Dalija Orešković među najeksponiranijim je hrvatskih političarkama i političarima koji se aktivno i hrabro suprotstavljaju valu ekstremne desnice pokrenutom u Hrvatskoj nakon što je Marko Perković Thompson 4. srpnja prošle godine na Hipodromu u Zagrebu održao koncert koji se pretvorio u masovnu manifestaciju proustaške desnice. Od tada do danas, Dalija Orešković zbog svojih je jasnih, glasno izgovorenih i nedvosmisleno antifašističkih stavova na neprestanoj meti uvreda, prijetnji i zastrašivanja koji su kombinacija političke mržnje i ženomrstva. Premda joj izostaje primjerena zaštita i kao političarki i kao ženi, Dalija Orešković ne dopušta da takvi zloslutni i ružni napadi ometu i zaustave njezin politički rad: ustraje u prvim redovima borbe za pristojnu, tolerantnu i demokratski zrelu Hrvatsku, što se iz tjedna u tjedan čini sve težim i težim nastojanjem, a o svom političkom radu govorila je za Tacno.net. Dalija Orešković rođena je 1977. u Zagrebu, gdje je završila Pravni fakultet. Od 2001. do 2013. radila je kao odvjetnica, a od 2013. do 2018. vodila Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa, koje je pretvorila u vjerodostojnu i relevantnu instituciju za utvrđivanje javne odgovornosti političara te otkrivanja i suzbijanja potencijalne korupcije. U politiku je ušla 2018. godine, da 2020. osvoji mandat zastupnice u Hrvatskom saboru, koji je, sa svojom strankom „Dalija Orešković i ljudi s imenom i prezimenom“, obnovila na proteklim parlamentarnim izborima 2024. godine.
TACNO.NET: Je li se hrvatski politički život promijenio od srpnja prošle godine, kad je Marko Perković Thompson održao koncert na zagrebačkom Hipodromu? Kako biste opisali tu promjenu?
Hipodromski koncert je normalizirao ustaštvo, a time i fašizam. Masovnost koncerta, propaganda koja mu je prethodila, kao i svi naknadni koncerti i događaji, nametnuli su ustaški pozdrav „Za dom spremni“ kao novi model domoljublja. Uvod i preduvjet za to stvorio je premijer Andrej Plenković tumačenjem o takozvanim dvostrukim konotacijama tog pozdrava. Ne postoje dvostruke konotacije, konotacija je samo jedna. Dolaskom premijera Andreja Plenkovića na generalnu probu večer uoči koncerta i izjavama ministara koji su bili na koncertu i sami uzvikivali „Za dom spremni“, poslana je jasna poruka odobravanja i signal crnokošuljašima da je Hrvatska sada njihova država. Ubrzo su se upravo takve poruke noću ispisivale na zidovima nepoćudnih pisaca. Uslijedile su prijetnje oporbenim i kritičkim glasovima društva, nasilno prekidanje i traženje zabrana kulturnih manifestacija, defiliranje maskiranih nasilnika ulicama uz fašističko uzdizanje desnice. Ustaški „Za dom spremni“ se redovito skandira, uz „Ubij, ubij Srbina“ na stadionima i „Ajmo, ajmo ustaše“ na Thompsonovim koncertima. Sve bez odgovarajućih reakcija vlasti i državnih institucija, bez jasnih javnih osuda i bez sankcija.
TACNO.NET: Je li se promijenila i atmosfera u Hrvatskom saboru, i kako?
Gordan Jandroković je 2017. govorio da je „Za dom spremni“ ustaški pozdrav koji ima negativnu konotaciju, Andrej Plenković 2023. da oni koji koriste taj pozdrav štete reputaciji Hrvatske. A sada je „Za dom spremni“ i njihov pozdrav, pozdrav s kojim se oni identificiraju i pozdrav koji s pozicije vlasti štite. Ustaškim „Za dom spremni“ pozdravljaju zastupnici i u samom Hrvatskom saboru. Još u prošlom sazivu Hrvatskog sabora to je bilo nešto što se sankcionira i izaziva sablazan i zgražanje pristojnih građana. Sada je neka sasvim drugačija situacija, stoga me ne čudi da je jedna proustaška politička stranka organizirala bizaran prosvjed ispred moga privatnog stana pod parolom „Novo doba, novi ljudi – Hrvatska se opet budi“, te potom nastavila dolaziti pred vrata drugih oporbenih političarki i političara koji su bili jasni i glasni u osudi Thompsonovog proustaškog hodočašća. Ovakvom promjenom stava prema „Za dom spremni“ nije promijenjena samo atmosfera u politici i u društvu općenito, već je promijenjena i bit i srž naše državnosti. Izričitim negiranjem da je Hrvatska stvorena na tekovinama antifašizma, sadašnja HDZ-ova vlast poništila je Ustav RH, samim time i državu. U mandatu Andreja Plenkovića HDZ je napustio čak i ideološki i vrijednosni okvir pokojnog dr. Franje Tuđmana koji je taj HDZ i stvorio. Pritom, ne može se reći da je sam Andrej Plenković proustaških stavova, uostalom njegova obiteljska geneza je sasvim drugačija. Ali za opstanak i ostanak na vlasti Andrej Plenković je spreman biti što god treba.
