Kategorija Politika

Nikola Vučić: Kako oprostiti neoprostivo?

Ova tzv. 'bolja budućnost' pravila bi se preko moralnog tretiranja onih koji su izgubili, a ne onih koji su pogubili, poubijali druge, nazdravljajući svojim zvjerstvima, i trideset godina kasnije otvoreno ih poričući unatoč svim dokazima i presudama relevantnih međunarodnih institucija. Pozvati nekoga na oprost, s jedne strane, i naložiti opraštanje kao obavezu od koje zavisi sudbina svijeta, s druge strane, nije isto i ne može se na jednak način razumijevati prilikom promišljanja o ljudskim kapacitetima, mogućnostima i htijenjima, u krajnjoj liniji.

Paviljon 22

I nema tamo makar sitnog znaka sjećanja na žrtve, ne, Paviljon 22 danas je Laser tag arena, igraonica naime koju reklamira čak i zagrebačka turistička zajednica. Jedna se zlokobna „igraonica“ živim ljudima pretvorila, eto, u radosnu igraonicu laserima, komercijalna je boja novca prekrila tragove krvi i zločina. Kultura sjećanja? Ne, nego odvratno, kolektivno ironiziranje povijesti

Zašto je važna seljačka buna?

Sada svi znamo – kmetstvo i seljaštvo ove zemlje – što nam je raditi. Ako nemate što svojoj djeci staviti na stol, a plemstvo i velikaši kupaju se u trudu vašeg znoja, netko vam je za to kriv. Ako vam zadnje što imate, svinju, da prehranite obitelj ubiju na vaše oči, netko treba odgovarati, jer ionako više izgubiti bogzna što i nemate

Livno i Sinj bili su jedno

"To se ženilo, udavalo, to su bila braća, komšije", priča nam Frane o davno minulim vremenima. Uz šoping i izlaske mladih, ta dva grada danas najviše povezuju Alka i Staza Gospi Sinjskoj koja se proteže na relaciji Solin – Sinj – Livno – Tomislavgrad – Rama. Ta je staza trenutačno jedina kulturno-institucionalna međugranična poveznica ovih krajeva

Moralo je drugačije: Uspon i pad Čedomira Jovanovića

Za Jovanovića i LDP je kasno, neki drugi ljudi će morati da stvaraju drugačiju Srbiju, kad su već dotična gospoda prodala poverenje građana za udoban život. Stara priča koja se neprekidno ponavlja i svedoči o dubinskim problemima ovog društva, o nedostatku smisla, o strašnoj praznini koja se krije iza spoljašnje fasade, o prividu koji caruje u ljudskim dušama. Ako smo pali, bili smo padu skloni, rekao bi pesnik

Hrvatska kao licencirana trovačnica?

Nakon skandala s navodno masovnim „spaljivanjem jednjaka i želuca“ Coca-Colnim gaziranim pićima, što premijeru Andreju Plenkoviću „više nije tema“, pa se osumnjičeni proizvodi vraćaju na trgovačke police, ugostiteljske objekte, javne automate ništa se bitno neće promijeniti u odnosu na inače loše stanje u hrvatskom uvozu i ponudi loše i nezdrave bofl hrane. Problem je širi i dublji od volje i moći bilo koje pojedinačne vlade ili inspekcije.

Prikazujući sebe kao žrtvu antisemitizma: Amir Gross Kabiri zataškava priču o kriminalu u Aluminiju i poslovanju sa Rusijom

Neformalni vlasnik Aluminija Amir Kabiri agresivnim patrotizmom i produkovanom tenzijom sa gradonačelnicom Sarajeva Benjaminom Karić lukavo preusmjerava fokus priče sa sumnjivih radnji oko aneksije ove firme i njenih poslova sa Rusijom u vrijeme sankcija protiv ove države. To nadležna tužilaštva ne istražuju, a trenutni politički partneri tu priču izbjegavaju.

Lažljivo smeće

Nejasno je – dobro, ja sam pravni laik, moguće da ne razumijem – zašto je Karolina Vidović Krišto svoju optužnicu pročitala u Saboru, na bezveznoj nekakvoj raspravi o hrvatskom jeziku. Stvar je mnogo ozbiljnija, u mom slučaju riječ je, ovako…