne US RAND Korporacije je zapravo uputstvo šta treba raditi da se preko proizvedenog “slučaja Ukrajina” skrene sa puta očigledno globalno – ekonomski i strateški – nepovoljnog za Ameriku. Gorka analiza loše ekonomske situacije u SAD-u, uz upute kako je treba popraviti, poslata je na adresu Bijele kuće (WHCS), Ministarstvu vanjskih poslova SAD, CIA, Agencije za nacionalnu sigurnost (NSA) i Demokratskom Nacionalnom Komitetu (DNC) – 25. januara 2022. godine, znači punih mjesec dana prije prvih napada Rusa na Ukrajinu. Zašto sve to, kako i preko koga, u tekstu velike, utjecajne korporacije koja se još od 1948. bavi složenim analizama stanja u SAD-u na mnogim poljima, uz obavezne naputke kako ono što na planeti ne ide u korist zapadnog lidera, okrenuti u njihovu korist. I na terenu spoljne i unutrašnje politike, nacionalne sigurnosti, odbrambene politike, terorizma i kontraterorizma itd. itd. Na tim poslovima evo 75 godina rade stručnjaci Korporacije i njihovi centari, instituti, škole, laboratorije itd. Danas, oko 1800 zaposlenih.
Uvodno poglavlje u pomenutom “Istraživačkom sažetku” je nedvosmisleno – “Slabljenje Njemačke, jačanje SAD-a”, uz ključnu prvu rečenicu: “Sadašnje stanje ekonomije SAD-a pokazuje da ona teško može funkcionirati bez finansijske i materijalne podrške iz vanjskih izvora… Samo evropske zemlje koje su vezane obavezama prema EU i NATO-u moći će obezbijediti dodatna sredstva bez značajnih vojnih i političkih troškova po nas…” Prevashodno se cilja na Njemačku.
“Opasnost po SAD je ukoliko Njemačka brže od očekivanog postane potpuno nezavisna država. Kretanje u ovom pravcu je sporo i oprezno, ali postojano…” Međutim, ako društveni i ekonomski problemi u Sjedinjenim Državama eskaliraju, tempo bi se mogao značajno ubrzati… Dodatni faktor koji doprinosi ekonomskoj nezavisnosti Njemačke je Brexit. Povlačenjem Ujedinjenog Kraljevstva iz struktura EU izgubili smo značajnu priliku da utičemo na pregovore o odlukama među vladama.” U tom kontekstu, pominje se “prilika da Njemačka i Francuska postignu potpuni politički konsenzus. Britanija, koja je trenutno izvan Evropske unije, neće moći da odoli pritisku francusko-njemačkog dvojca. Ovaj scenario bi na kraju mogao pretvoriti Evropu u ne samo ekonomskog, već i političkog konkurenta Sjedinjenim Državama.” Tada će, upozorava dokumenat RAND-a, i “stara Evropa moći efikasnije da se odupre uticaju istočnoevropskih zemalja koje su orijentisane ka SAD-u”.
Analiza podrazumijeva kako tempo ekonomskog razvoja EU gotovo bezuvjetno zavisi od stanja njemačke privrede. A “trenutni njemački ekonomski model zasniva se na dva stuba. Riječ je o neograničenom pristupu jeftinim ruskim energentima i jeftinoj francuskoj električnoj energiji, zahvaljujući nuklearnim elektranama. Značaj prvog faktora je znatno veći. Zaustavljanje isporuka ruskih resursa može stvoriti sistemsku krizu koja bi bila razorna za njemačku ekonomiju i, indirektno, za cijelu Evropsku uniju… Zahvaljujući našem preciznom djelovanju, bilo je moguće blokirati puštanje u rad gasovoda Sjeverni tok 2, uprkos protivljenju lobista iz industrije čelika i hemijske industrije…” Zna se danas šta je bilo sa Sjevernim tokom 2, kakve su bila “obećanja” Bidena u vezi sa tim itd.
I ovdje se dolazi do ključnog uputstva RAND-a najvažnijim centrima moći u Washingtonu koje za svakoga iole racionalnijeg i realnijeg u analizi rata, ne može biti nejasno i skrajnuto. Naprotiv.
