Ono što se dogodilo ovih dana vjerojatno će ući u povijest kao najimpozantnije „izvanredno stanje”, najsmrtonosnija suspenzija demokracije u Evropi. Sve donedavno, usprkos svim najnegativnijim signalima, bilo je teško, čak i za najveće pesimiste, zamisliti takav epohalni zaokret koji nosi potpis Ursule von der Leyen.
Bosna i Hercegovina dobila je snažnu podršku članica Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda na neformalnim konsultacijama tog tijela, sazvano na zahtjev Ruske Federacije, izvijestio je Al Jazeerin reporter Ivica Puljić.
Do sada su se taktički interesi Rusije i Kine u centralnoj Aziji poklapali. Međutim, u budućnosti bi moglo doći do napetosti.
Čak i ovakva, birokratizirana, uhljebnička, shizofrena Europska unija najbolje je što se našem kontinentu dogodilo nakon poraza Napoleona i stogodišnjeg mira zvanog Pax Britannica. No, Europa je ostala bez skrbnika pa će vođe država morati odlučiti kako dalje.
Ako krešendo beogradskih demonstracija ne bude opći, zajednički zahtjev za povijesnim odustajajem Beograda od Bosne i Hercegovine, s jasnim i razgovjetnim retoričkim figurama koje nam dozivaju sliku da je Bosna za Srbiju, recimo, Holandija, da Republika Srpska nije ratni plijen Srbije, da se Srbija odriče svih nacionalističkih aspiracija, da je RS unutrašnja pokrajina Bosne baš kao što je Vojvodina unutrašnja pokrajina Srbije, uz prevođenje takvih zahtjeva u prijateljsku politiku spram Bosne i Hercegovine, dakle, ako na kraju svih protesta za bolji život oslobođen AV terora, ne bude Bosna kao univerzalna srpska riječ za konačno odustajanje od hegemonije, džaba smo krečili.
Mnogi Ukrajinci oduvijek su imali ambivalentan odnos prema najistočnijem dijelu zemlje. Uprkos tome, oni činjenicu da Rusija ondje nastavlja napredovati vide kao katastrofalan gubitak.
Nakon ruske agresije na Ukrajinu, iz Rusije je krenuo novi masovni talas emigracije, a među emigrantima su se našli i brojni umetnici, pisci i intelektualci. Neki su Rusiju napustili i ranijih godina, bežeći od Putinove diktature i nepodnošljive društvene atmosfere koja odiše ropskom pokornošću hazjajinu.
O namjerama Moskve u Bosni i Hercegovini. O Zapadu
Rusija i Sjeverna Koreja produbljuju svoje odnose. To se ne tiče samo Vašingtona nego stavlja i Peking pred dilemu.
Mirovna konferencija u Švicarskoj dala je prilično mršave rezultate. Poseban su razlog za to dva nespojiva cilja.
Društvo u Rusiji je danas užasno homofobno. Tako za Radio Slobodna Evropa svoju domovinu opisuje Dmitri, 28-godišnji Rus koji boravi u migrantskom centru pored Sarajeva. Rusiju je, priča, zauvijek napustio sredinom aprila.
Na naslovnoj strani hvaljenog ruskog nezavisnog lista Nova gazeta 25. februara 2022. osvanuo je naslov „RUSIJA BOMBARDUJE UKRAJINU“. Ljudi koji čitaju The New York Times ili gledaju BBC već su znali ono što je za većinu u Rusiji bila novost. Tih poslednjih dana februara zapitkivala1 sam ljude u Sankt Peterburgu – prijatelje, poznanike, nepoznate kelnere i prodavačice – „Šta mislite, da li mi bombardujemo ukrajinske gradove? Da li granatiramo Kijev?“ Oni koji su imali prijatelje ili porodicu u inostranstvu obično su odgovarali potvrdno. Oni koji nisu, govorili su ne, naravno da ne, kakva luda ideja.