‘Nažalost, naša svakodnevna komunikacija na ulici, u prevozu, u institucijama, na različitim mjestima sadrži elemente nasilja. A ako na javnom mjestu tolerišemo psihičko nasilje – kako možemo očekivati da djeca to ne kopiraju? Sada svi očekujemo od sistema da riješi problem nasilja. No nikako da se vratimo na korijen nasilja i ozbiljnije uspostavimo sistem prevencije počevši od izvora – od samih sebe'
U svom višedecenijskom djelovanju najjača bošnjačka stranka uspjela je ući u skoro sve pore bosanskohercegovačkog društva. Od zastupljenosti u državnim institucijama, preko stavljanja pod kontrolu Islamske zajednice kao jedne od ključnih institucija Bošnjaka, pa sve do kadroviranja svojih ljudi na mikronivou općina u kojima su vladali uspjela je ostaviti neizbrisiv trag u suvremenoj historiji naše države. Kakav je to trag?
Kolektivni identitet postaje sad nepromjenjiv, on se ne može preinačiti ni činom konverzije ni bilo kakvom kulturnom „integracijom“: apsolutno tuđinstvo je vječito jer se generira samim rođenjem i nasljeđuje krvlju; „etničko čišćenje“, genocid postaju iz te vizure legitimne akcije u globalnom „rasnom ratu“ koji (uvijek) predstoji
Gotovo, fajront, kraj priče, nema više. Kako i kad će Vučić formalno pasti sa vlasti tehničko je pitanje, legitimitet je odavno izgubio, ako ga je ikada i imao, a građani iz dana u dan jasno pokazuju da ga više ne žele, da mu je došao vakat da se čisti. I da iz kabineta na Andrićevom vencu pređe u neki manje udoban smeštaj, na primer u Centralni zatvor ili Zabelu, ako pre toga ne uspe da se evakuiše u neku zemlju sklonu davanju utočišta autokratama i tiranima, na primer u Rusiju.
Dr. Ahmet Alibašić jedan je od najvažnijih suvremenih islamskih mislilaca.Redovni je profesor na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu. Diplomirao je islamske i političke nauke, a svoj magistarski rad završio je u Maleziji. Doktorirao je 2011. na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Sarajevu, a autor je i nekoliko knjiga, uključujući Arapsko proljeće, Ulema i muslimanski intelektualci i Načela dobre vladavine u islamskoj civilizaciji. U razgovoru za Tačno.net govori o islamofobiji, praktikovanja islama u izazovu modernosti, sekularizmu, napadima na Božu Vreću.
Svaka religija, u suštini, ima pretenziju na totalitet, na sveukupnost, jedinstvo individualnog i društvenog života, jedinstvo privatne i javne sfere. Dakle, na jedinstvo onoga što je tokom modernizacije davno razdvojeno, pre svega kroz zakone o razdvajanju države i crkve. I tako dolazimo do središta problema. Stari antagonizam se ponovo pojavljuje. Individualizacija, kao centralna kategorija moderne i ovde se sukobljava sa tradicionalnim, konfesionalnim kolektivizmom koji tu kategoriju ne (pre)poznaje.
44.8125° N, 20.4612° E
Demećenja sam se sjetio dok sam prelistavao tekstove i gledao videa u kojima pokojni brko Dražen Dalipagić skače rukama milujući loptu pri izbačaju i daje koševe lakoćom kakvom je Niko Čoko demetio listove duhana. To je ta ista tehnika, lakoća i izvrsnost hercegovačkih ruku.
Ti se moraš snaći na sto i jedan način da dođeš do love i kupiš. Ako počneš ostajati dužna dilerima, jer prepredeni su jako, lako te znaju em kupiti, ali i preveslati bilo kako i za bilo šta, onda tek vidiš da si kao na nekom povodniku, kao podivljali pas. I možeš ti i lajati i vuči taj lanac, ali nemaš ti kontrolu više nad sobom. To je tako. Stave ti brnjicu i svežu te.
EU radikalna desnica u konzervativnima političarima na Balkanu lako nalazi partnere, čemu svjedočimo u BiH ali i susjedstvu. Vlasti u svim zemljama u okruženju imaju podršku u EU i zemljama članicama, što im omogućava da nastave vladati na način koji ide na štetu građana.
Analizom općih pozicija ovog sukoba lako je uvidjeti beskrupuloznost izraelske strane koja predstavljanjem sebe kao glavne žrtve u 20. vijeku, i u ovom sukobu, opravdava zločine koje čini na prostoru Palestine. Iskustvo kroz koje je prošao jevrejski narod u Evropi tokom Drugog svjetskog rata jednostavno ne opravdava ulogu u koju su se uživjeli nakon 7. oktobra.
Šta zna radnik šta je 1000 KM? Povećanje minimalne plate u Federaciji BiH označava najveće povećanje primanja u historiji Bosne i Hercegovine. S druge strane, reakcije na ovu odluku u javnoj sferi uglavnom imaju negativan kontekst i svoju formu dobijaju u predviđanjima apokaliptičnih scenarija, od još jednog igranja na kartu nacionalizma do predviđanja potpunog kraha bosanskohercegovačke ekonomije i privrede od strane opozicije
