Etičko treniranje predizborne strogoće

Budući da vođe tzv. mainstream lijevih i desnih stranaka još nisu i valjda nikad neće biti spremni za zajednički nastup na parlamentarnim izborima, jer su nesposobni i za ujediniti se i unutar svojih politideoloških torova, HDZ može mirno spavati i Plenković može računati na treći mandat. Eventualno, pravodobno se pobrinuti što će, najvjerojatnije, sa svojom relativnom izbornom pobjedom. A etika je voda duboka, pa... Nije li s njom – gledajući i hrvatska politička iskustva – isto što i s poviješću: pišu je pobjednici?

foto: Pixsell

“Tko je donio odluku da se ubija demokracija u Hrvatskoj”, retorički je za posjetu Ludbregu neki dan poručio predsjednik RH Zoran Milanović u povodu najprije – naručene sa samog HDZ-ovog vrha – ustavnosudske zabrane državnom lideru da na bilo koji način sudjeluje u parlamentarnim izborima 17. travnja 2024 – a potom dodatnog osiguranja te zabrane Ustavnog suda RH treniranja strogoće brzinski osnovanim tzv. Etičkim povjerenstvom. “Znači, zabranjuje se govor. Tko je zabranio da se izađe na izbore? To je prijetnja hrvatskoj demokraciji. Ovi gangsteri su mi već stavili pištolj na sljepoočnicu, ovo je ucjena, kao da dijete otimaš. To je prva proljetna rezidba Treće Republike. Ti ljudi u nekim stvarima mogu sve. Mucavi, nekoherentni, nepismeni, čovjek može govoriti što želi. Taj čovjek će (predsjednik Ustavnog suda RH Miroslav Šeparović, Šeksov kum i bivši HDZ-ov ministar pravosuđa, op. a.) dobiti Nobelovu nagradu iz logike za one s posebnim potrebama.

Suci Ustavnog suda RH imaju ogromnu moć, a nepoznati su ljudi koji prijete političkim strankama za koje su glasali milijuni. Sutra će zabraniti crvenu boju, pa nećemo imati hrvatski grb. Grozomorno. S tim ću se obračunati. Sad je manje-više gotovo, neće me navući. Sve smo vidjeli. Tamo u sjeni ima nekoliko glodavaca koje treba istjerati van. Kad imate takve neprijatelje, igrate lukavo, ne perfidno.”

“HDZ – to sam ja”

E sad, hoće li aktualni CRO predsjednik Milanović na isteku mandata biti budući premijer, kako je obećao i još se drži, kaže, “vojne tajne – kako”, vidjet će se uskoro, nakon što Državno izborno povjerenstvo (DIP) zbroji glasove i proglasi rezultate. Kako sada stvari stoje, Milanoviću je strogo zabranjeno sudjelovati na izborima kao nestranački kandidat na SDP-ovoj listi u I. izbornoj jedinici (središte Zagreba), gdje bi se sučelio s HDZ-ovim nositeljem liste Andrejem Plenkovićem. I jamačno ga uvjerljivo porazio budući da sve ankete otkad je poimence izabran za predsjednika RH potvrđuju kako je stalno najpopularniji političar u zemlji, a Plenković najnegativniji poslije “vječnoga političkog vođe hrvatskih Srba” Milorada Pupovca. Inače svog koalicijskog partnera.

Plenković i HDZ, što mu dođe na isto (ono lujevsko: “HDZ – to sam ja”), inzistiraju – a to opetovano papagaji i Ustavni sud RH – da Milanović najprije mora podnijeti ostavku na predsjedničku dužnost želi li se kandidirati na listi SDP-a i aplicirati na premijersku poziciju. U tom bi slučaju, do predsjedničkih izbora, njegovu dužnost preuzeo HDZ-ov predsjednik Hrvatskog sabora Gordan Jandroković. Slučajno ili ne, ali – Milanovićev šogor. Sic transit. “Nema šanse”, ironizira Milanović, “neću dopustiti da HDZ ovlada cijelom Hrvatskom”. Zapravo i institucijom šefa države, a time i pripadajućim mu ustavnim ovlastima sukreiranja vanjske politike, vrhovnim zapovjedništvom vojske i urednim funkcioniranjem institucionalnog sustava zemlje.

