Prema procjenama Bosna i Hercegovina u ovom trenutku suočava se s milijardu konvertibilnih maraka troškova vezanih za izgubljene sporove izgubljene pred međunarodnim arbitražnim sudovima. Elektroprivreda RS-a, Naftni terminali Ploče, Elektroprivreda BiH – samo su neke su od energetskih kompanija čije će izgubljene milionske presude platiti ili su već platili građani ove države.
Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu kojom NTF Ploče mora Deltagripu isplatiti 4.1 milion USD i zatezne kamate, još jednom otvara pitanje stvarnih interesa HDZ-ovog direktora Josipa Tomića i njegove povezanosti sa hrvatskim naftnim mešetarom Jasminkom Umićevićem. Tomićevim potpisivanjem štetnih ugovora za skladištenje nafte i dodataka, sa ovom zvanično „britanskom“ firmom, strateško preduzeće Federacije BIH NTF Ploče samo po osnovu presuda oštećeno je za 20 miliona USD.
Ujguri su jedan od onih naroda čija je historija bila prožeta kontinuiranom borbom za identitet i opstanak, ali njihova društveno-politička pozicija danas sigurno nadmašuje sve druge izazove s kojima su se do sada suočavali. U protekloj deceniji milioni Ujgura su se našli u policijskoj državi i koncentracionim logorima koji su projektirani, održavani i na kraju poricani od iste sile koja ju je stvorila. Kako to obično i biva.
Tokom opsade poginulo je 14.011 ljudskih bića, od čega 7.808 u prvoj ratnoj godini, 3.392 u narednoj, a među ubijenima bilo je 1.601 dete. Lakše i teže je ranjeno oko 50.000 ljudi. Fašisti su na Sarajevo ispalili oko 64.490 granata, u proseku 329 dnevno; rekord su postavili 22. jula 1993. godine – 3.777 ispaljenih granata. Tako kaže statistika smrti i razaranja, to je bio učinak razularenog srpskog nacionalizma i njegovih ubilačkih falangi koje su predvodili Radovan Karadžić i Ratko Mladić. A iza njih je stajao vrhovni vožd vaskolikog srpstva Slobodan Milošević.
Decenijama vlasti u BiH ignorišu nelagalnu sjeću šuma i milionsku sistemsku pljačku prirodnih resursa. Stanje anarhije očigledno je u Hercegovačko-neretvanskom kanton jer Zakon o šumama ne postoji, a šumsko bogatstvo postalo je privatni bankomat za pojedince bliske političkim centrima moći. I dok na području ovog kantona egzistiraju tri šumska gazdinstva, šume nestaju – bez nadzora, bez kazni i bez plana za budućnost.
Pored termoelektrane Stanari koja je u radu od 2016. godine kompanija EFT pod vodstvom Vuka Hamovića zajedno sa kineskim partnerima trenutačno u RS-u realizira izgradnju dva energetska objekta iz domena obnovljivih izvora energije. Međutim, protažiranje ove kompanije od političkog vrha RS-a kao i drugih privatnih investitora koje se manifestira kroz minimalne koncesione naknade ali i izostanak naplate troškova korištenja infrastrukture otvara pitanje tržišnog pozicioniranja i budućnosti javnih elektroprivreda
Prema procjenama vrijednost ilegalno posječene šume u Bosni i Hercegovini iznosi 300 miliona KM godišnje, a upravo je neplanska i nelegalna sječa šume jedan od glavnih uzroka stravičnih poplava koje su pogodile Hercegovačko-neretvanski kanton (HNK) prošle godine s tragičnim ishodima. Nepostojanje federalnog zakona, ali i zakona na nivou HNK-a kreirali su ambijent u kojem Tužilaštvo ne procesuira ilegalnu sječu šuma, a na pitanje ko će fizičkim i pravnim osobama nadoknaditi milionske štete nastale poplavama nema odgovora.
Milorad Dodik je u posljednje dvije decenije postao jedan od najpopularnijih i najkontroverznijih političara na Balkanu, a njegovo bahaćenje po medijima već odavno nikoga ne iznenađuje. Zahvaljujući Dodiku i njemu sličnima, Bosna i Hercegovina u stopu prati političke trendove mnogih država koje na vodećim pozicijama imaju ljude čija vladavina označava kombinaciju populizma i ličnog interesa koji lebde na desnom političkom krilu koje ne vodi nikoga nigdje.
U svom višedecenijskom djelovanju najjača bošnjačka stranka uspjela je ući u skoro sve pore bosanskohercegovačkog društva. Od zastupljenosti u državnim institucijama, preko stavljanja pod kontrolu Islamske zajednice kao jedne od ključnih institucija Bošnjaka, pa sve do kadroviranja svojih ljudi na mikronivou općina u kojima su vladali uspjela je ostaviti neizbrisiv trag u suvremenoj historiji naše države. Kakav je to trag?
Ti se moraš snaći na sto i jedan način da dođeš do love i kupiš. Ako počneš ostajati dužna dilerima, jer prepredeni su jako, lako te znaju em kupiti, ali i preveslati bilo kako i za bilo šta, onda tek vidiš da si kao na nekom povodniku, kao podivljali pas. I možeš ti i lajati i vuči taj lanac, ali nemaš ti kontrolu više nad sobom. To je tako. Stave ti brnjicu i svežu te.
I da sam imao bilo kakvih sumnji, sad ih definitivno nemam. Ljudi koje sam spomenuo i koji su sjedili te kobne noći u kući Dinka Dike Slezaka su nalogodavci, na čelu s Jadranom Ćelom Topićem. Petar Zelenika poslao je Tihomira Burića Spliću zajedno sa Željkom Prskalom Vejom i Dražanom Buntićem Mesarom (četvrti N.N.) na našu adresu, tada ulicu Put prekomorskih brigada 122, a Zoran Čuljak, moj prvi komšija, u sve to bio je involviran.
Uz pomoć HDZ-a BIH, infrastrukturom državnog preduzeća Aluminij Mostar, izraelski biznismen Amir Gross Kabiri za nešto više od tri godine poslovanja uspio je stvoriti kompaniju sa prometom od jedne milijarde KM. Na putu poslovnog uspjeha podršku su mu pružili kineski strateški partneri i nezaobilazni švicarski konglomerat Glencore. Ovaj enorman rast kompanije Aluminij Industries proporcionalno se reflektirao i na međunarodnu podršku Draganu Čoviću.
