Vijest o primirju koju smo s Bliskog istoka čekali više od godinu dana zvanično je stigla! Nažalost, kakav-takav mir nije dočekalo oko 46 hiljada Palestinaca. Koliko će trajati ovo potpisano primirje ostaje da vidimo u narednim mjesecima.
Palestinske militantne skupine predvođene Hamasom 7. oktobra 2023. pokrenule su koordiniranu ofanzivu na području južnih dijelova Izraela uz granicu s Gazom. Izraelske odbrambene snage su nespremne dočekale ovaj napad i Hamas je veoma brzo napredovao i uspio usmrtiti oko 380 vojnika samo tog dana, te je zarobio kao taoce 250 ljudi. Zarobljeni su uglavnom bili civili koji su imali nesreću da se nađu na pogrešnom mjestu u pogrešno vrijeme.
Tog dana svi smo očekivali odmazdu Izraela, ali ovoliko stradanje nedužnih civila iz Pojasa Gaze, kao i način na koji će biti targetirani u budućem periodu niko nije očekivao. Zločini Netanjahuove vlade rezultirali su sa preko 46 hiljada ubijenih, te ko zna koliko raseljenih, gladnih, promrzlih i bolesnih palestinskih civila. Sve ovo imali smo priliku gledati uživo, što ne može a da ne podsjeti na scenarije distopijskih romana i filmova u kojima je nešto slično bilo normalizirano.
Analizom općih pozicija ovog sukoba lako je uvidjeti beskrupuloznost izraelske strane koja predstavljanjem sebe kao glavne žrtve u 20. vijeku, i u ovom sukobu, opravdava zločine koje čini na prostoru Palestine. Iskustvo kroz koje je prošao jevrejski narod u Evropi tokom Drugog svjetskog rata jednostavno ne opravdava ulogu u koju su se uživjeli nakon 7. oktobra.
Pripadnici IDF-a/foto: AP
Ova uloga svakako nije izgrađena tog dana, već mnogo prije ovih dešavanja, i sada već govorimo o generacijama Izraelaca koji igraju ovu ulogu, kao i o generacijama Palestinaca koji su najveće žrtve ovog razaranja palestinskog društva.
Kako svijet dočekuje ovaj prekid vatre u Palestini
Međunarodne konvencije su kao mrtvo slovo na papiru jer su uz političku i vojnu moć koju Izrael ima na međunarodnoj sceni sve one olako zanemarene. Sistemsko lobiranje je na ovaj način još jednom pokazalo da ulazak u sukob s puno jačim od sebe može završiti samo tragično za one koji ne raspolažu sredstvima moći kao njihov protivnik.
Koje zapadne vrijednosti nisu izdate u „slučaju Palestine“ u prethodnih 15 mjeseci? Realnost u kojoj Palestinci ne dobivaju osnovnu pomoć, kao i njihovo premještanje iz jedne u drugu zonu unutar Pojasa Gaze kako bi se civilno stanovništvo navodno zaštitilo, nakon čega bi često uslijedilo bombardiranje te zone, samo je jedan pokazatelj ignoriranja ljudskih života koji su barem u teoriji dio zapadnih vrijednosti.
Upotreba policijske represije nad propalestinskim protestantima u Njamačkoj/foto: N1
Nepravično tretiranje mirovnih aktivista, novinara i drugih grupacija koje ni po kakvim pravilima ne smiju biti metama napada u konfliktnim zonama bilježimo samo kao dodatni moralni poraz koji je zapad uglavnom samo „oštro osuđivao“. Bez konkretnih sankcija ovih zločina, svaka pomoć Palestini ostala je na distanci dok je cijeli svijet gledao momentalna rušenja građevina u Gazi u kojima ljudi žive.
