Hiljade ljudi izašle su na ulice Srbije tokom vikenda, obilježavajući posljednji val protesta protiv raširene korupcije i gušenja demokratskih sloboda.
Nakon gotovo osam mjeseci upornog nezadovoljstva populističkim predsjednikom Aleksandrom Vučićem, demonstranti su proglasili vlast „nelegitimnom“ i sukobili se s policijom u glavnom gradu Beogradu.
Policija je u nedjelju saopštila da su 48 policajaca povrijeđena, dok je 22 demonstranata zatražilo medicinsku pomoć. Ministar unutrašnjih poslova Ivica Dačić rekao je da je od 77 privedenih, 38 ostalo u pritvoru, a većina se suočava s krivičnim prijavama.
Vučić je optužio organizatore protesta da podstiču nasilje i napadaju policajce, nazivajući ih „teroristima“ koji su „pokušali srušiti državu“.
Kritičari ga optužuju da je postao sve autoritarniji otkako je došao na vlast, prvo kao premijer 2014., a zatim kao predsjednik od 2017. godine. Srbi imaju dugu historiju svrgavanja autoritarnih lidera — prije 25 godina su zbacili Slobodana Miloševića nakon krvavih protesta.
Šta demonstranti traže?
Antivladini protesti počeli su u novembru prošle godine, nakon što se urušila novoizgrađena nadstrešnica na željezničkoj stanici u Novom Sadu, pri čemu je poginulo 16 ljudi. Mnogi u Srbiji tragediju su pripisali korupciji i nemaru u infrastrukturnim projektima koje vodi država.
Nakon te nesreće, Vučić i njegova Srpska napredna stranka ostali su na vlasti, ali sa preuređenom vladom.
Studentski pokret, koji predvodi proteste, fokusirao je zahtjeve na raspisivanje vanrednih izbora, umjesto redovnih planiranih za 2027. godinu. Uoči subotnjeg protesta, organizatori su dali „ultimatum“ Vučiću da do 21 sat tog dana (19:00 GMT) najavi nove izbore — zahtjev koji je on odbio.
Pored izbora, demonstranti zahtijevaju niz izbornih reformi koje bi osigurale slobodne i poštene izbore, uključujući provjeru biračkih spiskova, ravnopravan pristup medijima za sve političke aktere i mjere protiv kupovine glasova.
Među ostalim zahtjevima su i reforma obrazovnog sistema, zakonsko priznavanje studentskih tijela — poznatih kao plenum — kao pravnih subjekata, osiguravanje fer plata za sve radnike u obrazovanju te poštivanje autonomije univerziteta.
Iako Srbija formalno teži članstvu u Evropskoj uniji, a Vučić javno zagovara proevropski kurs, njegovi kritičari zamjeraju mu na produbljivanju veza s Rusijom i Kinom.
Šta je novo u posljednjem talasu protesta?
Subotnji skup bio je jedan od najvećih otkako se desila nesreća u Novom Sadu. Vlasti su procijenile broj učesnika na 36.000, dok je nezavisna organizacija Arhiv javnih okupljanja procijenila da je prisustvovalo oko 140.000 ljudi.
Za razliku od prethodnih protesta, koji su prošli mirno, ovaj put došlo je do nasilnih sukoba između policije i demonstranata. Specijalne jedinice policije koristile su suzavac i palice, dok su demonstranti na policiju bacali baklje i flaše u centru Beograda.
Vučić je ponovo tvrdio da su protesti dio stranog plana za rušenje njegove vlasti, iako nije ponudio nikakve dokaze. Nije precizirao na koju stranu državu misli kada govori o pokušajima destabilizacije Srbije. Vučić je poručio da „neće biti pregovora s teroristima“.
„Svjesno su željeli izazvati krvoproliće. Vrijeme odgovornosti dolazi“, rekao je Vučić.
Engjellushe Morina, viša saradnica Evropskog savjeta za vanjske odnose (ECFR), kazala je da vlast vodi „kampanju blaćenja“ s ciljem kriminalizacije demonstranata.
„Narativ koji šire mediji bliski vlasti je da su to ‘teroristi’ koje treba neutralizirati“, rekla je Morina za Al Jazeeru.
„Nije jasno koliko je daleko vlast spremna da ide“, dodala je, uz napomenu da se situacija „eskalira i da ni vlast ni demonstranti ovaj put ne žele odustati“.
Jesu li demonstranti u Srbiji ranije uspjeli srušiti vlast?
Da. Srbi su prije 25 godina zbacili Slobodana Miloševića, koji je zemljom vladao od 1989. godine, u događajima poznatim kao Bager-revolucija.
Narodno ustajanje počelo je 24. septembra 2000. godine, nakon predsjedničkih izbora koje su obilježile velike nepravilnosti, iako je Milošević tada proglasio pobjedu.
Protesti su kulminirali 5. oktobra kada je bager ušao u zgradu Radio-televizije Srbije, koju su demonstranti smatrali simbolom vladine propagande.
Milošević je podnio ostavku dva dana kasnije. Uhapšen je 2001. godine pod optužbama za genocid, zločine protiv čovječnosti i ratne zločine, te izručen Haškom tribunalu. Suđenje mu je počelo 2002., ali je zbog njegovog narušenog zdravlja često prekidano. Milošević je pronađen mrtav u ćeliji 2006. godine, prije nego što je suđenje završeno.
Oktobarska revolucija iz 2000. ostala je duboko urezana u kolektivno sjećanje nacije, koja se sada ponovo suočava s talasom protesta.
Međutim, Morina iz ECFR-a smatra da, uprkos pokušajima vlasti da proteste prikažu kao strani projekat, studentski pokret danas ima manje međunarodne podrške nego što su demonstranti imali 2000. godine, dok Vučić, za razliku od Miloševića, ima znatno čvršću kontrolu nad bezbjednosnim aparatom zemlje.
Zbog toga, kaže Morina, demonstranti ne očekuju brze promjene. „Sasvim su svjesni da bi ovo moglo potrajati“, dodala je.
Šta slijedi za protestni pokret?
Studentski pokret koji predvodi proteste obećao je da neće odustati. „Ovo nije trenutak za povlačenje“, poručili su putem Instagrama.
Nakon subotnjeg skupa, organizatori su pustili snimljenu poruku okupljenima, pozivajući građane Srbije da „uzmu slobodu u svoje ruke“. „Vlast je imala sve mehanizme i dovoljno vremena da ispuni zahtjeve i spriječi eskalaciju“, navedeno je u saopćenju.
Vučić je, s druge strane, najavio nova hapšenja. U nedjelju navečer uhapšeno je još osam osoba zbog sumnje da su planirali blokade puteva i napade na državne institucije. Vlasti su najavile da će biti još privođenja.
„Biće još mnogo uhapšenih zbog napada na policiju… ovo nije kraj“, rekao je predsjednik, dodavši da je „identifikacija svih učesnika u toku“.
Prema riječima Morine, serija hapšenja može privremeno usporiti proteste dok se pokret reorganizuje, ali je malo vjerovatno da će u potpunosti ugušiti demonstracije.
„Oni su ozbiljni, ne mislim da će tako lako nestati“, rekla je Morina, uz prognozu da će demonstranti „na kraju ipak pobijediti“.
„Ali po koju cijenu, to još uvijek ne znamo“, zaključila je.
