Foto: Arhiva
Ako su Dodikove prijetnje ikad i bile uvijene, više zasigurno nisu. Otvoreno diskriminira najranjivije društvene skupine oduzimajući im jedno po jedno građansko pravo, govorom mržnje svjesno i hotimično potiče nasilje, najavljuje protuzakonite aktivnosti, priprema rat.
Piše: Vesna Rajnović
Teško ćemo naći političara koji je toliko puta prekršio zakone, a da ni na koji način nije sankcioniran, kao lider bosanskohercegovačkih Srba Milorad Dodik. Moguće da je neke tužbe uspio izbjeći radi imuniteta koji onemogućuje kazneni progon vladajućih za vrijeme dok im traje mandat, no bez ikakvih je posljedica prekršio i zakone kod kojih imunitet ne vrijedi.
Kad je 28. januara 2021. Centralna izborna komisija BiH podnijela krivičnu prijavu protiv njega radi kršenja članka 145a Kaznenog zakona, ležerno je odgovorio kako „ima više od trideset tužbi protiv njega”. Pritom je aludirao na prijave poput one podnesene radi izjave u Narodnoj skupštini Republike Srpske 20. maja 2020. da prisluškuje telefone opozicije, četiri prijave iz 2018. za ucjenjivanje birača, prijetnje biračima da će ostati bez posla ako ne budu glasali za SNSD i sl. ili dvije prijave iz 2008. radi nepravilnosti pri izgradnji zgrade Vlade RS i zbog sukoba interesa budući da je Kreditni odbor Investicijsko-razvojne banke RS, čiji je bio član, dodijelio tri milijuna maraka njegovom sinu. Kako od svih ovih prijava nije bilo ništa, ne čudi njegova bezbrižnost. Ona proizlazi iz autokratske političke moći zahvaljujući kojoj zna da ni od jedne krivične prijave neće biti ništa.
Ovog puta CIK je podnio prijavu radi raspirivanja nacionalne i vjerske mržnje, razdora te netrpeljivosti na konferenciji za tisak 21. januara u Doboju kad je članove Centralne izborne komisije nazvao „lopovima, kriminalcima i mešetarima”, dodao da „samo fukara od Srbina može da glasa za poništenje izbora u Srebrenici” te kako gospođa Vanja Bjelica Prutina predstavlja srpski narod, a „udata je ili je bila udata za Bošnjaka u Sarajevu, muslimana. Neko će reći šta to ima veze, ma nemojte. Nema veze? Ma nemojte. To pokazuje koliko je sve namješteno”. Kazneni zakon za počinjenje ovog djela zloupotrebom položaja ili ovlasti predviđa kaznu zatvora od jedne do deset godina, a Milorad Dodik je u to vrijeme bio predsjedavajući Predsjedništva BiH. Napad su osudile i ambasade SAD-a, Ujedinjenog Kraljevstva i Švedske, OSCE i OHR, karakterizirajući ga kao govor mržnje te zahtijevajući postupanje nadležnih institucija. No, završilo je onako kako je Dodik i pretpostavljao. Do postupanja nije došlo jer je Tužilaštvo smatralo da ova djela nije potrebno procesuirati.
Zatim je Visoki predstavnik Valentin Inzko na samom kraju svog mandata, 23. jula 2021. donio Odluku kojom se donosi Zakon o dopuni Kaznenog zakona BiH. Ovom se dopunom zabranjuje i kažnjava negiranje genocida i veličanje ratnih zločinaca pod prijetnjom zatvorske kazne od šest mjeseci do pet godina. Visoki predstavnik je naglasio da dužnosnici nemaju imunitet te podliježu kaznenom progonu kao i svi ostali građani. A onda je apsolutni gospodar manjeg bosanskohercegovačkog entiteta na konferenciji za novinare prokomentirao ovu odluku tako što ju je odmah prekršio: „Genocid se nije desio u Srebrenici… Mi ne smijemo prihvatiti lažne istine. Bosna i Hercegovina nema smisla. Ona nikad nije imala smisla”.
Vidjevši da može negirati genocid bez ikakvih pravnih posljedica, nekoliko dana kasnije ponovno ga poriče govoreći: „Bio je zločin i nikakva politička kvalifikacija genocida ne može se upotrijebiti za ono što se tamo desilo”. I opet ništa. Do nedavno. Tek je, naime, početkom marta u Tužilaštvu BiH formiran predmet protiv Milorada Dodika radi negiranja genocida. Nakon formiranja, Tužilaštvo provodi istragu temeljem koje odlučuje hoće li podići optužnicu. Ukoliko je podigne, o njenoj potvrdi ili odbacivanju na kraju odlučuje Sud BiH. Ne zvuči obećavajuće da do današnjeg dana Tužilaštvo BiH nije podiglo niti jednu jedinu optužnicu za negiranje genocida.
