Oznaka kultura sjećanja

Prostori nade, solidarnosti i otpora

Početkom devedesetih, zalazak sunca obično je značio da svi moramo biti zatvoreni u svojim domovima. Lupanje o šerpe i zveckanje ključevima s prozora i balkona, poput zatvorenika, činilo nas je prisutnima tokom policijskog časa, koji je trajao od 7 uveče do 7 ujutru u militarizovanom gradu Prištini. Ponekad bismo tačno u 19:30, u vreme glavnih večernjih vesti, gasili sva svetla u kućama u znak protesta protiv propagande srpskih državnih medija, naročito nakon što su gotovo svi albanski mediji, osim jednog, bili ukinuti. Ove simbolične protesne geste činile su nas vidljivima, jačale osećaj uzajamne pripadnosti i oslobađale nagomilani bes.

Ahmići and Trusina: How Should Sites of Suffering Be Commemorated?

The conflict between the Army of the Republic of Bosnia and Herzegovina and the Croatian Defence Council (HVO) resulted in a new and even bloodier period of war in Bosnia and Herzegovina. New front lines, mostly in Herzegovina and Central Bosnia, appeared, followed by new concentration camps, ethnic cleansing and new war crimes against civilians and prisoners of war on both warring sides. The two most notorious sites of suffering, where people were killed or imprisoned during this conflict, are certainly Ahmići near Vitez, a site of crimes against Bosniaks, and Trusina near Konjic, a site of crimes against Croats. Both war crimes happened on the same day, with an insignificant time difference.

Ahmići i Trusina: Na koji način obilježavamo mjesta stradanja?

Sukob koji je vođen između Armije RBiH i HVO-a donio je sa sobom novu i krvaviju epohu rata u Bosni i Hercegovini. Novi frontovi, uglavnom u Hercegovini i srednjoj Bosni, bili su otvoreni, a sve to pratilo je otvaranje novih koncentracionih logora, etničko čišćenje i novi ratni zločini nad civilima i zarobljenim vojnicima obiju zaraćenih strana. Najpoznatija dva mjesta stradanja koja su proizašla iz ovog sukoba su svakako zločini nad Bošnjacima u Ahmićima kod Viteza i nad Hrvatima u Trusini kod Konjica. Oba ratna zločina dogodila su se na isti dan, s neznatnom vremenskom razlikom.

Politika sjećanja i kako je preživjeti

Ako smo išta mogli naučiti iz prošlih vremena, onda je to činjenica da ćutanje o reviziji istorijske naracije i nametanju lažnih i mitologizovanih matrica razvoja ima jednako štetni efekat kao i očigledna laž o dešavanjima iz prošlosti koja se svakodnevno plasira žednim konzumentima

Džemil Hodžić: Zašto ne mogu gledati Sarajevo sa brda?

Nedavno je snimljen dokumentarni film “To my brother”, zasnovan na istinitoj priči Džemila Hodžića, kojem mu je snajperski hitac 3.maja 1995.godine ubio starijeg brata Amela. Džemil je ostatak života posvetio traženju fotografija brata, skupljanju priča i fotografija druge djece koja su ubijena tokom opsade Sarajeva. Sve je rezultiralo snimanjem filma, koji je posvećen njegovom bratu. Sa Hodžićem smo razgovarali o filmu, ali i projektu Sniper Alley, te suočavanju sa ratnim posljedicama i borbi protiv kulture zaborava.

Branko Ćulibrk: Mladi ljudi su izgubili nadu u prosperitet ove države

"Mislim da se unazad 30 godina, koliko traje taj proces suočavanja s prošlošću, zaista kod ljudi stvorio jedan ogroman umor, a da oni apsolutno nisu svjesni koliko se ustvari eksploatisala ta tema suočavanja s prošlošću od političkih elita koje najviše koriste upravo ova pitanja iz prošlosti da bi se manipulisalo masom i da bi se ljudi na neki način stavljali pod kontrolu", naglašava Branko.

Paviljon 22

I nema tamo makar sitnog znaka sjećanja na žrtve, ne, Paviljon 22 danas je Laser tag arena, igraonica naime koju reklamira čak i zagrebačka turistička zajednica. Jedna se zlokobna „igraonica“ živim ljudima pretvorila, eto, u radosnu igraonicu laserima, komercijalna je boja novca prekrila tragove krvi i zločina. Kultura sjećanja? Ne, nego odvratno, kolektivno ironiziranje povijesti

Sead Turčalo: Budućnost Balkana ovisi o kulturi sjećanja!

Sead Turčalo dekan je Fakulteta političkih nauka u Sarajevu. Objavio je desetine naučnih istraživanja sam ili kao koautor, uključujući i Studiju socijalne deformacije u akademskoj kulturi (autori: Nerzuk Ćurak, Haris Cerić i Sead Turčalo). Njegovim dolaskom na čelo fakulteta Političkih nauka kreće strelovita reforma fakulteta…

SADRŽAJ
INFORMACIJE
DRUŠTVENE MREŽE
Facebook Twitter Instagram Youtube

© Copyright 2010-2023 tacno.net. Sva prava zadržana.