Praznici imitiraju oazu pored koje se pružaju nepregledne pustinje trajanja.
U njima postmoderni feudalizmi i robovlasništva isušuju supstancu čovjeka,
pružajući mu tek puki privid suverenog raspolaganja sopstvenim krvotokom.
Praznici su časovi kada se ponovno smijemo jer je takav, naprosto, običaj.
Ta, ko bi se usudio i pomisliti kako smo nekoć zaista bili stvoreni za pravu ljubav.
„Među ove korice sam posložila sve, svoja razmišljanja, ljubav, tugu i radost, posložila sam čežnju, nedostajanje i ludost. Posložila kao umotane cigarete u tabakeru. Tabakeru otvori ako ćeš je polako ćejfiti, kao plavičasti dim cigarete i kafu koju ti je imao ko skuhati. Poneka iz tabakere će biti kao duhan čemerna, poneka, na prvu slatka, kao žena nevjerna, ali ne zatvaraj dok ne oćejfiš cijelu i onda spremi među police praznu tabakeru“, ovim stihovima započela je promociju zbirke poezije „Tabakera“, autorice Jasmine Bikić, u izdanju Izdavačke kuće „Buybook“. Zatim je promotorica Jasminka Šipka pročitala još dvije pjesme „Domovina“ i „Šeher“, čestitavši Dan nezavisnosti BiH, a potom su se prisutnim obratili recenzenti knjige.
Drugi tom romana u nastajanju Karla Ovea Knausgaarda izašao je jesenas u hrvatskom izdanju. Almin Kaplan ga je s nestrpljenjem dočekao.
Jako je važno je li fokus neke kulturne politike na poticanju čitanja ili poticanju kupovanja knjiga. Ne razlikovati ova dva cilja znači odmoći onima koji se bave i jednim i drugim, kaže pisac i voditelj projekta Besplatne elektroničke knjige.
Nije isto kao te '92. mada jahača apokalipse ovdje barem nikada ne nedostaje i nisu neka obećavajuća vremena pred nama, niti sam naivan da mislim da jedan sportski tim može odlučiti političko-historijske tokove, ali sam uvjeren da je naša košarkaška reprezentacija jedno od organskih tkiva koji ovu zemlju čine mogućom.
U knjizi "Žive slike/Levande bilder", prvoj studiji švedskoga filma objavljenoj na hrvatskom jeziku, Janica Tomić prikazuje švedsku kinematografiju kao kronologiju filmskih interesa za socijalnu državu u njezinoj političkoj ideji, socijalno-klasnoj realizaciji i posljedičnom rasulu.
Koncem februara će svjetlo dana ugledati zbirka poezije „Tabakera“, autorice Jasmine Bikić, u izdanju renomirane izdavačke kuće Buybook. Iako je niz godina pisala novinske članke iz oblasti kulture i umjetnosti, ovo je autoricin prvijenac, podijeljen u četiri tematske cjeline: Gdje smo?, (O)sjećanja, Velikani i Present bez perfecta, kroz koje se Jasmina Bikić na poseban i nesvakidašni način, prisjeća galerije čitaocima znanih i neznanih likova, poput članova njene porodice, u rimama opisuje našu domovinu, kroz gradove, Sarajevo, Mostar i rijeke Neretva, Drina, koji su je inspirisali, te vrijeme u kojem danas živimo.
Foto: dijasporabih.com BOËL Jean je francuski pisac, rođen 1948, voditelj izdavačke kuće Henry. Osnivač je i glavni urednik časopisa Écrit(s) du Nord, generalni sekretar Maison de Poésie – Fondation Émile Blémont u Parizu. Objavio je desetak romana i pripovijedaka, dva eseja i još desetak knjiga poezije. Sarađivao je s mnogim časopisima i zbirkama. Dobitnik je Poetske nagrade Poncetton SGDL za knjigu Le Paysage immobile 2009. i Nagrade Mallarmé 2020. za knjigu Jusqu’au jour. *** là où leur chair s’est usée le manche de l’outil et ce…
On nije bio samo pjesnik, esejist ili mislilac, već i egzemplar nečega čemu bi ljudsko biće trebalo težiti – netko tko je, uz neprestanu zagledanost u vlastite slabosti, činio sve kako bi priječio konačnim i zgotovljenim istinama da od njega učine još jednu svoju žrtvu.
Studentski protesti u Srbiji sve se više odražavaju i na područje kulture. Nakon protesta kulturnih radnika pred resornim ministarstvom, proteklih su dana okupirani, odnosno oslobođeni Studentski kulturni centar i Kulturni centar Beograda.
Bez obzira na to koliko naš svijet bio zbunjujući i iscrpljujući, mi pišemo poeziju, pišemo prozu, ispisujemo svoj otpor, nadu, empatiju i ljubav prema pluralizmu, nijansama i različitostima,
Konformizam može koštati gubitka individualnosti i dati jednostrani pogled na stvarnost, a umjetnost može dati ono što nismo ni svjesni da nam nedostaje. Kreativni čovjek odstupa od općeg trenda i time jasnije vidi život naše epohe.