I tako se godinama izmjenjuju uvrede, prijetnje, najave odcjepljenja Republike Srpske, zastrašivanje ratom, veličanje Ratka Mladića i ostalih osuđenih ratnih zločinaca, negiranje genocida u Srebrenici i slično. Aktualna hiperaktivnost ne donosi ništa novo, samo intenzivniju učestalost izjava i postupaka na kakve su građani već navikli. U proteklih mjesec dana, naime, teško je pronaći dan u kojem javnost nije bila užasnuta njegovim obraćanjima. Ako su Dodikove prijetnje ikad i bile uvijene, više zasigurno nisu. Otvoreno diskriminira najranjivije društvene skupine oduzimajući im jedno po jedno građansko pravo, govorom mržnje svjesno i hotimično potiče nasilje, najavljuje protuzakonite aktivnosti, priprema rat. Ukoliko je riječ o igrokazu kojim pokušava skrenuti pažnju javnosti s nekih sumnjivih aktivnosti, u tome je uspio. Svojim je izjavama toliko uzurpirao javni prostor da se, unazad mjesec dana, gotovo o ničemu drugome i ne govori.
Prvo je, početkom mjeseca, odlučio realizirati svoje prijetnje iz oktobra prošle godine i zgaziti sva obilježja demokratskog društva. Vraća verbalni delikt te prijeti drakonskim novčanim kaznama, koje sežu i do 120 hiljada konvertibilnih maraka (šezdeset hiljada eura), s namjerom da uništi neovisne medije i istraživačko novinarstvo te tako spriječi kritiku vlasti tj. sebe. „Kada vas neko krivično goni, blokirani ste kao građani. Tri do pet godina nećete moći da poslujete, dobijete vizu, da se prijavite na projekte. To je gašenje. Svaki moćnik može da se zakači za bilo koju rečenicu i da vas ugasi”, objasnila je Sandra Gojković Arbutina, glavna urednica Nezavisnih novina. Valja naglasiti da kažnjeni mogu biti i kritički nastrojeni građani ukoliko na društvenim mrežama napišu bilo kakav komentar kojim „umanjuju čast i ugled” i to ne samo građani Republike Srpske, već cijele Bosne i Hercegovine pa i stranci. Veće kazne predviđene su za klevetu iznesenu u medijima, na društvenim mrežama i javnom skupu tj. svugdje gdje je kleveta dostupna široj javnosti. Vlada RS je, na Dodikovu inicijativu, 2. marta usvojila ovaj zastrašujuće nedemokratski Nacrt zakona o izmjenama i dopunama Krivičnog zakona RS, kojima uvreda i kleveta postaju kaznena djela protiv časti i ugleda, a zatim je i Narodna skupština RS isti Nacrt podržala 21. marta. No, burne reakcije protivljenja nisu dolazile samo od bosanskohercegovačkih novinara, već su se pismom vlastima RS obratili i Ujedinjeni narodi tražeći povlačenje ovih nadopuna KZ-a, ukazujući na visoki potencijal zloupotrebe ovakvih odredbi od strane vladajućih te podsjećajući na Rezoluciju 76/173 Generalne skupštine UN-a o sigurnosti novinara i pitanju nekažnjivosti, koja je usvojena 2021. i koju je BiH podržala. Ovim povodom oglasili su se i europski povjerenik za proširenje Oliver Varhelyi te glasnogovornik Europske komisije Peter Stano upozoravajući kako Dodikovi postupci dovode u pitanje europski put BiH. Ove su poteze označili kao korak u pogrešnom smjeru pozivajući RS da povuče amandmane na Krivični zakon kako bi se osigurala sloboda izražavanja i medija. No, nisu u pravu. Dodikovi potezi nisu korak u pogrešnom, nego u pravom smjeru. Njemu, naime, do europskog puta BiH ne samo da nije stalo, nego sve i čini zato da isprovocira osudu međunarodne javnosti i onemogući napredak u tom smjeru. Ostaje vidjeti hoće li optužni prijedlog biti podignut i protiv Dodika, kao osobe koja na redovnoj bazi vrijeđa svoje oponente te im na taj način umanjuje ugled.
Onda je 7. marta, optužio SAD da priprema oružanu pobunu u BiH „koju bi predvodili muslimani”. Ova besmislena izjava vjerojatno je produkt njegovog nezadovoljstva i koincidira s time što ga je američka ambasada okarakterizirala kao političara koji stalno izaziva napetosti i sukobe te podriva funkcionalnost države.
Dan iza, 8. marta najavio je donošenje zakona kojim bi se nevladine organizacije koje primaju donacije iz inozemstva, kao i strane NVO u Republici Srpskoj morale registrirati kao „strani agenti”. Na njih se okomio jer, kao i nezavisni mediji, istražuju i razotkrivaju korupcijske afere, moguće sukobe interesa, nezakonito trošenje proračunskog novca i sl., a nijedan pristojan autokrat ne bi dopustio da mu se takve stvari istražuju.
