Oznaka aleksandar vučić

Sead Turčalo/FPN

Svesrpski sabor: Geopolitička platforma pod plaštom patetične folkloristike

Ta mitologizacija reflektirana i u govorima političkih lidera Aleksandra Vućića i Milorada Dodika prevedena je u zaključcima usvojene Deklaracija u ciljeve potrebne za realizaciju koncepta “Srpskog sveta”, koji sve jasnije poprima formu robusne geopolitičke strategije s agresivnim stavom prema teritorijalnim i kulturnim pitanjima. Suštinski, folkloristički dekor i patetični tonovi koji su obilježili sabor služe kao maska za mnogo ozbiljniju agendu: postavljanje temelja za novu ekspanzionističku politiku Srbije.

Loptanje genocidom

Nikakve rezolucije, osim u smislu pijeteta prema žrtvama kojeg je i do sada bilo izvan nacionalističkih krugova, neće pomoći srpskom narodu na putu ozdravljenja i priznanja odgovornosti za ratove i zločine u BiH, Hrvatskoj i Kosovu, dok njima vladaju ljudi koji su poput Vučića i sami bili dionici vlasti koja je prije 30 godina osmislila genocid u Srebrenici.

Genocidni diktator

Zainteresovana za sintagmu genocidan narod, istraživala sam uz koje se imenice koristi pridev genocidni (genocidal)na engleskom, a rezultati su rat, namera, režim, mržnja, masakr, nasilje, diktator. Nisam, naravno, našla sintagmu genocidal people ili genocidal nation, osim u člancima koji se odnose na opis reakcija u Srbiji povodom Rezolucije. Može se reći da je srpski javni diskurs inovirao globalni engleski.

Ram za sliku zadovoljne Srbije

Sadašnja američka diplomatija u Srbiji, ali i ona u regionu, svjesno se uplela u mrežu manipulacija, laži, propagande i opasnih namjera zvaničnog Beograda i njegovih “pripodobnijih” saveznika Kine i Rusije. Učinila je to tolerisanjem kleronacilonalističkog zelotizma Vučićevog režima u samoj Srbiji i regionu. Ali i činjenicom da nije napravila diskontinuitet s atmosferom bliskih porodičnih i/ili ideološko-svjetonazornih ili poslovnih odnosa i interesa između režima u Beogradu i Trampove klike.

Bog (ne) voli Srbe

Naravno, ne znam šta je mislio Isus dok ga je Porfirije molio da Vučiću da „snagu, mudrost i odlučnost“. Možda se pitao kako mu može dati nešto što ovaj uopšte nema. Ili se čudio Porfiriju – kao sveštenik, taj Porfirije bi morao znati više i bolje: ne može potezati mene, Isusa, za svaku budalaštinu koja Vučiću padne na pamet.

Silovanje Voltairea

Usred patriotskog meteža ukazuje se Aleksandar Vučić da na otvorenoj sceni, na radost zapjenjene svjetine, silom naguzi Voltairea. Poruka unilateralnog snošaja otprilike glasi: Protivim se tome da Dinka Gruhonjića pogodi metak što sam ga upravo ispalio u smjeru njegovih grudi!

Crni Sneško Belić u mom sokaku

Istrčavši iz davoske zbornice planetarnih političara, u snežnu belinu, u odelu u kome je ličio na pogrebnog činovnika, Aleksandar Vučić ozbiljan je kao spasilac srpskog sveta, ma gde bio, i radostan kao otac napravio sneška Belića sinu. Tako je ugrejao hladna srca sunarodnika i obradovao naslednika. Izgledao je kao bogojavljenska preteča i ta slika brzo se uselila u novine i TV-ekrane.

Opozvati predsednika ili menjati Ustav

Imajući u vidu odredbe Ustava, dužnosti predsednika Republike i njegovo ponašanje u javnom i službenom životu i to što vrlo često posećuje Patrijarha Srpske pravoslavne crkve, videli smo u štampi i kako ljubi ruku patrijarha, a crkva i država odvojene su jedna od druge, dovodi me do misli da je vreme za odluku: da li da se promeni Ustav ili da se pokrene postupak za opoziv predsednika.