Jer kažimo konačno istinu. Vukovar – to smo svi mi. Vukovar danas, ono što se dogodilo u Vukovaru, čin je naše mržnje, čin je naše isključivosti, čin je naše ksenofobije i našeg besmislenog nacionalizma.
“Kako tužnih života i ljubavi ima”, uzdahnula je i podigla me onako bunovna. Sretna ti Nova, mali moj, tako ti želim da u životu budeš sretan, da budeš voljen. Kada sve zbrojiš, samo se to računa.
Ovih dana toliko se naših majki, toliko se naših baka osjeća još usamljenije nego što su usamljene bez svojih najmiliji svakodnevno. Jer je advent, jer je Badnjaka, jer su kupile tradicionalni bakalar koji im sinovi toliko vole, a koji će ostati na štednjaku, skuhan za svaki slučaj, ako se ipak obitelj okupi.
A većina njih zna da neće.
U vašoj Hrvatskoj ja živim kao pas. Od prvog do prvog nastojim nekako prehraniti sebe i obitelj, živjeti kao čovjek ali ne ide. Moja obitelj. Išlo je dok mi nije ugašena firma, ista ona koja je u Jugoslaviji bila perjanica. Vodeća firma u državi. Trebao sam dobit stan, ali i tada je bilo guzonja, pa su ga dobili oni. Imam dva sina, srame me se. Oca beskućnika.
Guzonje.
Shvaćate sada tko sam ja? Ja sam Ivo Anić. Čovjek koji samo hoće pisati. I pisao sam proteklih deset godina, i sve što znam jeste to da mi je duša puna ovakvih toplih priča, i da bih vam ih mogao pričati u nedogled. Rekao mi je prijatelj pisac koliko se muči s pisanjem. Kako prekraja, reže, piše otpočetka. Sve što sam ikada napisao, bilo je na prvu. Bez vraćanja da prepravim. Beskrajno sam tim užasavao moje uzore i ovim im se putem ispričavam na tome.
Alternativni investicijski fond, koji će biti u vlasništvu Pave Vujnovca, namjerava sredstvima iz postojećeg Mirovinskog fonda, pošto svojih dovoljno nema, kupiti dionice Fortenove i time postati novi Ivica Todorić. Vujnović će, dakako, poput starog Gazde zaposliti tisuće novih robova i vremenom postati „strateški važan“ i „neophodan za funkcioniranje države“
Sada svi znamo – kmetstvo i seljaštvo ove zemlje – što nam je raditi. Ako nemate što svojoj djeci staviti na stol, a plemstvo i velikaši kupaju se u trudu vašeg znoja, netko vam je za to kriv. Ako vam zadnje što imate, svinju, da prehranite obitelj ubiju na vaše oči, netko treba odgovarati, jer ionako više izgubiti bogzna što i nemate
Povijest se ponavlja i ona je prošlost koja uvijek uđe na druga vrata u naš život. Kao i kukavice, naravno.
Mom Šilji bilo je, izgleda, dano previše. Previše u toj mjeri da je počelo da im smeta pa su ga poput Prometeja našeg doba okovali i ostavili lešinarima da mu kljuju jetru. Smetalo im je što su u jednom tako malom vremenskom prostoru, na takvoj jednoj maloj stijeni na Balkanu dozvolili toliko talenta, toliko kvalitete i toliko dobrote da je i za njihove standarde bilo previše
Iskreno ne znam čemu tolika halabuka na društvenim mrežama oko jedne tako vrijedne i nadasve korisne inicijative koja se pokrenula u jutarnjim satima na zagrebačkom Trgu bana Josipa Jelačića. Ako niste popratili, što ću vam ja kad ne pratite, grupa…
Hvalite me usta moja! Kada čujete tu zajebanciju u Dalmaciji tada znate da je upućena nekom tko sebi uspješno pripisuje riješene zadatke, a neuspjeh obično pripisuje nekom drugom. Atribucija u vlastitu korist, rekla bi struka koja se bavi egomanijacima, i…
Foto: Ivo Anić “Miljenka Smoju vrime pomalo vraća tu di mu je misto – u središte štorije o nama samima. Bija je red da konačno dobije i spomenik!” Dva puta sam pročitao ovaj naslov koji se nastavlja o “najvećemu novinarskom…