Foto: Davorin Višnjić / Pixsell
TACNO.NET: Prije manje od mjesec dana muškarci iz proustaške vanparlamentarne Autohtone hrvatske stranke prava (A-HSP) okupili su se pred Vašim stanom. Hrabro ste izašli pred njih, a potom vam je ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved, komentirajući taj prosvjed, poručio da „smanjite agresivnu retoriku“. Što se dogodilo od tada? Je li itko na bilo koji način odgovarao za tu očitu prijetnju pod krinkom demokratskog okupljanja?
Reakcijom vlasti na to huškačko, proustaško orgijanje pred mojim domom, vlast je tim nasilnicima dala zaštitu, zaleđe i poticaj da nakon mene istu stvar nastave raditi i drugima. Ministar branitelja, sa svojom izjavom neka pazim što pričam kao da se pobojao da me taj sramotan prosvjed nije zastrašio i da ipak neće postići ciljani učinak. HDZ je pokazao da se ova vlast služi Kelemincem, predsjednikom te stranke, i njegovim prosvjedima. Sramotno i jadno. Spomenut ću da se nitko nije oglasio, a kamoli ispričao za poruku koju mi je jedan svećenik poslao ravno s mise, izrečenu pred približno oko 50 000 ljudi na blagdan Velike Gospe, neka patim i neka u patnji umrem, kao i svi koji se ne svrstavamo uz Thompsonovu vjeru i Thompsonovo proustaško, ali ujedno i naplatno i lukrativno domoljublje.
TACNO.NET: Žrtva ste prijetnji i govora mržnje. Kako to zaustaviti?
To se neće zaustaviti za vrijeme ove vlasti, a ako ova vlast izgubi sljedeće izbore prijetnje će postati agresivnije i ozbiljnije nego što su sada. Hijene se boje gubitka moći i plijena koji sada dijele. Ukoliko bez toga ostanu, bit će poput zvijeri. Rješenje je u otporu čitavog društva, u učinkovitoj i dosljednoj reakciji pravosuđa i državnih institucija. Jedino kroz dug i težak proces sankcioniranja svakog pojedinog izgrednika i svakog nedjela, kaznom koja je primjerena težini svakog slučaja, s vremenom možemo doći do toga da se nasilje počne povlačiti s pozicija na kojima je sada.
TACNO.NET: Kako komentirate ponašanje premijera Andreja Plenkovića i HDZ-a u ovom očiglednom valu ekstremne desnice koji je pokrenuo Thompsonov koncert, i kako bi to ponašanje moglo utjecati na budućnost Hrvatske?
Premijer Andrej Plenković je izgubio kontakt s realnošću, a izgubio je i kontrolu. Uskoro će izgubiti i vlast, a time i svaki oblik bilo kakvog utjecaja i moći. Andrej Plenković je već sada bivši, ovakav sunovrat u ustaštvo ne može politički preživjeti.
TACNO.NET: Predsjednik Republike Zoran Milanović o svim tim događajima prozborio je, ako išta, tek koju riječ. Kako to komentirate?
Nisam primijetila da je rekao išta u brojnim situacijama u kojima je bilo bitno da se i riječ predsjednika države čuje. Ne znam zašto je odlučio dužnost koju obnaša pretvoriti u nešto sporedno, i to ne odobravam. Nije uloga predsjednika države rezervirana samo za one teme u kojima može doći u klinč s ovlastima premijera i Vlade. No ako Zoran Milanović baš inzistira da bude neometan u svom pretežnom nepostojanju, neka mu tako i bude.
TACNO.NET: Može li se rast krajnje desnice u Hrvatskoj objasniti samo utjecajem Marka Perkovića Thompsona, ili ne biste zanemarili ni međunarodni kontekst?
Bez međunarodnog konteksta, pojave i uzleta Trumpa i pogona od naših domaćih trampista Thompson ne bi ni imao nikakav utjecaj, kao što ga uostalom posljednjih par desetljeća nije ni bilo. A pogotovo ne s ovakvom „Za dom spremni“ agendom. Trumpa već sada uspoređuju s Hitlerom, njegovi potezi, njegova unutarnja ali i međunarodna politika imaju elemente i podsjećaju na predratni scenarij uoči Drugog svjetskog rata. Trumpova retorika, identificiranje s vjerom, i djelovanje navodno u ime vjere, a u stvarnosti u ime krupnog kapitala, progon liberalnih vrijednosti i ideja, progon drugačijih, progon progresivnih i slobodnomislećih, uz agresivnu ikonografiju mača, represije na ulicama bilo od ICE-a ili huligana, prijetnje vojnom silom i pretenzije na poželjne teritorije – sve je to tu negdje. Profašistička desnica u Europi kao indigo kopira Trumpa.
Foto: Prigorski.hr
TACNO.NET: Kako se u današnjim političkim i društvenim uvjetima osjećaju žene, čija su prava na izravnom udaru dijela Katoličke crkve i njoj bliskih udruga, ali i političke desnice?