Mjesec dana prije početka rata izdato uputstvo je glasilo: “Jedini izvediv način da se zajamči da Njemačka odbije isporuku energenata iz Rusije je uključivanje obje strane u vojni sukob u Ukrajini. Naše dalje akcije u ovoj zemlji neminovno će dovesti do vojnog odgovora Rusije. Rusi očigledno neće moći da ostanu bez odgovora na masovni pritisak ukrajinske vojske na nepriznatu republiku Donbas. To bi omogućilo da se Rusija proglasi agresorom i da se na nju primjeni cio paket sankcija koji je unaprijed pripremljen. Putin bi zauzvrat mogao odlučiti da uvede ograničene kontrasankcije – prvenstveno na isporuku ruskih energenata Evropi. Tako će šteta nanesena zemljama EU biti prilično uporediva sa štetom za Rusiju, a u nekim zemljama, prvenstveno u Njemačkoj, biće veća… Stoga će biti dovoljno da se brzo formira medijska slika Putinovog agresivnog rata… To će omogućiti da se sankcije uvedu bez ikakvih prepreka… Ako se potvrde ratni zločini i ruska agresija na Ukrajinu… to će osigurati dovoljno velik jaz u saradnji između Njemačke i Rusije, što će velike njemačke ekonomske faktore učiniti nekonkurentnim…” Smanjenje isporuke ruskih energenata – u idealnom slučaju, potpuni prekid isporuke dovelo bi do katastrofalnih posljedica za njemačku industriju.” Analiza se dalje bavi procjenama kumulativnih, katastrofalnih gubitaka njemačke privrede, propašću eura kao “toksične valute”, panikom na finansijskim tržištima, itd. itd. A uočljivo je slavodobitna i konstatacija da “proizvedeni nagli pad životnog standarda i porast nezaposlenosti (do 200.000-400.000 samo u Njemačkoj), za sobom povlači egzodus kvalifikovane radne snage i dobro obrazovanih mladih ljudi. Danas bukvalno ne postoje druge destinacije za takvu migraciju osim Sjedinjenih Država…”
Da li je i nakon ovoga, u storiji o Ukrajini i ostatku svijeta doista sve onako kako nam se neupitno, do prijetnje, sugeriše još uvijek da jeste: “Sloboda Ukrajini” i smrt Putinu (ionako već više puta proglašenog mrtvim), uz sreću partnera, naročito jednog. Da baš i nije nakon godine dana – eno, gle, čuda. Onaj isti RAND Corporation, zajedno sa nekoliko hrabrih, a odgovornih lica u SAD-u, kao što je zapovjednik američke vojske Mark Milley i drugi iz industrijskog kompleksa i velikog američkog businessa, u novoj “studiji” nalažu Sjedinjenim Državama da se što prije izvuku iz zamke, da ne bi upali u spiralu poput vijetnamske. Ili se izbrukali ponovo poput skandala sa zločinom priče o početku rata u Iraku… Nažalost, kako kaže sjajna francuska analitičarka iz Think tanka za geostrateške studije Geopragma, dr. Caroline Galacteros (“Oslobođenje”, 19.3.23. “Izgubljene iluzije ili Narcisovo slomljeno ogledalo”), teško će ići i sa naknadnim posipanjem pepela RAND-a, jer cijela storija je “dio velikog američkog manevra da se spriječi afirmacija multipolarnog svijeta i zabije posljednji kolac između EU i glavne euroazijske sile – što Rusija jeste… Ma koliko ta EU bila, evo od strane Amerikanaca, besramno gospodarski žrtvovana za rusku metu”.
Usput, teško je vjerovati da “geostratezi” projekta Ukrajina nisu shvatili koliko će ova storija ojačati novog, opasnijeg diva u evroaziji na čelu sa BRICS-om (Brazil, Rusija, Indija, Kina, Južna Afrika) dnevno ojačavanim prilaskom Turske, Irana i mnogih što su svojevremeno i među nesvrstanim zemljama Azije i Afrike upozoravali velike svojim rastom i novom snagom. Ovo dozivanje pameti u moćnom Think Tanku RAND-u možda će, za njih, na terenu svjetske geostrategije gdje su se osjećali neupitnim biti korisno iskustvo. Mada previše argumenata odande kaže da za promjenu neupitnog narativa o tome da si najveći i najpametniji bez konkurencije treba više poraza i mudrih zaključaka, nego sile. Ipak, i ove nove istine odjednom, nisu za odbaciti.
Ima ih, valjda, pametnih i dovoljno “svojih” kojima će valjati.