Komično je sada u predizbornoj kampanji međusobnih političkih vađenja crijeva u stranačkom oktogonu gledati kako demokracija i kućni odgoj suprotstavljenih opcija izgledaju kao otrcana krpa i vonjaju po izmetu. Više je no bijedno gledati/slušati desetljećima iste i već dokazano zle, nesposobne, ideološki i moralno promiskuitetne likove kako uhljebnički grizu jedni druge, gaze preko mrtvih i prodaju za kikiriki vlastite majke ne bi li se probili do prvoga ili bar drugog reda uza obilne državne jasle. I ništa im nije sveto, a podilaženje biračima možda bi, kažemo možda, bili kadri objasniti samo vrhunski stručnjaci ustanova za ljude s posebnim potrebama. Debelu su lovu pokupili kojekakvi “komunikolozi” i “agencije” na politideološkim tečajevima za “uvjerljive nastupe” starih/novih lidera, koji neprirodno deklamiraju pred TV-okom na predizbornim skupovima, dižu glas, stišću šake, dižu ruke uvis, spominju vile i kule, bezuvjetnu predanost “narodnom dobru”, “sjajnu budućnosti, ako nama date glas”… Prdež u vjetar, etika – nula bodova.

Navodno nestranačko tzv. Etičko povjerenstvo – tvrdi Ustavni sud RH – jamac je da će se spriječiti predsjednika RH u nakani da smijeni HDZ i, je li, autoritarnog mu šefa mu Andreja Plenkovića, osnuje najavljenu treću republiku, a parlamentarni se izbori obave korektno, u duhu i po slovu Ustava i zakona. Nema veze što u Ustavu RH nije izričito zabranjeno da se državni lider na isteku mandata kandidira kao nestranačka osoba na nekoj stranačkoj listi, ako se stranka slaže s tim, pa i postane premijer? Nema veze ni to što je Plenkovićev prethodnik na čelu stranke, HDZ-ov izborni luzer Tomislav Karamarko, koji se apriorno proglasio premijerom (sic transit), posjeo 2016. godine na premijerski fotelj izvjesnog Tihomira Oreškovića, Kanađanina koji je smiješno natucao hrvatski?

Karamarkovo uskrsnuće

Nesuđeni je premijer Karamarko samomu sebi izmislio mjesto tzv. prvog potpredsjednika vlade RH kao formalno pokriće za, zapravo, premijersko upravljanje državnom operativom. Cijeli je taj cirkus urodio neviđenim do tada HDZ-ovim debaklom. Karamarko je smijenjen i uklonjen s političke pozornice. Sada ga Andrej Plenković kalkulantski rehabilitira pozivom na predizborni 20. opći sabor HDZ-a u KD Vatroslava Lisinskog (sic transit), a ovaj pametuje: “Prekjučer sam još dvojio hoću li doći, ali Milanović i Grbin su me pogurnuli”. Nakon upravljački propale za Bijednu Našu cijele 2016. godine, smiješni je premijer Orešković nestao u vidu lastina repa i nakon toga više ga nitko ne spominje. Ni u HDZ-u. Politideološka ZNA SE opcija sada je angažirala protiv SDP-a, Domovinskog pokreta, Mosta i Možemo! sve živo i neživo. Čak i s krajnje tzv. desnice, koliko je mogla, pa i –zašto ne? – harlekinske tipove poput Hrvoja Zekanovića, anemične i odavna politički rashodovane tipa Marijane Petir, rejtinške “bezemljaše” poput Darija Hrebaka (HSLS) i kojekakve još puste autsajdere s ko’ca i konpoca koji bez HDZ-a više ne bi opstali u politici ni pet minuta.

Zato, je li, Šeparovićevo tzv. Etičko povjerenstvo ima bdjeti danju i noću da se gro politikanata što se desetljećima – na strašan trošak poreznih obveznika – vrte po najvidljivijim ćukama državnih apanaža, je li, nastave vrtjeti i sljedeće četiri godine. U kontinuitetu nesposobnosti i nemara za temeljne nacionalne interese: suvereni opstanak svojih na svomu. Ne tuđih na svomu kao što se uglavnom već događa tako da svoji postaju tuđi na svomu s formalnim pravom samo na – zastavu, grb i himnu. Sic transit. Ako je tako, a jest – unatoč HDZ Plenkovićevim samohvalnim filipikama o tomu kako “danas živimo bolje no ikada” – nikakva oktroirana etika i politički iznjedrena “nepolitička” povjerenstva neće zajamčiti to da demokracija radikalno eliminira sve što je trulo u državi Danskoj. Pardon, Hrvatskoj.