Žene čija su prava na izravnom udaru pokazale su da nisu samo žrtve. Upravo su one pokazale najveću hrabrost i društvenu odgovornost, prve su se suprotstavile, nerijetko su u tome u pojedinom trenutku bile i same, i bez ikakve institucionalne zaštite i podrške. Primjer su novinarke, kulturne djelatnice, oporbene političarke. Na braniku slobode i otpora vjerskom i ideološkom ugnjetavanju, kao i u borbi protiv rastućeg fašizma, upravo su žene prva linija obrane. No ne smijemo generalizirati pojam žena, jer ima i žena koje su na suprotnoj strani, žena koje se pridružuju onima koji kleče na trgovima moleći se za to da žene budu drugotne, žena koje drugim ženama žele oduzeti pravo osobnog izbora kada je riječ o prekidu trudnoće, žena koje podjednako kao i muškarci ispisuju i izgovaraju najgore riječi protjerivanja i prijetnji, skrivajući se iza molitve, križa, i pozdrava „Za dom spremni“.
TACNO.NET: Izrazito ste eksponirana zastupnica opozicije u suprotstavljanju radikalnoj desnici. Kako komentirate rad opozicije posljednjih mjeseci?
Da je reakcija opozicije bila onakva kakvu je zahtijevao trenutak, moja eksponiranost ne bi došla do izražaja. I to nije dobro. U ovakvim opasnim vremenima, kada nam zlo koje smo jednom u povijesti pobijedili ponovno kuca na vrata u nekom novom ruhu, zakašnjela i nedovoljno snažna reakcija čitave opozicije stvara dojam kao da reakcije nije ni bilo. S druge strane, opozicija je doista stavljena u nadrealan položaj. S jedne strane mora se nastaviti baviti svim temama koje u Hrvatskom saboru dođu na dnevni red, sudjelovati u političkim raspravama i time održavati taj privid normalnosti. No s druge strane, upravo taj privid normalnosti skreće pažnju s činjenice da se u našem društvu, ali i u međunarodnim odnosima događa nešto zloslutno i da raste naočigled pred našim očima. Mislim da je naša dužnost i zadatak da na to upozoravamo prije nego što stvari odu predaleko.
TACNO.NET: U tom se kontekstu čini da je stranka Most skrenula krajnje desno: njihov zastupnik Zvonimir Troskot zatražio je od premijera zabranu SNV-a, Documente i Rekoma. Takvo što još se u Saboru nije čulo.
Most je jedna od onih političkih stranaka koje su i prije imitirale Trumpa, primjerice u borbi protiv tzv. woke ideologije i LGBTQ-a. No zatražiti u Hrvatskom saboru da se antifašističke organizacije proglase terorističkima, to je dno ispod kojeg se čak ni Most ne može spustiti niže. No na takav prijedlog podjednako skandalozna je bila i reakcija premijera. Umjesto jasne osude i potvrde da je Hrvatska antifašistička država, premijer je prtljao i petljao kako je on protiv zabrana, zaboravljajući da i nadalje drži neustavnu ogradu na Trgu sv. Marka kojom je zabranio da se građani okupljaju na mjestu na kojem bi prosvjed bio snažna politička poruka protiv njega.
TACNO.NET: Surađujete li sa SDP-om i Možemo? Kako ocjenjujete njihov angažman?
Surađujem i smatram da je suradnja dobra, što ne znači da se uvijek i u svemu slažem s njihovim stavovima i potezima. SDP i Možemo su dvije lijeve političke stranke. U onome što ističem kao prioritet u djelovanju i u rješenjima koja zagovaram, predstavljam glas liberalnog građanskog centra. Smatram da je okupljanje upravo tog biračkog tijela i motiviranje tih birača presudno za pobjedu nad HDZ-om na sljedećim parlamentarnim izborima. Nažalost, svijest o tome što to znači i po čemu je građanski liberalni centar različit od lijevih političkih stranaka kao da je zamrla ili se izgubila, ili se veže uz pogrešne predstavnike koji su spremni za svoju korist olako pretrčati u HDZ-ove redove.
TACNO.NET: Kako trenutna politička atmosfera može utjecati na susjedne zemlje, naročito Bosnu i Hercegovinu?
Upravo onako kako to aktualnim političkim vlastima i paše – destabilizirajuće. Krenut ću od sukoba navijačkih skupina, primjer smo vidjeli i ovoga vikenda između Torcide i Delija u Tuzli, i pitanje je gdje će se to zaustaviti. Problem ovog područja je u tome što se identitet primarno veže uz pripadnost vjeri ili naciji, a ne uz ideju državljanstva i pojma građanske države u kojoj se ne prebrojavaju ničija krvna zrnca. Namjerno je tako, jer je vjera i nacija lakše potpaljiva. A kako shvatiti „Za dom spremni“, „Ubij, ubij Srbina“ ili „Ajmo, ajmo ustaše“ nego kao potpaljivanje koje vlast dopušta. Podjednako osuđujem i potpaljivanje koje se čuje i druge strane granica naših susjednih država, no kao hrvatska političarka primarno vodim brigu o onome što se događa unutar naših redova.
