Od autoritarnog nazad ka liberalnom populizmu
„Jedina prava nacionalna autonomija je sloboda pojedinca protiv države i društva. 'Raslojenost' života i ekonomije nužno vodi u međusobnu borbu nacija.“ (Ludwig von Mises)
Oznaka Nedžad Bašić
Vladari i bogovi umiru sporo: Filozofija autoritarnog populizma i slobode čovjeka
„Onaj koji kontroliše strah u društvu kontroliše cijelo društvo.“
(Hobbes)
Kontrolirani sukob između autoritatizma i demokratije
Filozofija ove globalne populističke inkluzivne autoritarne multi-imperijalne strukture svodi se na politiku održivog balansa između minimuma indeksa demokracije i maksimuma indeksa autoritarizma, što će voditi čovječanstvo u eru „kontroliranih integrirajućih sukoba“ kroz koje će se definitivno profilirati sudbina homo sapiensa u ovom mileniju. Taj novi globalni „kontrolirani integrirajući konflikt“ između demokracije i autoritarizma sve se oštrije iscrtava na horizontima čovječanstva u ovom stoljeću.
Pod nadstrešnicom studentske pobune
U toj psihološkoj igri ratni logori i stratišta masovnih i brutalnih egzekucija pretvaraju se u svetilišta, zločin se pretvara u svetost, a najbrutalniji zločinci proglašavaju se herojima i svecima. Tako „uzvišeni zločin“ postaje djelom „etničkog identiteta“, koji definiše „zločin kao nužnost“, što izaziva nesigurnost žrtve u efekat „pobune“, što menja odnose između zločina i žrtve, s čime „etnički zločin“ izrasta u inspiraciju „univerzalnog zločina“, šutnje i pokornosti.
Nemoć autoritarnog populizma
“Ako ljudi žele promijeniti svijet, moraju ga graditi na onome što je postao, a ne na onome što je možda nekada bio.” (Walter Scheidel)
Autoritarni svijet laži i straha
21. stoljeće je stoljeće novih imperijalnih tendencija i kontrolisanih ratnih razaranja, sa novom nepodnošljivom mržnjom prema čovjeku i njegovim pravima i slobodama. 21. stoljeće je stoljeće novog globalnog saveza između kulture laži i nove strukture straha, koje izviru iz supersonične mržnje prema svemu što čini ili bi moglo učiniti čovjeka otpornijim i rezolutnijim prema njihovoj malignoj ideologiji i razarajućem političkom programu, u kojem bi čovjek bio gurnut na sam rub njegovog opstanka.
Sigurnosna dilema u multietničkoj zajednici
Pitanje koji participant manje ili više poštuje ili nepoštuje principe ljudske dobrobiti (Human Well-Being Principles (HWPs) je tehničko pitanje koje riješava međunarodna zajednica u ovisnosti od historijskih okolnosti i pravno-političke situacije u datom slučaju.
NOVI SVIJET U POKRETU(III): Doktrina kreativne modernosti
Nezainteresiranost ili nemoć vlada i vladajućih elita da definitivno pronađu izlaz iz depresivne ekonomske stvarnosti, da uspostave efektan mehanizam zaustavljanja kriminalne korupcije, koja sve više zahvata i najviše institucije vlasti, da smanji nezaposlenost, da zaustavi imgrantski talas i da onemogući dalji rast razlika između bogatih i siromašnih, učinit će glavno pogonsko gorivo za populističke grupe koje danas nošene idejama autoritarnog populizma kreiraju novu političku scenu u međunarodnim odnosima.
Novi svijet u pokretu (II): Doktrina kreativne modernosti
Za autoritarne populiste svaka ideja univerzalnog razvoja, globalnih tehničkih, poslovnih, moralnih ili pravnih standarda nije ništa drugo nego platforma tehnološkog imperijalizma koji nameće nejednakost i privilegije u korist internacionalnih sistema vrijednosti.
Novi svijet u pokretu: Doktrina kreativne modernizacije
Ako se u današnjem svijetu pomjerimo korak bliže filozofskim raspravma između Hobsa (Hobbes), Loka (Lock), Monteskijea (Montesquieu), Rusoa (Rousseauu), vidimo da se prirodna prava čovjeka na život, slobodu i vlasništvo sve više utapaju u “duh zakona”, po kojem se svaki čovjek rađa slobodan, a svuda ostaje u okovima, u kojima se svako njegovo dostojanstvo i moral grubo brišu i nestaju u apsolutnoj moći vladara protiv koje niko nema moć pobune.
Manipulacija u tri čina
U toj potrazi za velikim “nacionalnim” podvizima osjeća se ludost i iščašenost u svakom činu predstave, gdje nepismene budale, pokvarenjaci i kriminalci postaju idealisti, romantičari, zanesenjaci, vitezovi, borci za pravdu, slobodu i čast njihovih izmaštanih “dama” (nacija), prema kojima su kao pubertirajući adolescenti grubi, cinični i bezosjećajni zavodnici. Oni agresivno ističu svoje erotično-seksualne potrebe, s čime se pojačava njihova patološka potrebu za mržnjom, vladanjem i moći, što čini tragiku ove pozorišne predstave još ogavnijom i mučnijom.
Nedžad Bašić: Mržnja i zločin kao uzvišeni čin identiteta
Javna manifestacija podržavanja zločina protiv čovjeka čini najveći moralni sunovrat homo sapiensa na samom početku 21 stoljeća.