Prije dvije godine Sud je donio prvostepenu presudu pred Vijećem od sedam sudija, te je utvrđeno da je Kovačević bio diskriminisan u pogledu etničkih i teritorijalnih kriterija. Budući da je dolazio iz reda „ostalih“, onemogućena mu je bila puna politička participacija. Nakon prvostepene presude Sud je pozvao Bosnu i Hercegovinu da ukloni etničke barijere koje diskriminiraju njene građane u provedbi demokratskog procesa u našoj zemlji.
Jučer smo svjedočili donošenju drugostepene presude, koja ima karakteristike suprotne presudi donesenoj prije dvije godine. Došlo je do potpunog mijenjanja pravnog okvira ovog slučaja, a Sud je odbacio Kovačevićevu žalbu te zaključio da on ne ispunjava status „žrtve“. Iako su nakon donesene prvostepene presude postojale predispozicije, Bosna i Hercegovina kao pravno tijelo ipak neće biti u obavezi da mijenja svoj ustavnopravni okvir.
Reakcije iz BiH
Političke reakcije koje su došle iz Bosne i Hercegovine nakon donošene drugostepene presude su očekivano pokazale razlike u shvatanju unutrašnjeg uređenja Bosne i Hercegovine.
Foto: Elmedin Konaković / arhiva/rtvtk.ba
Za portal Tačno.net Ministar vanjskih poslova Bosne i Hercegovine Elmedin Konaković, ukratko je komentarisao sljedeće:
„Ovo je apsolutni amaterizam, jedan loš proces koji su ljudi okupljeni oko Komšića i Kovačevića poveli. Prije svega su preskočili institucije Bosne i Hercegovine, to im Sud stavlja kao primjedbu, nisu išli onim putem kojim su išle sve ostale procesne radnje kada je riječ o presudama koje su dokazale diskriminaciju Bosne i Hercegovine. Oni su u ovom procesu pisali apelaciju u ime čovjeka koji ima državljanstvo Hrvatske, Slavena Kovačevića, koji se prije toga izjašnjavao kao Hrvat, sad se izjašnjava kao ostali i tvrdi da su mu povrijeđena prava. Dakle, amaterizam koji je nanio štetu onima koji se izjašnjavaju kao ostali.“
S druge strane, SDA Zastupnik u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH Safet Kešo za naš portal je izjavio sljedeće:
„Cijela ova priča je očigledno bila i ostala pod snažnim pritiscima hrvatske politike i lobiranja, te da je ona potisnuta iz prostora prava i pravosuđa u prostore politike. Za razliku od trojke, HDZ i u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj je shvatio važnost cijelog slučaja, njegove implikacije na građansku budućnost koja, kako je poznato, nije prihvatljiva politici HDZ-a u Bosni i Hercegovini i u Hrvatskoj. Nema sumnje da je ova odluka donesena na bazi akata koje nije kreirala i poslala država Bosna i Hercegovina putem Vijeća ministara, nego su interese države u ovom slučaju branile agentice čiji su mandati davno istekli i koje se nisu mogle pojaviti i legitimirati kao stranke u postupku. Trojka je sve to uredni i namjerno prespavala podilazeći čuvarima svojih fotelja, prvenstveno Čoviću i HDZ-u.“
Foto: Safet Kešo / Fena
Na naše pitanje kako je HDZ mogao da utječe na jednu ovako visoku institiciju kao što je Sud u Strazburu, Kešo nam je odgovorio da je HDZ bio taj koji je koristio utjecaj Plenkovića u EU. On tvrdi da su na ovaj način poduzimali sve moguće radnje i korake kako bi postigli svoj cilj.
Stranke sa srpskim i hrvatskim predznakom uglavnom su pozdravile ovu odluku Suda i istakle kako Bosna i Hercegovina mora biti zasnovana na konstitutivnosti triju naroda i Dejtonskom sporazumu. Unitarnu Bosnu i Hercegovinu vide kao nemoguću jer bi, kako ističu, time došlo do uskraćivanja prava prema Hrvatima i Srbima, što bi otvorilo vrata za bošnjačku dominaciju nad državom uzimajući u obzir da su Bošnjaci većinski narod.
Demokratska fronta na čelu sa Željkom Komšićem optužila je „Trojku“ za rušenje Kovačevićevog zahtjeva jer nisu pružili potrebnu podršku ovom pitanju. Kritikovali su i rad ambasadora Bosne i Hercegovine u Strasbourgu, kojeg je imenovao Denis Bećirović, a koji nije niti prisustvovao donošenju drugostepene presude.
Iako smo također pokušali kontaktirati HDZ i DF, te dobiti mišljenje i od njih na ovu temu, nažalost nismo imali uspjeha.
Šta ova presuda znači za Bosnu i Hercegovinu?
Ova odluka Suda je u praktičnom smislu zacementirala politički status quo u našoj zemlji. Etnička i teritorijalna pripadnost će i dalje ostati glavne osnove raspoređivanja političke moći, čime se gubi ideja o građanskim principima na kojima funkcionišu sve zapadne demokratije. Reforma izbornog sistema u kojoj bi se omogućila veća angažiranost „ostalih“ i onih građana koji ne žele biti definisani isključivo po etničkoj liniji nakon ove presude svedena je na minimum.
Evropske institucije su u više navrata tražile provođenje presuda iz Strasbourga, koje ukazuju na potrebu ukidanja diskriminacije u političkom sistemu, međutim ovakva presuda će najvjerovatnije donijeti jedan drugačiji narativ i odnos na relaciji Bruxellesa i pristupanja Bosne i Hercegovine Evropskoj uniji.
Ako je postojao pritisak na domaće političare za dogovor o ustavnim reformama, ovom odlukom je smanjen na minimum. Predstavnicima konstitutivnih naroda ovo daje prostor za održavanje statusa quo, što je dio bosanskohercegovačke političke realnosti već 30 godina.
U bliskoj budućnosti Bosna i Hercegovina bi trebala pogledati realnosti u oči i početi djelovati na način koji odgovara njenim mogućnostima u onom okviru koji će uzeti u obzir sve političke i geopolitičke okolnosti koje su se našle pred njom. Tvrdnje da je HDZ mogao utjecati na iznošenje drugostepene presude u slučaju Kovačević štete prije svega državi Bosni i Hercegovini, jer takva tvrdnja sa sobom pokreće logički domino efekt, koji se ogleda onda i u upitnosti prošlih odluka Suda u Strasbourgu. To jednostavno nije i ne smije biti narativ kojem se daje prostor iz kojeg se može djelovati na društvenu stvarnost Bosne i Hercegovine.