“Etičko povjerenstvo, koje ocjenjuje ponašanje sudionika izbora tijekom izborne promidžbe i samog postupka izbora te provodi izvanupravni nadzor izborne promidžbe, čine: akademik Velimir Neidhardt, predsjednik, prof. dr. sc. Marko Ivkošić, član, prof. dr. sc. Tvrtko Jakovina, član, prof. dr. sc. Jasenka Markeljević, članica, izv. prof. dr. sc. Antonija Petričušić, članica, prof. dr. sc. Frane Staničić, član i dr. sc. Jakov Žižić, član”, navodi se u priopćenju Ustavnog suda RH. “Etičko povjerenstvo je nestranačko tijelo općepriznatog javnog ugleda koje priopćenjima i upozorenjima djeluje na promicanje i ostvarivanje etičkih i demokratskih načela u izborima. Prije početka izborne promidžbe, Etičko povjerenstvo donosi i objavljuje Izborni etički kodeks koji čine sustav pravila o ponašanju pojedinaca i političkih stranaka u izbornoj promidžbi i izbornom postupku.”

Da Zoran Milanović i SDP – zbog drugih ne bi ni bila pokrenuta cijela ta akcija – ne zaborave, je li, kako im je ponašati se do 17. travnja 2024. “Ne percipiram Zorana Milanovića, a to što radi SDP, je tragedija”, kazao je Andrej Plenković, a nije krio zadovoljstvo istraživanjem Nove TV, koje Crobarometrom pokazuje da je HDZ i dalje najpopularnija stranka u RH s potporom od 29,8 posto. “Kad se HDZ zalaufa, bit ćemo kao zagorski cug! Dobit ćemo treći mandat za vođenje Hrvatske. Angažman kršitelja Ustava RH (predsjednika Zorana Milanovića, op. a.) naštetio je oporbi.”

Komu je, tko i što naštetilo, pokazat će izborni rezultati. Da je pak HDZ tako siguran u pobjedu kao što se gradi presigurnim, jamačno ne bi se s toliko žestine obračunavao s Milanovićem i SDP-om. Čak angažiranjem na društvenim mrežama i stranačkom zidu predizborne potpore trolova iz Vijetnama (sic transit ), što ne priznaje kao (komedijašku) naružbu. Etika je ono što pojedina stranka proglasi etičnim, a svaka, pak, svako svoje predizborno ponašanje oprvdava kao etično. Predsjednik RH također smatra etičnim svoj pokušaj kandidiranja na parlamentarnim izborima, jer “što u Ustavu RH nije izrijekom zabranjeno, znači da je dopušteno”. Pa onda i etično? Tzv. Etičko povjerenstvo Ustavnog suda RH šarena je družba sa stanovitim politideološkim afinitetima o kojima je Miroslav Šeparović itekako vodio računa, pa…

Politideološki torovi

Bit će, međutim, jako zanimljivo vidjeti kako će, ako će uopće, ta družba “priopćenjima i upozorenjima” praktično “promicati i ostvarivati etička i demokratska načela u izborima”. Ima jedna kvaka – sada jedna i jedina – kako HDZ i Andrej Plenković sasvim sigurno i na duži rok (Milanović je obećao barem 20 godina!) lete s vlasti: zajednički izlazak na izbore tzv. mainstream lijevih i desnih stranaka koje proklamiraju rušenje HDZ-a s vlasti kao najvažniji programski cilj i veliko pospremanje u državi. Pa još da, kompromisno, uzmu Zorana Milanovića (popularnog na tzv. desnici) za premijera, denver plava bi se ZNA SE opcija kameleona svake vrsti bila raspala i otplahutala u povijesni naftalin. Spas za Bijednu Našu?

Budući da vođe tzv. mainstream lijevih i desnih stranaka za takvo što još nisu i valjda nikad neće biti spremni, jer su nesposobni za ujedinjenje čak unutar svojih politideoloških torova, HDZ može mirno spavati i Plenković računati na treći mandat. Eventualno, pravodobno se pobrinuti što će s, najvjerojatnije, svojom relativnom izbornom pobjedom. A etika je također voda duboka, pa… Nije li s njom – gledajući i hrvatska politička iskustva – isto što i s poviješću: pišu je pobjednici?

Podijelite ovaj članak
Facebook
Twitter
LinkedIn
Email
VIŠE IZ KATEGORIJE
VEZANI ČLANCI
U Bijednoj se Našoj danas živi teže, nesigurnije i neizvjesnije no ikad prije, uključujući tzv. socijalistički mrak bivše 24-milijunske države tzv. bratskih jugoslavenskih naroda i...
Koliko god Plenković ne propušta promidžbeno vući Primorca sa sobom u zombi zidu iza svojih leđa na svakom koraku po Bijednoj Našoj – zlorabeći premijersku...
“Dok god vlada i HDZ žele zloupotrebljavati Hrvatsku vojsku za manipuliranje činjenicama i uvlačenje u političke procese, tomu ću se suprotstavljati, štiteći ne samo hrvatsku...
Dakako da je odavno jasno da mahniti premijer želi u potpunosti zavladati državom i strpati pod HDZ-ove skute i jedinu preostalu „neprijateljsku“ instituciju, onu predsjednika...