Unatoč snažnom protivljenju pravnih stručnjaka, organizacija civilnog društva i istaknutih jevrejskih intelektualaca i organizacija, njemački Bundestag usvojio je spornu rezoluciju protiv antisemitizma koja se iznimno restriktivno odnosi prema bilo kakvoj kritici izraelske politike
U licemjernom svijetu koji je sve više imun na nepravde i koji je zaboravio osnovna načela ljudskih prava, priče ovih žena nose snažnu opomenu za cijelo čovječanstvo. Žene koje se svakodnevno suočavaju s traumama, strahom i gubitkom utjelovljuju izvanrednu hrabrost i nepokolebljivu volju za preživljavanjem, čak i kada se čini da ih je cijeli svijet zaboravio. One su simbol otpora i borbe za dostojanstvo u uvjetima koje je teško zamisliti.
Rešenje sukoba nikada neće biti vojno. Krv bespotrebno nastavlja da se proliva na svim stranama, kao i patnja i horor otetih, njihovih porodica, evakuisanih Izraelaca i sa njima tri miliona raseljenih ljudi u Gazi i Libanu koji besciljno lutaju, bez sadašnjosti i budućnosti.
Izraelska vlada vrši napade na škole, univerzitete, biblioteke, arhive, kulturne centre, spomenike baštine, džamije i crkve. Ubijani su profesori i nastavnici, zajedno sa njihovim učenicima, a često i čitavim njihovim porodicama. U međuvremenu, pod okriljem sukoba u Gazi, izraelski doseljenici, zaštićeni vojnicima IDF-a, iseljavaju Palestince iz domovine njihovih predaka direktno kršeći svaki princip međunarodnog prava.
Najmanje 15 ljudi je ubijeno, a deseci su ozlijeđeni jučer navečer u izraelskom bombardiranju škole pretvorene u sklonište za raseljene Palestince u kampu Nuseirat u središtu Pojasa Gaze, priopćila je lokalna Civilna obrana, a čelnik Svjetske zdravstvene organizacije izvijestio da su uspjeli doći do dvije bolnice.
Tragedija je u tome što Izrael, proistekao iz evropskog osećaja krivice posle Holokausta, sada postaje simbol evropskog ugnjetavanja i kolonizacije. Preživelima iz genocida Evropljani su dali zemlju koju su drugi ljudi već vekovima naseljavali. To je taj prvobitni greh koji, još neokajan, ne dopušta da se tišina i mir spuste na bliskoistočni front.
Povijesno je 7/10. važniji i bitniji u određivanju budućnosti svijeta nego što je bio 9/11.
Prošlotjedno izraelsko ubojstvo čelnika Hezbolaha Nasrale gurnulo je Bliski istok na rub. Izrael je započeo ograničenu kopnenu invaziju na Libanon, Iran je izveo ozbiljniji raketni napad na Izrael, dok izraelski radikali i američki neokonzervativci zastupaju totalni rat.
Samo što većina Izraelaca još nije pojmila dimenzije poraza u Gazi. Oni nisu stigli ni do očiglednog zaključka da bi bilo bolje da Izrael nije ni ušao u taj rat, a već hrle ka libanskom Sidonu. Kao i u slučaju s Rafijahom – nema protivljenja. Ljudi demonstriraju, ali ne protiv rata.
Zemlja je bila mnogo više šokirana (nečuvenim) hapšenjem mlade Jevrejke koja je na telavivskoj plaži bacila pesak na Itamara Ben-Gvira, nego pucnjavom u kojoj je ubijena nejevrejska demonstrantkinja, prožeta visokim etičkim vrednostima ništa manje od devojke iz Tel Aviva.
Kad nešto ima tako pretencioznu odrednicu kao što je „saga“, mora se nekako spomenuti i čabar. Furiosa je nešto kao inter-prequel (prethodno-između), priča o liku Imperator Furiosa iz Puta besa (2015) u njenoj teškoj i žalosnoj mladosti. Bude li sreće, napraviće se i filmska priča o njenoj strini. Žanr koji završava kao cucla za male dizelaše više nema perspektive zbog nekoliko razloga, zbog kojih se jedino može, u smislu opomene, gledati ovaj film.
Iznenađenje, iznenađenje. Nasilni otpor Palestinaca na Zapadnoj obali je promolio glavu. Ljudska čudovišta su se probudila i krenula da se raznose pomoću eksploziva. Teroristi samoubice su se vratili u naše živote, a armija izraelskih analitičara ima za to naučno objašnjenje: u pitanju je iranski novac. Bez njega bi Zapadna obala bila mirna, ljudi su spremni da se ubiju da bi dobili novac. To je ta iranska hobotnica.