Zatim su 9. marta vandalski oštećeni automobili banjalučkih novinara EuroBlica i Srpskainfo Nikole Morače i urednika portala Buka Aleksandra Trifunovića. Je li to bilo zastrašivanje i znak upozorenja svim novinarima kako će proći ukoliko sami sebe ne cenzuriraju u skladu s novim Nacrtom?
Sljedeći korak bio je donošenje odluke Vlade RS o prekidu suradnje s veleposlanstvima SAD-a i Ujedinjenog Kraljevstva u BiH objasnivši to njihovim miješanjem u unutrašnje poslove BiH. Dodik je pod sankcijama tih zemalja još od 2017. kad mu je zabranjeno putovanje u SAD uz obrazloženje da svojim postupcima prijeti provedbi Daytonskog mirovnog sporazuma, te ponovno 2022. radi korupcije. Ujedinjeno Kraljevstvo je na „crnu listu”, uz Dodika, dodalo i Željku Cvijanović, sadašnju predsjednicu Predsjedništva BiH.
No, ni tu nije kraj. Sredinom marta Dodik, zajedno s gradonačelnikom Banje Luke Draškom Stanivukovićem, huškanjem i kršenjem prava na slobodu okupljanja i djelovanja javno potiče mržnju i nasilje protiv LGBTIQ osoba. To je rezultiralo napadom skupine od tridesetak huligana na petnaestak novinara i aktivista, pripadnika nevladinih udruga koje se bave zaštitom prava seksualnih manjina 18. marta. Aktivisti su, naime, najavili zatvoreni skup u Banjoj Luci s projekcijom filma i diskusijom o ljudskim pravima, ali je Dodik pozvao policiju da skup zabrani, a Stanivuković se požurio dodati kako je takav aktivizam protivan patrijarhalnim vrijednostima koje njeguju u Banjoj Luci. Nakon toga policija nije reagirala na prijavljene prijetnje smrću upućene aktivistima te ih je odbila zaštititi. Ovog su puta napadnute osobe najavile podizanje kaznene prijave protiv Dodika i Stanivukovića uz obrazloženje: „Ovo je zločin iz mržnje nad LGBTIQ osobama i on, kao takav, mora biti kvalificiran.” Hoće li tužba ovog puta biti razmatrana ili će Tužilaštvo ponovno odlučiti da ova djela nije potrebno procesuirati?
Kao da to i samo po sebi već nije previše, 23. marta je nadodao da će vlasti Republike Srpske zakonom zabraniti pripadnicima LGBTIQ populacije prilaz obrazovnim institucijama. „Neće moći prilaziti, neće moći vršiti propagandu”, rekao je u intervjuu za lokalnu prnjavorsku K3 televiziju napominjući kako ima odgovornost zaštititi „tradicionalne i obiteljske vrijednosti”, iako nije jasno od koga ih štiti jer ih nitko ne napada. Na ove i ovakve Dodikove izjave već godinama upozorava Transparency International. Predsjednik upravnog odbora T.I. za BiH, Srđan Blagovčanin ocijenio je da Dodik stvara atmosferu linča koja je već uzrokovala nasilje nad novinarima i aktivistima civilnog društva te izrazio zabrinutost da „ćemo, po svemu sudeći, imati jednu mini Bjelorusiju unutar BiH” uspoređujući Milorada Dodika s njegovim bliskim suradnikom, bjeloruskim diktatorom Aleksandrom Lukašenkom.
Da u februaru 2022. Rusija nije izvršila agresiju na Ukrajinu, Dodik bi već gotovo sigurno proglasio odcjepljenje i samostalnost RS. Sve je vodilo u tom smjeru, već je bio poduzeo sve pripremne radnje i formalno započeo secesiju RS. No, kako je računao na potporu i pomoć Rusije, koja je sad zaokupljena vlastitim agresorskim aktivnostima, njegov je entuzijazam splasnuo. No, to ne znači da je odustao. Prije se čini da samo čeka Putinov mig. Onog trenutka kad Putinu bude odgovaralo širenje krize i otvaranje balkanskog ratišta kojim bi mogao preusmjeriti pažnju svjetske javnosti s Ukrajine na jugoistočnu Europu, to će i učiniti. Naoružao je žandarmeriju i okupio veliki broj ljudi u lovačka društva. „Imaju helikoptere, oklopne transportere, nabavljaju puškomitraljeze, imaju snajpersko oružje, nabavljaju opremu za noćno izviđanje”, istaknuo je vojni analitičar Berko Zečević u intervjuu za N1 u aprilu prošle godine.
A nekad, davno, Milorad Dodik se činio tako obećavajućim, kao političar koji bi svoje intelektualne i političke kapacitete mogao usmjeriti razvoju mira, stabilnosti i blagostanja, 2007. je, naime, rekao: “Ja znam savršeno dobro šta je bilo. Bio je genocid u Srebrenici”.
