Nikakve rezolucije, osim u smislu pijeteta prema žrtvama kojeg je i do sada bilo izvan nacionalističkih krugova, neće pomoći srpskom narodu na putu ozdravljenja i priznanja odgovornosti za ratove i zločine u BiH, Hrvatskoj i Kosovu, dok njima vladaju ljudi koji su poput Vučića i sami bili dionici vlasti koja je prije 30 godina osmislila genocid u Srebrenici.
Dok Aleksandar Vučić nedostojnim negiranjem genocida u Srebrenici sramoti svoju vladu i Srbiju, u Hrvatskoj se odvija manje teatralan ali sličan proces.
Štošta je moguće razumjeti, ali ne i ismijavanje ljudske patnje. Nesposobnost osjećanja sućuti predstavlja najveću prijetnju ljudskosti, koju je pogrešno reducirati na racionalnost. Čovjeka od umjetne inteligencije ne razlikuje sposobnost pravilnog zaključivanja, već sposobnost prepoznavanja tuđih osjećaja i empatičnog odgovora na njih. Emotivna tupost lišena čak i minimuma empatije pokazatelj je bolesti pojedinca, ali i društva
Treba pogledati i glasanje “bratskih muslimanskih” zemalja, od kojih po običaju Bosna i Hercegovina nema nikakve konkretne koristi. Da, u vas gledamo, Omani, Bahreini i Ujedinjeni Arapski Emirati sa svojim raskošnim tornjevima i svojim mišljenjima kako “nije trenutak” za usvajanje rezolucije. Postavlja se pitanje – a kad će to biti vrijeme za usvajanje rezolucije ako to već nije ono kad se ona našla na dnevnom redu?
Srbija će nastaviti da poriče genocid, da falsifikuje prošlost, da predstavlja sebe kao žrtvu, da truli i da se guši u atmosferi moralne truleži. Na vlasti će biti ovaj ili onaj nacionalista, radikalni ili umereni, poricatelj ili relativizator zločina i genocida, ali svakako čuvar zločinačkog nasleđa
U državi u kojoj se opozicijski mediji mogu nabrojiti na prste jedne ruke, poput portala Telegram, Index… ili tjednika Novosti - sve ostalo u rukama je moćnih korporacija, oglasima i raznim drugim ustupcima navezanima na vlast - nazvati premijeru nesklone medije „osovinom zla“ isto je kao kada je Franjo Tuđman novinare Ferala nazivao stranim plaćenicima, izdajnicima i činio sve da uguši taj tjednik, sve do naprasne i opasne mobilizacije tadašnjega glavnog urednika Ferala.
Uoči debate o Bosni i Hercegovini, prije svega Rezoluciji Ujedinjenih naroda o genocidu u Srebrenici, posjetili smo ovaj grad na sjeveroistoku BiH. Nismo se nikome najavili, niti smo unaprijed bilo kojeg sagovornika dogovorili. Željeli smo vidjeti stvarnu sliku Srebrenice. U nastavku vam donosimo naša zapažanja.
42°43′48″N 17°51′40″E
Iako se bh.političari u načelu zalažu za borbu protiv fašizma, ova ideologija i njeni bliski pojavni oblici svakodnevnica su bosanskohercegovačkog društva. Volje da se fašizam zabrani nema, ali oni koji predstavljaju vlast neće ni priznati da živimo fašizam, nego će to umotati u celofan patriotizma, a on, istina, nije poguban.
Poznati mostarski pisac Elvedin Nezirović, dobitnik nagrada „Stevan Sremac“ i „Predrag Matvejević“, u velikom istraživačkom eseju o početku opsade Mostara, donosi detalje početka napada na grad HVO-a i Hrvatske vojske te analizira koje su ideologije i pojedinci utjecali na krvavu i zastrašujuću opsadu hercegovačke prestolnice.
Od maja 1993. do marta 1994. ubijeno je više stotina ljudi, oštećeno ili uništeno deset džamija i razoren Stari most. Haški sud (Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju) je utvrdio da su „tijekom ovog perioda istočni Mostar i naselje Donja Mahala na zapadu bili izloženi dugotrajnom vojnom napadu od strane HVO-a, uključujući intenzivnu i neprekidnu vatru i granatiranje. HVO je ometao, a povremeno čak i potpuno prekidao prolaz humanitarne pomoći. Tako je muslimansko stanovništvo bilo prisiljeno živjeti u izuzetno teškim uvjetima, bez hrane, vode, struje i adekvatne njege”. Sud je utvrdio da su vojnici HVO-a počinili veći broj silovanja te na istočni Mostar ispalili preko 100.000 granata.
Tito je postao legenda još za života. Nakon smrti pretvorio se u živu legendu. Fizički je umro prije četrdeset godina, puna tri desetljeća neumorno ga propagandno-politički “ubijaju” na prostorima države što ju je stvorio, a koja ga nije preživjela. Nisu uspjeli, a i neće. Ušao je u povijest. I živjet će i dalje!