U domaćem javnom prostoru naša zemlja se često poredi s Gazom, što je u biti besmisleno i neutemeljeno zbog samog statusa koji nas razlikuje od ove palestinske oblasti. Bosna i Hercegovina, kao međunarodno priznata država sa stolicom u Ujedinjenim narodima i drugim institucijama, po mnogo čemu se razlikuje od Gaze.
Druga razlika je vidljiva u kakvom-takvom funkcioniranju institucija države Bosne i Hercegovine, kojima nema ni traga u Pojasu Gaze.
Kako je reagovala bh. politika u zadnjem ratu
Bez obzira na javnu podršku Milorada Dodika i Dragana Čovića na poteze vlasti u Izraelu, Bosna i Hercegovina u UN-u je glasala za sve rezolucije u kojima je zahtijevan hitan prekid vatre u Gazi i ostatku Palestine. Pored ovih zvaničnih političkih poteza, građani Bosne i Hercegovine također su pokazali podršku Palestini u više navrata.
Na jednom od ovih skupova samopromocija gradonačelnice Benjamine Karić povodom ovih dešavanja nije ostala u sjeni. Naime, sve je došlo u centralni fokus medijske pažnje nakon međusobnih prozivki gradonačelnice Sarajeva i vlasnika mostarskog Aluminija Amira Grossa Karibija, koji se nedovoljno dobrim igranjem jevrejskog ultranacionaliste nadao oprostu izraelskih vlasti za njegove mahinacije u Izraelu koje su provođene godinama.
Kao potez godine koji dolazi i koji je indirektno povezan sa sukobom Hamasa i Izraela, a dolazi iz naše zemlje, definitivno jest potpisivanje deklaracije između reisu-l-uleme Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Huseina ef. Kavazovića i predsjednika Svjetske federacije udruženja Bergen-Belsen Menachema Z. Rosensafta.
Reisul-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Husein-ef. Kavazović i predsjednik Svjetske federacije udruženja Bergen-Belsen Menachem Z. Rosensaft prilikom potpisivanja Muslimansko-jevrejske mirovne inicijative.
Izgradnja mira i suživota glavne su vrijednosti koje karakteriziraju ovu deklaraciju čiji se potpisnici nadaju da će ovaj dokument nekome u budućnosti biti vodilja u zaustavljanju međuvjerske netrpeljivosti i međusobnog ubijanja. Kako to obično i biva, nisu izostale ni uvrede na račun Kavazovića i Suljagića iako potpis ovakve deklaracije sigurno spada među najbolje poteze koji su došli iz glavnog grada Bosne i Hercegovine poslije rata.
Možemo li izvući pouke
Ipak, zanimljivo je napraviti poveznicu između nastupanja Hamasa i bosanskohercegovačke politike. Između ove dvije strane, složit ćemo se, ima razlika u mnogo čemu, ali u iracionalnim načinima pristupanja temama koje nose futurističku važnost prema interesima ljudi o kojima bi ove političke strukture trebale voditi računa i nema mnogo diferencijacije. Razlikuju nas drugačije historijske okolnosti, ali djelovanje je, bez razmišljanja, ono što nas objedinjuje.
Gaza/foto: FTV
Hamasove zločine iz oktobra pretprošle godine treba i okarakterizirati kao takve bez ikakve zadrške, ali bitno je ne skrenuti sa uma da terorizam po svojoj prirodi nije u stanju stvoriti ništa drugo nego drugi oblik terorizma! Palestinsko-izraelski sukob, koji ulazi u 76. godinu, školski j primjer o rađanju terorizma od strane terorizma, čije posljedice uglavnom izravno osjećaju na svojoj koži nemoćni i nevini.
Cijena svakog rata uvijek je bila previsoko plaćana da bi ga razmatrali kao jednu od mogućih opcija. U drugu ruku, iracionalna politika se gotovo uvijek pokaže kao glavni krivac nastajanja ovog stanja. Bitno je biti svjestan i uvidjeti ovu racionalnost jer je tek onda moguće promijeniti pravac kojim se ide.
