Foto: šg
Ne postoji Srbin kojeg Haški sud neće osuditi. Haag odiše silom, arogancijom i nepravdom. Sve je promašeno onim što se Tribunalom htjelo postići. To je izjavio predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik 31. svibnja, komentirajući pravomoćnu presudu na petnaest godina zatvora načelniku Službe državne bezbednosti (DB) MUP-a Srbije Jovici Stanišiću i čelniku Druge uprave DB-a Franku Simatoviću.
Zadovoljan sam sastancima. Atmosfera koja postoji obećava. To je dan kasnije, 1. lipnja, izjavio isti taj Dodik, poslije sastanka čelnika vladajuće koalicije BiH, na kojem je sudjelovao s predsjednikom HDZ-a BiH Draganom Čovićem i SDP-a BiH Nerminom Nikšićem.
“Ta tema je kompletno promašena”, izjavio je gradonačelnik Mostara Mario Kordić 31. svibnja, komentirajući na sjednici mostarskoga Gradskog vijeća inicijativu SDP-a BiH o prekidu gradnje Muzeja HVO-a na Heliodromu. “Razočaran sam što je uopće krenula ta inicijativa od strane SDP-a da se tu ne izgradi muzej. (…) Radi se o čistom politikantstvu od strane SDP-a koji žele od toga napraviti političku temu”, tvrdi političar koji pretendira da ga bivši logoraši Heliodroma smatraju i svojim gradonačelnikom.
Energija koja postoji unutar koalicije dobra je i obećava. Od toga će svi građani imati koristi, rečeno je dan kasnije, 1. lipnja, poslije sastanka čelnika vladajuće koalicije, na kojemu je predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović sudjelovao s Miloradom Dodikom i predsjednikom SDP-a BiH Nerminom Nikšićem. Čović je još dodao kako su se dogovorili “da daju po jednu osobu koja bi radila na pripremi Izbornog zakona”.
Istog dana, 1. lipnja, kada su Čović, Dodik i Nikšić u Mostaru izražavali oduševljenje ugodnom atmosferom u vladajućoj koaliciji, u Banja Luci, na konferenciji o kriminalizaciji klevete i registru nevladinih organizacija koje Dodik uvodi u Republici Srpskoj, novinari, aktivisti i inozemni dužnosnici upozoravali su na razoran učinak što će ga ti instituti autoritaritarizma polučiti u ionako nedemokratskom režimu Republike Srpske.
Dan kasnije, 2. lipnja, ozbiljno je napukao SDP BiH: bošnjački član Predsjedništva BiH, SDP-ov Denis Bećirović, zatražio je od Europske unije da uvede sankcije Miloradu Dodiku, jer “otvoreno provodi antidržavnu i antizapadnu politiku”.
U samo tri dana, kontradiktorne i kaotične izjave najviših ljudi u državi ilustriraju vrijednosni i politički vještičji kotao u kojemu vrije Bosna i Hercegovina. U posljednjih trideset godina vjerojatno nije bilo veće etičke i političke pomutnje iza kulisa političke stabilnosti koje se trudi sklepati vladajuća koalicija u BiH.
Ne vrije, međutim, samo Bosna i Hercegovina: Kosovo, Crna Gora, Srbija… Nasilje, masovni prosvjedi, neizvjesnost puna tenzija. Prejednostavno bi bilo uvijek iznova ponavljati provjerenu dijagnozu: da je sve to, ovako ili onako, posljedica permanentnog odbijanja Srbije da postojeće državne granice prihvati kao trajne, pa da aktualni problemi i u BiH, i na Kosovu, i u Crnoj Gori – pa čak, na razini tragičnih posljedica kolektivnopsihološke traume, i u samoj Srbiji – ovako ili onako proizlaze iz velikosrpstva, tog temeljnog, prvog uzroka svih problema na Balkanu. Bilo bi to djelomično točno, ali stvari nigdje više nisu tako jednostavne.
Nisu jednostavne u Bosni, jer kako je moguće da mostarski gradonačelnik nominalno proeuropskog HDZ-a BiH s toliko bešćutnog cinizma brani gradnju Muzeja HVO-a na nekadašnjem logoru Heliodrom? I kako je moguće da predsjednik SDP-a BiH s toliko zadovoljstva surađuje s Miloradom Dodikom, koji svoj velikosrpski program nije promijenio ni za milimetar? Nisu stvari jednostavne ni u Crnoj Gori, jer kako je moguće da civilizacijska i društvena slika tog društva pokazuje mnogo nijansiranije podijeljenosti od onih jasnih, starih i prepoznatljivih – na državotvorne, prozapadne Crnogorce i anticrnogorske, prosrpske crnogorske Srbe? Nisu stvari više jednostavne čak ni na Kosovu, gdje premijer Albin Kurti, s pravom ili ne, očito gubi podršku čak i dosadašnjih neupitnih saveznika, Sjedinjenih Američkih Država?
U jednu riječ: poslije dvadesetak godina koliko-toliko razgovijetnog prozapadnog političkog smjera, koji je diktirala EU uz jasnu podršku SAD-a, i koji su, barem nominalno, slijedile političke elite država bivše Jugoslavije, homogena se slika raspala, i danas živimo u novome balkanskom vrijednosnom i političkom kaosu, u kojemu istodobno djeluju uzajamno kontradiktorne politike i poruke. Povratak agresivnoga ruskog velikodržavlja na tlo Europe, s tenkovima i raketama koje uništavaju Ukrajinu, očito razara i nadasve krhak poslijeratni politički provizorij Balkana – a to je itekakav razlog za veliku zabrinutost.
Razlozi za zabrinutost rastu i zato što uloga Hrvatske, jedine članice EU u poslijeratnom peterokutu Balkana, nije ništa konzistentnija, ništa pouzdanija, od aktualne zaglušujuće regionalne kakofonije. Ovisno o tome kojeg hrvatskog političara slušate, takvu ćete politiku, posve različitu jednu od druge, moći naslutiti. Mostarski gradonačelnik Mario Kordić, dapače, sam po sebi odašilje kontradikcije: govori o multietničkom gradu i nacionalnoj harmoniji, a zagovara gradnju muzeja HVO-a na mjestu logora za Bošnjake i posprdno govori o Mostarcima koji zahtijevaju obnovu Bogdanovićeva Partizanskog groblja. Hrvatski premijer Andrej Plenković, pak, pokušava odašiljati umjerene poruke, i tek treba vidjeti što će se dogoditi na zajedničkoj sjednici hrvatske Vlade i Vijeća ministara BiH 20. lipnja u Zagrebu, koju je Plenković hvalevrijedno inicirao. Ali, Plenkoviću iza leđa uvijek se nazire njegov politički alter-ego, agresivni i za svađu uvijek raspoloženi hrvatski predsjednik Zoran Milanović. Ministar vanjskih poslova Goran Grlić Radman, pak, doći će neki dan u Stolac, na komemoraciju za blajburške žrtve koja je, svojim očitim revizionizmom, provokacija sama po sebi. Pritom će Radman, zajedno s drugim govornicima, o Bleiburgu govoriti kao da prethodne četiri godine nikada nije ni bilo. Takvi političari – nedosljedni, neprincipijelni, neodgovorni – i takva članica EU, nisu i ne mogu biti eliksir koji će razbistriti kužni politički kotao Balkana. Štoviše, u tom kotlu oni su jedan otrov više.
