Šta je razlog da diplomirana pravnica po vokaciji, bivša novinarka u oblasti umjetnosti i kulture, koja danas tumači i primjenjuje zakone i pravila iz oblasti telekomunikacija, u pedesetoj godini života, objavi zbirku poezije?
Kada čitate i pišete godinama, doslovno od učenja abecede, kada vam je to odmor za dušu i auspuh za sve toksine koje nakupite u svakodnevnoj vožnji životnih obaveza i neminovnih iskušenja, onda je dovoljno da sretnete osobu koja vas kao takvu poznaje i da vas upita Kada će ta knjiga? Tako sam prošle godine u šetnji sa suprugom Muhamedom srela našeg književnika Fahrudina Kučuka, koji me doslovno naružio što ne objavim moje pjesme i probudio je želju u meni da krenem sa tim. Onda sam nekoliko pjesama poslala dragoj prof. Jasminki Šipki koja me nakon toga nazvala na telefon i rekla da ne smijem to čuvati samo za sebe i da pjesme moram objaviti – jučer. Selektovala sam pjesme, poslala ih naravno Fahrudinu Kučuku, koji je, kao što rekoh, bio sevep svemu te umjetnici i književnici Indiri Kučuk Sorguč, mojoj urednici u dnevnim i sedmičnim novinama u kojima smo nekada zajedno radile, pa je sasvim prirodno moja želja bila da njih dvoje budu recezenti. Stigle su sjajne recenzije i moj poetski prvijenac „Tabakera“ ugledao je svjetlo dana početkom ove godine, a sarajevska promocija je bila 28. februara u prepunom amfiteatru Doma mladih Skenderija. Te večeri se desio stampedo emocija u Skenderiji, jer su promociji prisustvovali naši divni plivači, sportisti Ismail Barlov i Ismail Zulfić, kojima sam posvetila pjesmu „Ribice“ te njihov trener, plemeniti čovjek Amel Kapo. Ne mogu vam riječima opisati tu energiju, taj pijetet koji je zavladao prostorom i među prisutnima kada su oni došli i kada je prof. Šipka pročitala pjesmu posvećenu njima. Zatim posebno sam bila počastvovana činjenicom da su promociju svojim prisusutvom uveličali i nasljednici ličnosti o kojima sam pisala, dr. Merdina, kćerka Asima Ferhatovića Haseta, Oro, sin Nedžada Ibrišimovića, Borjana, Dajana i Miana, supruga i kćerke Želimira Vidovića Kelija, Amar, sin Ivice Osima. Sve je posebno začinjeno divnom muzičkom pratnjom profesora klavira Adisa Vuge i vanserijskom vokalnom izvedbom umjetnika Latifa Močevića, koji je na kraju promocije u glas sa svim prisutnim pjevao „Sarajevo ljubavi moja“. I danas su mi pred očima sjetna draga lica ljudi koji su bili na promociji i koji u glas pjevaju tu bezvremensku pjesmu.
Foto: Muhamed Bikić
Zbirka poezije „Tabakera“ ima neobičan i intrigantan naziv. Zašto – „Tabakera“? Sigurno su zanimljivi komentari zbog tog naziva…
Da, komentari su zanimljivi i svi me pitaju zašto se knjiga zove „Tabakera“, a oni koji me malo bolje poznaju mogu i naslutiti. Taj naslov smo izabrali jer ima višestruku poruku djevojački se prezivam Tabaković, nadalje tabak je jedinica za mjeru papira, potom tabakera je predmet koji podsjeća na prošlost i koji dijelite, gustirate obično uz kafu, sami ili sa dragim osobama. E tako sam zamišljala svoju „Tabakeru“, da se uvijek može ćejfiti, kući uz kafu, u biblioteci, na klupi, u tramvaju… Mislim da je to dodatno postignuto, ta ekspresija „Tabakere“, sjajnom naslovnicom koju je naslikala draga umjetnica Dobrislavka Boba Vuga. Nisam željela da „Tabakera“ bude eksponat u polici, nego nešto blisko, što možete nositi u tašni, u ruci i uvijek otvarati, čitati, podsjećati se i sjećati svih likova, mjesta i događaja koji su izrezbarili „Tabakeru“.
Foto: Muhamed Bikić
Šta sve krije „Tabakera“?
Zbirka poezije „Tabakera“ podijeljena je u četiri tematske cjeline Gdje smo?, (O)sjećanja, Velikani i Present bez perfecta, kroz koje opisujem galeriju čitaocima znanih i neznanih likova, poput članova moje porodice, akademika i književnika Abdulaha Sidrana i Nedžada Ibrišimovića, prof. dr. Ismeta Gavrankapetanovića, generala Jovana Divjaka, majke heroine Halide Bojadži, Adnana Midžića sa Trga heroja, kao i likove i događaje iz dokumentaraca Keli, Kinđe, Hase, Olimpijada u Sarajevu, Leptiri bez krila, Željina stotka, Bulevar Ivice Osima, u rimama opisujem našu domovinu, kroz gradove i rijeke koji su me inspirisali, te vrijeme u kojem danas živimo, posao kojim se danas bavim.
