Putinizam je osuđen na propast, jer je neprijatelj slobode, jer je neprijatelj demokracije. Ljudi su to konačno shvatili. Napao je slobodnu, demokratsku zemlju, jer je slobodna i demokratska. On je taj koji je osuđen na propast, jer je svijet slobode i demokracije veći nego njegov mračni, odurni brlog. Osuđen je na propast, jer želi novi srednji vijek, oslonjen na korupciju, laž, gaženje ljudske slobode. Jer je on – prošlost. I mi trebamo učiniti sve da to čudovište jednom zauvijek i ostane prošlost
Liberalna (parlamentarna) demokracija i sekularizacija zapravo se podudaraju, nema jedne bez druge. Otuda usidrenost modernih ustavnih demokracija u laicizmu, umjesto u klerikalizmu, što ga Katolička crkva, primjerice, nametanjem upisa ”Boga” u preambulu ustavnog ugovora Evropske unije, nastoji svagda iznova intronizirati.
Kada će teolozi postati svjesni koliko abortusa, čedomorstava i samoubojstava ima Katolička crkva na savjesti zbog svojega vjekovno zagriženog osuđivanja ”nezakonitih majki”? I drugo: Kad će oni liječnici koji tako zloupotrebljavaju liječničku etiku spoznati da time najveću štetu čine svojem autoritetu i autoritetu liječnika uopće?
Kršćanske crkve od sama su početka okrivljavale Židove ne samo za Isusovu smrt na križu, nego su im i prebacivale da su svojom nevjerom spriječili veličanstveno djelo Božjeg iskupljenja i konačan povratak Mesije sudnjeg dana.
I onda se nužno javlja problem Evrope. Nikad se o tome nije tako malo govorilo. Znak strašne kulturne i političke degradacije. Ali to je također simptom velike dezorijentiranosti koja pogađa i Evropsku uniju koja se čini kao da se raspada i definitivno gubi svoje ciljeve pod udarima rata i posvudašnjeg napredovanja krajnje desnice.
Mogli bismo reći da je ubojstvo sredstvo što ga ne može posvetiti ili opravdati nijedan cilj, da je sredstvo koje unaprijed devalvira svaki (koliko god dobar) cilj. No, da li je ubojstvo, koje je neodvojivo od ubijenog, uopće sredstvo? Može li ikad postati sredstvom – života? Ne. To znači da ni život nije sredstvo, štoviše, život nije ni cilj. Svaki cilj što ga odaberemo u životu je životni cilj, ali nijedan nije cilj života
Svaka suverena država virtualno i a priori u stanju je zloupotrijebiti vlastitu moć i prekršiti međunarodno pravo, kao i bilo koja država-protuha. Država-protuha, drugim riječima, čuči u svakoj državi.
U središtu više ne bi smio biti ni odgoj za bogobojažljivost ni odgoj za čovjekovo herojstvo, ni odgoj koji odgaja čovjeka u službenika Boga, ni odgoj koji odgaja čovjeka u Gospodara svijeta, nego odgoj za suštinsku dopustivost. Odgoj za otvorenost spram svijeta, svijeta kao prostora bivstvovanja.
Jer etička je činjenica da dobro i zlo i nisu jedno te isto i da zlo-čin postoji samo kao čin zla. Čovjekov čin, ne čin prirode ili čin povijesti. Bit čovjekova čina jest da je slobodan, da se unatoč svim mogućim okolnostima i uvjetima čovjek naposljetku za njega odlučuje sam: po svojoj savjesti, u skladu s njom ili protiv nje
Službena statistika 16 mjeseci nakon početka ruske vojne operacije u Ukrajini glasi: najmanje 62 tisuće mrtvih, šteta od 411 milijardi dolara, vojna pomoć SAD-a i EU-a od 76 milijardi dolara i pet rundi mirovnih pregovora – niti jedna u prošloj godini
Tomaž Mastnak – Foto: Sanje.si To više nije vijest, ali ostaje dan nacionalne sramote koji se ne smije zaboraviti. Riječ je o posjetu slovenskog premijera Roberta Goloba Kijevu. Što ga je tamo gonilo? Čuo sam mišljenje da je možda pokušao…
Zato zakonsko priznanje istospolnih brakova i istospolnih obitelji (s pravom usvajanja djece) nije nikakvo nasilje nad kršćanskim vjernicima. Ono samo potvrđuje građansku slobodu, nikoga ni na što ne sili, a nekmoli prisiljava. Ni pravno ni etički. Pretpostavka je slobodna savjest i na njoj zasnovana slobodna odluka, taj temelj čovjekova dostojanstva
