Huliganski napadi postali su svakodnevnica u Mostaru. I sinoć, prvog septembarskog dana, napadnuta su dvojica mladića, nedaleko o zgrade Kantonalnog tužilaštva. Zbog izostanka rekacije vlasti na sve češće napade, ponovo objavljujem tekst u kojem pitamo nadležne političke strukture u BiH, do kada će to dopuštati i hoće li na neki način zloupotrebljavati navijačke skupine ili bar pojedince među navijačima kako bi izazivali etničku i nacionalnu netrpeljivost?
Huliganski napad, nalik onome iz filmova, koji se dogodio u Stocu, kada su četvorica mladića presretnuta, a potom premlaćena, otvorio je pitanje koliko će dugo političke strukture u BiH dopuštati i na neki način zloupotrebljavati navijačke skupine ili bar pojedince među navijačima kako bi izazivali etničku i nacionalnu netrpeljivost?
U BiH naizgled jednostavna tehnička pitanja mogu postati višegodišnja glavobolja. Uvođenje jedinstvenog evropskog broja za hitne situacije, 112, traje sedam godina. Vatre se "gase" političkim nesuglasicama pa nije prihvaćena pomoć Srbije u gašenju požara u NP Sutjeska, Sarajevo bi moglo ostati bez grijanja usred zime, a novac iz EU fondova propada.
U praksi, političari „nove desnice“ zagovaraju mere koje su u osnovi sukobljene s interesima radničke klase, od napada na građanske slobode do ograničavanja sindikalnih prava. Ali nakon što su socijaldemokratske stranke odustale od radničke klase, veliki delovi radničke klase su odustali od socijaldemokratskih stranaka. Mnogi od njih su potražili utočište u strankama radikalne desnice.
Kažu vam isti ovi koji vladaju da “zastava i himna nemaju alternativu”. Ja vam želim reći nešto skroz drugo, nešto što je još davno rečeno i što je sva historija poslije toga višestruko potvrdila, a to je da “nacionalne zastave skrivaju svaku nepravdu, svaku nehumanost, svaku laž, svako nasilje, svaki zločin”.
Živimo vrijeme kad su prevladali loši ljudi, još gore politike, nedosljednost i interesi umotani u plašt nacionalizma. Kotrljamo vakat kad je definitivno trajno urušen društveni sistem, kada je unakaženo obrazovanje, kultura i opšte vrijednosti. To je najopasnija stvar koja se dogodila i pitanje da li se to može više ikada ispraviti ili samo popraviti. U kombinaciji kriminala, nacionalizma i iskrivljene prošlosti, ne piše nam se dobro. Maska je sve više ono što čini ljude, političare posebno. Maskama se služe kad hoće udobnu fotelju, bezbjedan kutak ili materijalno obezbjeđenje na račun onih što su ih birali.
Anonimni novinari “Politike” i ostali propagandisti naprednjačkog režima žele da sakriju kuda vodi nacionalistička ideologija, falsifikuju katastrofalnu zlikovačku prošlost i trasiraju istu takvu ili vrlo sličnu budućnost, izdajući tako novinarsku profesiju.
Živimo u talogu vremena. Utisak propasti zajednički je širom političkog spektra. Demokratska politika na Zapadu pretvorila se u sukob dve pobune protiv izumiranja i dve nostalgije: pobune protiv izumiranja koju vode klimatski aktivisti, u strahu da ćemo, ako radikalno ne promenimo svoj način života, uništiti život na Zemlji, i pobune protiv izumiranja u „velikoj zameni“ koju vodi desnica uplašena da će, ako se nešto ne promeni, ovo biti kraj našeg načina života.
Politika u stranačko-natjecateljskoj formi nije ništa drugo do platforma preko koje se nekoć obični građani isključuju iz običnog života. Čak i kada politički mandat prestane, mnogima od njih običan život ostaje nedostupan. Političari su, može se reći, doživotni robovi svojih…