Kako ste pomirili pjesnika i pravnika u sebi?
Nisam ih mirila, međusobno se tolerišu i uvažavaju (smijeh), a često jedno drugom budu inspiracija. Tako na primjer pjesnik u meni piše o vječnim inspiracijama Mostaru i Neretvi, a pravnik u meni kroz rimu piše o normi i sankcijama, o aplikacijama, o backupu. Veoma mi je interesantno kako je recezentica Indira Kučuk Sorguč, između ostalog, napisala u svojoj recenziji „Tabakere“ i tu se možda krije na vaše kako sam pomirila pjesnika i pravnika u sebi, da „običan čitatelj kada bi neke pjesme čitao izolirano od knjige, ne bi mogao zaključiti da su pjesme kao naprimjer “Život”, “Dedo”, “Smrt” i “Umjesto recenzije” djela istog autora“. Na promociji je rekla da četiri cjeline „Tabakere“, kao da su pisale četiri različite osobe. Ja to doživljavam kao kompliment, kao jedno lirsko bogatstvo na koje sam ponosna i koje me možda izdvaja od drugih autora. Jer imam taj dar od Boga da inspiraciju, doslovno, nalazim u svemu, možda u nekim svarima koje drugi ni ne primjete. I kada mi se desi ta inspiracija ne mogu da je zaustavim, kao lavina.
Kako i kada najčešće su nastajale i nastaju pjesme koje pišete?
Nastaju upravo u toj lavini inspiracije koja nema pravila. Možda zato sve svoje pjesme sam pisala i pišem u „My notes“ u telefonu, jer mi je on uvijek pri ruci. Neke pjesme su nastale noću, kada svi spavaju, neke tokom pauze na poslu ili u povratku sa posla, neke dok gledam TV, neke dok mi je suprug Muhamed, inače sportski novinar, pričao o slavnim sportistima o kojima je pravio filmove ili sa njima radio intervjue. Recimo, pjesma o Neretvi je nastala prošle godine dok sa sjedila uz tu smaragdnu čudesnu rijeku i pila kafu. Jednostavno gledala sam Neretvu, slušala njen žubor, gledala odsjaj mostarskih munara na njenoj površini i nastala je pjesma.
Foto: Muhamed Bikić
Šta možemo očekivati na mostarskoj promociji „Tabakere“, koja je najavljena za 23. maj u 19 i 30h, u Narodnoj biblioteci Mostar (Odjeljenje Luka), u organizaciji Naodne biblioteke Mostar?
Prije svega se želim zahvaliti direktoru Omeru Mičijeviću, koji je prepoznao moju poeziju i pozvao me u grad koji je uvijek za mene bio inspiracija. Dakle, možemo očekivati puno emocija koje u svakome izaziva sam Mostar, za koji me vežu posebne emocije jer moj sin Hamza ovdje završava Fakultet informacionih tehnologija, a knjigu će promovisati i pjesme čitati uvažena prof. Jasminka Šipka, koja svojim načinom interpretacije poezije stihovima daje posebnu dimenziju. Za Mostar smo pripremili i svojevrstan ekluzivitet, jer planiramo pročitati i nekoliko novih pjesama vezanih za ovaj grad, njegove znamenitosti i poznate ličnosti iz oblasti nauke, politike i sporta, a koje sam napisala nakon „Tabakere“ i koje će biti dio moje nove zbirke poezije koju pripremam, pod nazivom „Sredinom“. Time ćemo najaviti i nastavak „ekranizacije“ moje poezije, jer nedavno je na Federalnoj televiziji bila premijera dokumentarnog filma „Bulevar Ivice Osima“, autora Muhameda Bikića, u kojem prof. Šipka na kraju interpretirala moju pjesmu „Štraus“, posvećenu legendarnom Ivici Osimu, a koja se nalazi u „Tabakeri“. Muhamed za narednu godinu priprema svoj novi dokumentarni film „Mostarska lasta“, a čuveni skakači su i meni inspiracija u novim stihovima koje ćemo na promociji u Mostaru čitati, a koji će lirski nadahnuti Muhamedov novi film. Dakle, mnogo je razloga i lijepih povoda da se vidimo u Narodnoj biblioteci Mostar i zajedno otvorimo „Tabakeru“, ali i druge projekte vezane za naš dragi grad na Neretvi.
